
U svjetlu novih tehnologija, drugačijeg zahtjeva tržišta, pomakom muzike iz fokusa angažiranja i pažnje u pozadinsku buku, a ponajviše micanjem gitare iz centra zbivanja na pozornici, neminovno dolazi do poremećaja i tektonskih promjena na tržištu koje je naslonjeno na muziku “kakva je nekada bila“.
Svjedoci smo činjenice da muzička industrija raste uglavnom radi streaming servisa koji nude pjesme i albume, po izboru. Time se obistinila Jobsova teza, “zašto kupovati album radi jedne pjesme“. Dugoročno gledano to devastirajuće mišljenje i razmišljanje mijenja navike, pa i sam ukus potencijalnih potrošača.
Umjesto da se o muzici govori, razmišlja, da ju se istražuje, ona je tu na dlanu u obliku potrošne robe, koja traje dok ima površnog interesa za nju. Dok se stvari ne promjene, a neće skoro, prva koja strada na tom putovanju jest gitara i njena uloga.
Vrijeme gitarskih heroja je iza nas i to mijenja puno, ako ne i previše toga. Podatak od prije nekoliko godina da je prodaja gitara u stalnom opadanju na svjetskoj razini nije shvaćena na pravi način od strane velikih igrača i ono što je uslijedilo jest neminovna posljedica pomicanja mjesta kojeg muzika zauzima danas.
Gibson Brands Inc. i najveći lanac prodavaonica gitara u Americi, Guitar Center su podnijeli zahtjev za zaštitu od vjerovnika ili kako u USA zakonu glasi, podnijeli su zahtjev za “Chapter 11”.
Za neupućene, “Chapter 11” ne znači bankrot na naš način, a još manje znači likvidaciju firme. Radi se o zakonskom aktu kojim proizvođač koji više ne može pratiti svoje dugove traži da ga savezna vlada zaštiti od vjerovnika. U trenutku usvajanja molbe sva se dugovanja zamrznu i firmi se daje vremenski rok da se oporavi ili da se likvidira.
U velikom broju slučajeva kad velika firma podnese ovaj zahtjev, nakon pola godine se vidi oporavak i nakon godine dana ili duže (ovisi koliko je sud odobrio za revitalizaciju!), firma počinje poslovati s profitom. Potom slijedi vraćanje dugova (dugovi se nikada ne opraštaju!) te naposljetku izlazi van kišobrana kojeg je vlada otvorila da bi je zaštitila.
Sjetimo se samo največe američke avio kompanije Delta Airline, koja je podnijela zahtjev za “Chapter 11” i nastavila “normalno” raditi. Ni jedan avion nije prinudno sletio, ni jedno radno mjesto nije izgubljeno, ni jedan avion prodan, svi dugovi vraćeni i to u roku od godine dana.
Dakako ima i drugačijih primjera, oni tragičnijih, ali većinom s kompanijama koje je vrijeme pregazilo i koje se nisu na vrijeme prilagodile tržištu.
Dakle, teško je prognozirati kako će se sve skupa odvijati, hoće li novi management Gibsona i Guitar Centera smoći snage i krenuti od nule, da bi u zadanom roku isplivali iznad crvene crte ili će se jedna tradicija koja je obilježila umjetnost prošlog i ovog stoljeća zauvijek ugasiti?
Držim palčeve ovim gigantima!