
Kad je klub Judino Drvo najavio koncert grupe Picksiebner, bila je to samo još jedna u nizu najava tih dana.
Odluka za odlazak na koncert nije bila teška, ili gledati zatupljujući program na TV ili s pivom u ruci provesti ugodnu večer.
Ispostavilo se da to ugodno nije baš istinito, jer bolje bi bilo reći, iznimno ugodno, ako ne i više od toga.
Picksiebner pripadaju u red onih grupa koje ne determinira žanrovsko usmjerenje ili drugačije rečeno, ne morate voljeti muziku koju izvode da bi ste guštali u njoj. Tu neuhvatljivu esencu nemaju mnogi veliki, a o ostalima da i ne govorim.
Picksiebner je bend koji donosi smijeh i radost koju u lavinama isporučuju s pozornice. Apsolutna pozitivna atmosfera caruje prostorom kluba i ne postoji ni jedna osoba u gledalištu koja se ne osjeća dobro kad oni nastupaju.
Ta pozitiva izvire ne samo iz njihove muzike i ambijenta kluba već i karaktera samog benda koji je sastavljen od članova koji svaki za sebe zrače tom pozitivnom energijom.
U tom kontekstu bilo bi nepravedno izdvajati bilo koga, ali ako bih ipak morao, onda je to Zoran Perić koji svojom pojavom (hibridom Francesco Di Giacomo/Bob “The Bear” Hite imagea), unosi optimizam i namješta smiješak prisutnima.
Nevjerojatna količina energije koja kreće s pozornice prema gledalištu rezultira samo jednim, svatko bar cupka u mjestu, ako već ne skakuće u ritmu.
A ritma ima, na tone, od obrada starih standarda, do autorskih stvari koje jest da odskaču od evergrina, ali samo po angažiranosti i „šeretskom“ pristupu izlaganju.
Nažalost, na zakazani početak koncerta u klubu nije bilo skoro nikoga, pa je početak odgođen nekih pola sata.
I onda bend je počeo sa svirkom pred desetak okupljenih. Tijekom koncerta se prostor koliko toliko popunio, te je sve skupa počelo ličiti na nešto.
To nije spriječilo Picksiebner da od prve note nastupe kao da je pred njim puno gledalište. Štoviše, u uvodnoj riječi je pala zezancija, da je više osoba na sceni nego u gledalištu (što je otprilike bilo točno!)
Krenuli su s pjesmom John Hiatta “Lincoln Town” i odmah, ali odmah dali svakom od prisutnih na znanje da nisu pogriješili što su se odlučili doći na ovaj koncert.
Nizali su se standardi bluegrassa, bluesa, ali i autorske stvari. Ni u jednom trenutku ekipa s pozornice nije posustajala u tempu i pozitivnim vibracijama.
Bilo da pjevaju o poljima pamuka ili o korupciji u Hrvatskoj, smiješak nikome nije silazio s lica, a kad njega nije bilo, smijale su se oči.
Tijekom koncerta su izveli i pjesmu “Galijoti” posvećenu legendi, pok.Tomi Bebiću, na opće odobravanje prisutnih. Ipak je najviše pljeska dobila obrada “Man of Constant Sorrow ” i “Whiskey in the Jar “, te dakako hit grupe „Bolje Grob Nego Job“
Na bisu su izveli još tri pjesme i to je bilo to.
Večer koju se samo poželjeti može s bendom koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer kad krenete kući dobro raspoloženi u 1 sat ujutro, onda to ipak ima neku težinu.
Picksiebner nisu novo ime na našoj sceni, niti su “zeleni‘ u autorskim vodama, a dolaze iz Zagreba i svojom mješavinom bluegrassa, countryja, folka, cajuna, rocka pa i šansone je donio jedan „friški“ izričaj koji kao super-glue prianja na svaku podlogu.
Obradama su urnebesni, a autorskim radovima impresivni.
Što još više treba reći!?
Pa da, jednu možda neočekivanu.
Pored nespornog liderstva Zorana Perića i osebujnih ličnosti koje su uz njega na pozornici, bez namjere da ikoga guram u pozadinu, ipak moram poentirati na bubnjara Gordana Ilenića.
Svojim je bubnjanjem toliko pridonio dinamici kompozicija, da ih je u biti odmakao od esence žanra i približio nekoj vrsti rock usmjerenja. U kombinaciji s ostalima na pozornici, a govorim o violini, harmonikama, akustičnim gitarama, banjou, usnoj harmonici, stvara jedan moćan zvučni zid koji u country, bluegrass vodama rijetko egzistira.
Znam da će zvučati pretjerano, ali samo kao asocijacija, Picksiebner su country Metallica!
I za kraj, moram dati kredite organizatoru, klubu Judino Drvo, koji je doveo ovu grupu u svoj prostor i omogućio nama, malobrojnima, da uživamo u koncertu koji se ipak ne viđa svaki dan na ovim prostorima.
Bilo nas je malo, ali smo guštali!
A vi ostali, možda jednom drugom prilikom budete imali šansu za popravni.
Picksiebner – Judino Drvo / 17. Ožujka-2018. / I dio
Picksiebner – Judino Drvo / 17. Ožujka-2018. / II dio
Foto album:
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.