The Fogsellers – Paradox / 25. Svibnja-2018.

and now for something completely different!

The Fogsellers su nastupili u Pardoxu.

Kako bi se izbjegle komplikacije s okolinom, koncert je prebačen u zatvoreni prostor. Klimatizacija je radila dobro, te se nije osjetilo godišnje doba i pored zatvorenog prostora.

The Fogsellers su došli iz Šibenika.
Ovim su nastupom iza sebe ostavili album “Smooth Simplicity”, ali i svoju prvu fazu kreativnog rada.
Prezentirano na ovom koncertu je bio lijepi odmak od svega dosadašnjeg, iako još uvijek u poznatim granicama izričaja kojeg njeguje ovaj bend.

Nastupili su u trio formaciji, bez bubnjara Saše koji je na porodiljinom i pridonosi natalitetnoj politici. Umjesto njega na sceni je bila ritam mašina. Kao i svaki stroj, svoje je odradila besprijekorno, ali …

Ipak, ne možemo ovo uzeti kao neki minus jer bend je ionako trenutno u debeloj fazi traženja novog pravca, pa u biti nije loše ni isprobati ovaj „mod“. Uostalom, Warhol je smeće pretvorio u umjetnost, Kraftwerk sintetiku u humanost, …

No, ponuđeno na koncertu ide daleko od toga .
Velika je stvar što su se Luka i njegova truba vratili u bend. U biti nikad nije ni otišao, ali mu redovan posao oduzima previše vremena da bi se permanentno posvetio radu u grupi.
Šteta, jer truba je po tko zna koji put idealno legla i na već odmaknuti izričaj Fogsellersa. Kako sam o tome već u nekoliko navrata, ne bih se ponavljao.

Ivan na gitari je u trenutnoj konstelaciji snaga na sceni zauzeo neutralnu poziciju, povremeno „filajući“ zvuk gitarskim solo dionicama. U svom maniru, svaka od dionica je imala drugačiji predznak i svaka od njih je nosila lijepu melodiju i ritmiku. Iako su bile konceptualno podređene, ipak su bile malo prekratke. „Sitan vez“ može ići dalje od trenutnog popunjavanja praznine, u biti, može se povući kao kulisa.

Najveća „hardware“ novitada na koncertu je bila flauta.
Mirko je prionuo poslu i savladao osove flaute, te je u nekoliko navrata upotrijebio tijekom koncerta. Iako na počecima, lijepo mu ide. Dakako, instant se nametnula ideja o igri trube i flaute, što se i obistinilo u dva navrata. Jednom sramežljivo, no drugi put moćno i jako. Agresivnijom eksploatacijom i pristupom, „ala Anderson“, flauta u budućnosti u nekoj verziji stila i smjera kojim će krenuti grupa, može zauzeti značajno mjesto u ukupnoj zvučnoj slici grupe, pogotovo ako bend krene u nešto jazz/rockerskije vode.

The Fogsellers su pružili dobar koncert, baziran većinom na jamu, što je još jedna potvrda traženja i eksploatacije svog izričaja u nekim okvirima.
Doduše, ti okviri su toliko labavi da se vjerojatno nitko od njih ne opterećuje njihovim pomakom ili čak razbijanjem.

Traženje koje su prezentirali na koncertu ukazuje na nemirni duh i neprestanu težnju drugačijem, izazovnijem, time su Fogsellers pokazali da su perjanica naše underground scene i akvizicija koja bi lako mogla izletjeti na mainstream tračnice.

Nadam se da pri tome neće izgubiti sebe, jer to je najvrjednije što imaju!


The Fogsellers – Paradox / 25. Svibnja-2018. / I dio


The Fogsellers – Paradox / 25. Svibnja-2018. / II dio

Povezani članci