Juraj Belković je izdao novi album, „Tragovi“!
Iako medijski neeksponiran, Juraj Belković nije nepoznato ime na našoj sceni. U sjeni „velikih“ stvara više za svoju dušu nego za neku veliku promociju.
Suradnja s eminentnim muzičarima u prošlosti, pa i danas, stavlja ga na vidljivo mjesto muzičke karte, ma koliko mediji o tome šutjeli.
I u tom kontekstu šutnje, ovih je dana, tiho, na tržište izašao novi album ovog prekaljenog rockera, album kojem je dao naslov „Tragovi“.
Višeznačni naslov koji već u startu puno toga govori, kako o sadržaju albuma tako i samog autorovog života.
Album je pred nama, intiman i pun autorovih ispovijesti i sjećanja.
Uranjajući duboko u svoju intimu, djetinjstvo, mladost, strasti i poroke, Juraj karakterističnim izričajem opisuje dijelove svog života i njemu smješta osobe koje su pridonijele da taj život bude kakav jest.
Stoga u neku ruku, ovaj album i jest posvećen osobama koje u njegovom životu znače sam život.
Album je “grubo i neravnomjerno“ podijeljen u dva stilska djela, različita toliko da se kod onog drugog ipak zapitamo, da li je ovo isti autor koji je stvorio album „Sreća je gdje si ti“.
Ništa lošeg u tome, čak dapače, evolucija jest imperativ, kako u životu tako i u umjetnosti.
Juraj joj se povinuje bez pogovora.
Iako na albumu „Tragovi“ postoji kompozicija “Na putu prema jugu“ koja bi se komotno mogla naći na prethodniku, u neku ruku predstavlja most između ova dva ostvarenja, a na momente konceptualno čak i ispada van albuma u kojem živi.
Iako hitoidna i prepoznatljiva u esenci, pjesma ipak donosi Juraja u starom izdanju, naslonjenog na legislativu uzora (Dire Straits).
Doduše i opener albuma „Bez Straha“ bi se grubo mogao isto tako opsiati, ali ipak, esencijalno je sasvim drugačiji. Čisti rock „ala Juraj“.
I dakako, narativni pristup vokalu, kojeg Juraj njeguje i ovaj put je došao do izražaja, ali na osebujan način uklopivši se u ukupnu sliku.
„Bez straha“ je klasična rock kompozicija i u biti, da je album sazdan od ovakvih i sličnih kompozicija, bilo bi veoma lako pisati o njemu. Varijacije na temu, istog predznaka daju povoljan rezultat i, „everybody happy“.
No ovaj put nije tako.
Juraj Belković – „Vrijeme“
Album na prva slušanja daje jednoznačnu sliku koju je relativno lako opisati i u ovisnosti o afinitetima i prihvaćanju, ocijeniti ga ocjenom koja u tom trenutku visi nad njime.
No daljnjim slušanjima album se sve više otvara i različitost stilova koja je na počeku stvorila jednu sliku, tokom slušanja poprima sasvim drugačiju i mijenja smjer kojim se album prihvaća.
Da ne govorim uzalud, poslušajte samo drugu pjesmu „Grad od jaspisa“, prekrasnu baladu koja pod noge baca dobar dio muzičkog opusa kojeg je današnja produkcija na našim prostorima iznjedrila.
Intimna ispovijest lirikom slijedi grandioznu zvučnu kulisu i prekrasni rif na kojem bi pozavidjeli mnogi „veliki“.
Kompozitorski napravljena u klasičnom stila rock balada, ipak ne donosi manirizam, toliko svojstven pokušajima lamentiranja nad ovom temom.
Aranžerski dotjerana i produkcijski perfektno odrađena, jedan od vrhunaca albuma.
Kažem jedan, jer nakon ove balade slijedi „La Vida“, klasična rock pjesma u kojem Juraj jednostavnim rječnikom, kako muzičkim tako i tekstualno kaže, ovo je to, rock u mojoj izvedbi.
Za njim slijedi živa snimka „Vrijeme“ koja lirikom ipak nadmašuje samu muzičku podlogu. Izlažući taj nepobitan faktor u našim životima, bez prenemaganja, Juraj prihvaća ono neumitno.
Do ove točke, album jest klasičan rock album, i ne postoji bolji nastavak od onoga što slijedi.
„Jutrom noću“, ponovo balada i ponovo prekrasna kompozicija. Možda slučajno ili namjerno, sam položaj ove kompozicije negdje na sredini albuma nas priprema na zaokret prema nečem sasvim drugačijem, prema izričaju kojeg, iskreno rečeno i nisam očekivao od Juraja.
Prva je „U zemlji od sapunica“, u kojoj lirikom lamentira nad istinom, nad Rvackom, prepunoj korupcije, kriminala. Podcrtava u biti ono najgore, isprani mozgovi naroda i ozakonjeni kriminal.
Tužno pa i kad dolazi u formi rock pjesme.
Juraj Belković – „Tragovi“
I onda kreće, neki drugi Juraj.
„Život je lijep“, jazzy kompozicija, „Big Band“ ugođaja i aranžmana. Čak je i vokal okrenut tom izričaju.
Pjesma koja se komotno mogla naći na Zagrebačkom Festivalu šezdesetih godina, kako atmosferom, aranžmanima tako i samim pristupom.
Trebalo je vremena se naviknuti na ovaj zaokreti, ali vjerujte, kad ga se prihvati, poželite da Juraj sljedeći album napravi u ovom stilu. Pogotovo u ozračju kompozicija koje slijede.
Jer, album završava naslovnom kompozicijom „Tragovi” u kojoj gostuje Tedi Spalato.
Lamentiranje nad bivstovanjem i ostavštinom, kako u životu tako i u umjetnosti. Autor propitkuje svoj rad i život sam po sebi, da li radi nešto što će nestati prvim vjetrom, kao i tragovi u snijegu?
Ova kompozicija zatvara album ili još bolje rečeno, otvara put prema bonus pjesmama, a njih je tri.
Prva od njih „Stoljetne priče“ je u biti jedna od najimpresivnijih na albumu, kako atmosferski tako i samim svojim postojanjem.
Kompozicija nastala na temeljima arhaične stare pjesme (Josip Nikšić, 1906-ta godina), uz pomoć Dade Belkovića, vraća nas u mladost, mladost kad su scenom carevali Hegedušić, Špišić i Arsen.
Napravljena u maniri “ala Srđan i Buco“, pjesma je jednostavno prekrasna. Uz „Grad od jaspisa“ danas jedna od najljepših balada na ovim prostorima.
Album zatvaraju dvije prigodne pjesme, obje božićne.
„Božić slavimo“ u kojoj se pojavljuje Maja Blagdan i druga „Betlehemska priča“ u kojoj s flautom i na vokalu gostuje Branko Požgajec (Drugi Način).
Iako religijski orijentirana, „Betlehemska priča“ nesvakidašnjom kompozicijskom strukturom zaslužuje posebnu pažnju. Toliko je u biti posebna da mi je nekako krivo što nije upotrjebljena u nekom „svakodnevnijem“ ozračju gdje bi živjela neovisno o dobu godine.
Bilo kako bilo, kompozicija je aranžerski i produkcijski jedan od vrhunaca albuma.
I to je to, to je novi album Juraja Belkovića.
Nesvagdašnji album koji na prvo slušanje i ne odaje taj dojam. Upornost u otkrivanju po njegovom otvaranju se debelo isplati, jer nakon nekog vremena album se sluša bez prestanaka, a različitost stilova dobiva pozitivan predznak.
Produkcijski album je dobro napravljen, klasična „tiha produkcija“ u kojoj je sve na svoje mjesto. Čistoća zvuka i širina zvučne slike koja je popunjena samo dobro aranžiranim instrumentima, je sama sebi dovoljna.
Juraj može biti zadovoljan ovim albumom.
Znam da se neće prodavati u stotine tisuća primjeraka i da je napravljen više za dušu nego za tržište, ali ipak, to mu ne smeta da ravnopravno stane uz bok današnjoj produkciji u Lijepoj Našoj i čak dapače, da se smjesti na sam vrh!
Juraj Belković – “Tragovi” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
