Chillton je jedno puno interesantno mjesto.
Teško za njega može reći da je bar, još teže da je klub, jer svojim gabaritima nekako najviše leži u nekom okviru između ta dva pojma.
No i pored nedostatka prostora, kako za publiku, tako i za muzičare, Chillton je stjecište interesantnih svirki, koje na pojedinim koncertima odskaču daleko od samog statusa ovog prostora.
Ne tako davno, Chillton je ugostio prvorazrednu atrakciju, Perfect Idiots, grupu koja je u stanju zapaliti stadion, a kamoli ne prostor u kojem stane pedesetak osoba (sretnika).
Ili pak nedavna svirka naše akvizicije, Riks i Topli Mungosi, koja je u Chilltonu priredila veliki koncert pred ….
Bazirajući koncept na multimedijalnom pristupu organizatori povremeno naprave izlete i u cover vode, koje pored autorskih tvore samo jednu paletu ponude koju ima ovaj klub.
Sama riječ “cover band” danas ipak izaziva skepsu, jer nemojmo se zavaravati, cover bendova ima na tone i nema tome davno da je u nebo lansirana izreka, “ako želiš stalne gaže i dobru lovu, osnuj cover band“.
Drugim riječima, organizatorima je to skoro pa siguran pogodak da njihov novac neće biti bačen, već će donijeti i profit.
Stoga nije ni čudno da se cover bendova namnožilo na stotine, od kojih su neki stvarno vrhunski i teško im se može uputiti zamjerka, neki su korektni, a nekima ipak nije mjesto pod suncem ..
No, posvetimo se onim koji imaju “raison d’être“ i u neku ruku, pored statusa reproduktivaca, žive nekim svojim specifičnim životom.
Jedan od takvih “specifičnih“ bendova jest Electric Mombasa.
Iskreno govoreći, samo ime i ne ulijeva povjerenje, a niti nagovještava ono što isporučuju, a pogotovo ne način na koji to rade.
Kako sam u onoj pravoj Mombasi proveo dobru godinu dana, asocijacije na zvukove i muziku su sasvim različiti, ali ovo je ipak osobno.
Ova Mombasa isporučuje nešto drugo.
Repertoar se sastoji od kompozicija grupa The Doors, Santana, The Rolling Stones, Wishbone Ash, Azre, ... .
Sam odabir grupa nameće pred slušatelja ipak ogradu koja se zove, klišej koji se ogleda u beskonačnom „odslušavanju“ već prožvakanih kompozicija, koje su odavno postale dio naše povijesti pa i kulture.
U tom kontekstu, na sreću Electric Mombasa nema što tražiti iz jednostavnog razloga što svakoj kompoziciji, ma kojeg autora bila, prilazi sa svoje strane .
Netko voli da mu cover band izvodi u copy-paste izvedbi, što u nekim slučajevima i nije loše, ali isto tako, neki bendovi izvode svoje verzije standarda, verzije koje su manje ili više uspješne, ali uglavnom različite od do tada čujnoga.
I tu je Electric Mombasa jak.
Od samog otvorenja koncerta sa psihodeličnim uvodom ionako veoma atmosferične “Fly Like an Eagle”, preko “Spy”, “Peace Frog”, “Brainstorm” i napokon do Santaninog dijela opusa, Electric Mombasa isporučuje pomalo šporku, skoro pa garažnu varijantu rock standarda i pri tom čvrsto ostaje u esenci originala.
Namjerno sam Santanu ostavio za kraj, jer u izvedbama ovog majstora Electric Mombasa zvuči moćno, toliko različito od svega oko sebe, da u neku ruku daje svoj pečat pjesmama koje odavno znamo.
Pa i verzije iz opusa The Doorsa isto tako žive na sličan način, dok je najslabija karika u ovom lancu ipak dio opusa The Rolling Stonesa, kojeg su dijelom odsvirali uz pomoć Davora Bobanca na usnoj harmonici.
Razlog ovome vjerojatno leži ipak u jednoj drugoj činjenici koju u ovakvim situacijama jednostavno moramo zanemariti i maknuti po strani, jer ne kvari ugođaj koncerta.
Radi se o uigranosti sastava, kojem je ovo bio drugi nastup u ovoj formaciji. Gledajući kroz tu prizmu sve je jasno.
Trio je na pozornici izašao u sastavu Davor Bilić – bas gitara, Dražen Krolo, bubnjevi i Goran Batovanja, gitara i vokal.
Lakoća svirke Davora Bilića je zapanjujuća, a njegov tretman bas gitare odaje rafiniranosti umjetnika koji živi sa svojim instrumentom.
Za to vrijeme Dražen Krolo na bubnjevima ritmički dobro prati situaciju. Kako je cijelo vrijeme bio fokusiran na “sljedeći pokret” teško da je mogao isporučiti po koji break, ali i to je dio folklora kad se bend uigrava. Ostaje da ga vidimo u punoj snazi jednom kad se bend uigra.
I naposljetku Goran Batovanja, sa svojim specifičnim, na momente “fingerpicking“ stilom sviranja gitare, a još više njezinim zvukom kojeg je isporučio i time se odmakao od originala u dovoljnoj mjeri da se verzija može poistovjetiti s bendom, a opet da se ne udalji previše od samog kostura.
Sve u svemu, Electric Mombasa je održao dobar koncert, pun “šporkog” zvuka i uz po koju litru znoja, što očito govori o tome koliko su sva trojica angažirana na pozornici.
Nitko nije prorok u svom selu, pa ni ja, ali osjećam da bi ovaj trio mogao dati puno, daleko više od onog što smo imali prilike čuti na ovom koncertu u Chilltona.
Potencijal je tu, a gdje će krenuti sam bend i u kojem sastavu, ostaje da vidimo.
Dotle, ako imate priliku i vidite da negdje nastupa Electric Mombasa, otiđite, uzmite si pivo i opustite se.
Ostalo će odraditi oni na pozornici!
Povezani članci
