
Danas sam pročitao šokantnu vijest!
Huljić odlazi iz Hrvatske i neće više slati svoje skladbe na Porin.
Napokon da ovaj užasni trend iseljavanja ima i nešto vrijedno. Odlazi grobar domaće glazbe, čovjek koji je zajedno sa novopečenim političkim elitama marljivo radio na srozavanju ukusa domaćih slušatelja i odgajao brojne zombije pripremajući ih za bezbolni prijelaz na turbo narodnjake.
Lijepo se slažući sa politikom, i svojim intimusom, Ivićem Pašalićem, zgrtao je bogatstvo proturajući šund najgore vrste.
Baš onako kako su nas političari naučili kako se etika i moral mogu zanemariti tako nam je i Huljić i njegova svita lijepo pokazala kako je kvaliteta i umjetnost nepotrebna smetnja slušanju muzike.
Poharao je ljestvice i pokupio nagrade.
Njemu u čast je nastao opskurni „Narodni radio“, tužna i infantilna institucija u vlasništvu još jednog pretvorbenog političkog miljenika, Hrvačića.

Što se to onda na kraju dogodilo da ovaj ljubimac naroda i politike želi otići?
Njegova ciljana publika je odrasla i želi žešće ritmove, više harmonike i jaukanja.
Želi veće grudi i kraće minice. Želi jednostavnije tekstove.
Iznevjerili su svoga gurua i okrenuli mu leđa.
Njegovi puleni sada zarađuju po svadbama i više ih nema u željama prosječnog slušatelja.
On sam već nekoliko godina pokušava raditi neku etno- world music mješavinu koja proizvodi ogromnu količinu cviljenja i jaukanja njegovog vokala kao i nerazumljivim tekstovima koji pokušavaju biti duhoviti i kontroverzni, a zapravo se radi o jadnom pokušaju starog šund majstora da kaže publici, ja sam se do sada samo šalio, sada ćete čuti što ja znam.
Gdje će otići, ne znam i ne želim znati!
Želim samo da iz kolektivne memorije iščezne njegova baština.
Možda će tada i političari krenuti njegovim putem!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.