The Residents su od samog osnutka, prije pola stoljeća, pa sve do današnjih dana bili sinonim za avangardno, progresivno, uvrnuto i nadahnuto.
Svaki od bezbroj albuma, a njih ima, 44 studijska, 21 snimljen uživo i bezbroj kompilacija, su djela koja govore svaki za sebe.
I priča neku drugu, posebnu priču.
Na stranu što su bili pioniri tehnološkog probitka modernog zvuka (prvi ikada izdan album na CD-u je bio njihov), ipak je lucidnost i logika koncepta bila ta koja spaja mane više sva djela koja je stvorio ovaj bend anonimusa.
Kažem anonimusa, jer The Residents nikada nisu otkrili svoj identitet i od prvih dana postojanja nastupaju pod maskama.
Uostalom, maska u obliku jabučice oka je postala njihov zaštitni znak!
Možda ne na počecima zamišljeno, no sada već izgledno, ovakav pristup omogućava grupi, doslovno, vječni život, jer pod maskom može biti bilo tko, sve dok se duh the Residentsa nadvija nad njima. (Prema mojim procjenama, samo je Randy ostao od originalne postave, ali i ovo je samo puko naklapanje na temelju viđenog na njihovom koncertu.)
Svaki album the Residentsa je doživljaj sam za sebe!
“The Ghost of Hope” nije nikakva iznimka, te svojim postojanjem puni opus benda još jednim ostvarenjem vrijednim pažnje.
Ovaj put the Residents su krenuli u nekom, do sada neistraženom smjeru.
Koncept se bazira na željezničkim nesrećama, poglavito u prošlosti i njihovim posljedicama, te naposljetku, traumama putnika koji su nekim čudom preživjeli nesreće.
Bilo je to vrijeme kad su sigurnosni standardi bili na niskim granama ili ih uopće nije bilo.
Album je sastavljen od sedam kompozicija od kojih svaka za sebe opisuje posebnu željezničku tragediju i njene posljedice.
Počeci života željeznice, u vrijeme kad je bila “sljedeća velika stvar” sežu u osamnaesto stoljeće.
Uvođenje “brzog” prijevoza je nosilo rizike, koji su se na najbrutalniji način ispoljavali kroz željezničke nesreće.
Bili to sudari vlakova, požari, pa čak i bizarni događaji, kao što je bio sudar vlaka i slonova u Maleziji. (“Trains vs Elephat”)
Teško je govoriti o muzici, pogotovo kad su the Residents u pitanju.
Iako obiluje prekrasnim melodijama, ipak bih je prije opisao kao “zvuk“.
Ovdje moram stati.
Melodija!
Simplificirana do naracije, napunjena pitkošću i isporučena nonšalantnošću Randyevog vokala.
The Residents su bili grupa koja je inače njegovala ovakav pristup, a na ovom album je dotakla nebesa!
Shodno tomu, bogatstvo zvuka na albumu je ogromno.
Toliko da vam vjerno dočaraju slike koje projiciraju u vašoj glavi. Nevjerojatna preciznost, konciznost i posvećenost originalnom (vizualnom) izričaju lansira the Residents u stratosferu muzičkog slikarstva.
Ukratko, totalna simbioza slike, lirike, koncepta i samih povijesnih činjenica.
Slijedom toga, na albumu, nažalost, osim u nekim kompozicijama (“Death Harvest“), nema meni toliko dragih rastrzanih gitara, koje paraju nebo svojim zvonkim, distorziranim zvukom i kratkim, ali do zla boga ukusnim solažama. (“Shadowland”)
Ako bih pak morao nekako sortirati ono što se sortirati i markirati ne dade, onda u nekim okvirima mogu reći da je na albumu uz lucidno/apsurdno ipak zastupljena neka vrst folka pa čak i countryja (“The Great Circus Train Wreck of 1918”), pa zatim „ala Residents“ verzija elektronike (“A Shroud of Flames”).
Da nabrojim dalje, opet posebna verzija depresivnog elektronskog izričaja, koja kulminira u kaotični doom-rock (“Death Harvest”), te sve do arhaičnog kino zvuka (“Killed at Crossing”).
Omiljeni Randyev lik je uvijek bio klaun, te je i ovaj put je smjestio svog pulena u kompoziciju “The Great Circus Trainwreck of 1918”.
Klaun je narator i priča svoju priču o preživljavanju željezničke nesreće.
Dakako, sama priča je u stilu the Residentsa, lucidna, ogoljena do banalnosti, višeznačna lirika koja vas jednostavno tjera da počnete razmišljati (“Today we tried to do a show, the place was mostly filled. But all of us ain’t here, so shit ain’t working well.”)
Možda najbliža vrhuncima kasnijeg opusa grupe je kompozicija “Trains vs Elephant”, instrumental koji je jednostavno grandiozan u svojoj strukturi.
Nevjerojatna nadgradnja i bogatstvo izričaja ovu kompoziciju smještaju u sam vrh opusa grupe, kad o instrumentalima govorim.
Pretakanje muzičkog u slikovno, projiciranje zvuka kao slike u ovoj je kompoziciji došlo de nekog vrhunca.
I na kraju, sam naslov albuma.
Možda neprimijećen od većine, ali simptomatičan i jedan od najvećih koje sam imao prilike u životu spoznati.
Pokušajte prevesti “The Ghost of Hope”, pa onda pokušajte igru asocijacije i vjerojatno će te doći na isto kao i ja.
Nevjerojatno sublimiran opis u kojem “se u nekom kritičnom trenutku zaludu molite bogu da sve prođe kako treba, jer sve će proči onako kako je suđeno….“
Nevjerojatno duboko i koncizno, kako samo ljepota engleskog može predočiti, a the Residents isporučiti.
Ukratko, o ovom se albumu može napisati knjiga.
Ovaj se album sluša, sluša i sluša ..
A ako pak imate neku ludu sreću, kao što smo je imali Joško i ja (“Shadowland”), onda ga se treba odgledati.
“The Ghost of Hope” pretočen u zbivanja ispred vaših očiju, metar od Randyja,
Neprocjenjivo!
Sve fotografije preuzete s promo stranice benda!
The Residents – “The Ghost of Hope” / intro
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
