Simpho Jazz Rock Quartet – Split, Paradox / 16. Studenoga-2017.

Kad se četvero nađu!

Po tko zna koji put je u životu saživjelo ono da “ne postoje mali i veliki koncerti“, postoje samo dobri i oni manje dobri.

Kad na pozornici stoje četiri virtuoza, svaki za sebe osebujna ličnost, a muzičkim afinitetima se preklapaju u dovoljnoj količini kritičnih točaka, onda koncert koji ta četvorica isporuče ne može biti loš.

Ma koliko neuigrani bili kao kvartet (“probe su suvišne i nepotrebne” op. Bego!), to se na pozornici ne prikazuje kao minus. Dapače, u tim trenucima dolazi do punog značenja ona stara rockerska “stani ti kume na pozornicu i pokaži što znaš!“. Bila je to shema na kojoj je Clapton iz statusa boga prešao u status božanstva, bila je to shema u kojoj je Duane Allman ušao u legendu, a Hendrix postao ikona epohe.

simpho in

Zvonimir Boldin (Hammond, el. klavir, flauta), Leon Jurić (el. gitara, vokal), Nenad Bego (bas gitara) i Jadran Dučić Čićo (bubnjevi) su isporučili koncert kojeg ću se s ugodom sjećati, ne zato jer su prošetali svoju virtuoznost i pokazali da su majstori, već jednostavno radi muzike koju su isporučili.

Sva su četvorica debelo u danas marginaliziranim žanrovima muzike prošlosti, jazzu, fuziji, meditativnom eklektičkom komplotu kojeg danas rijetko susrećemo i nadasve skloni su improvizaciji u kojoj se snalaze kao riba u vodi.

Koncert su otvorili sa Santanom, nastavili s King Crimsonom i EL&P te tokom koncerta šaltali od jednog do drugog standarda, dajući mu svoj pečat i identitet.

Teško bi njihovo izlaganje mogao opisati kako su se nazvali, „Simpho Jazz Rock Quartet“, vjerujem da bi prikladnije bio nešto u stilu “Eclectic Quartet”, pojam koji puno toga objašnjava, ali i ostavlja otvorenoga, baš kao i ovaj nastup.

Pitate zašto ?
Teško za odgovoriti, trebalo je biti na koncertu i bar poslušati dvadesetominutnu obradu ” Riders From The Storm”, koja je bila sve samo ne obrada. I na tom primjeru sve staje, počinje i završava. U tim se trenucima vidi, ne samo tko je tko, već i kako sve skupa funkcionira. A kod Simpho Jazz Rock Quarteta funkcionira i te kako dobro.

Bila bi šteta, velika šteta da ovaj projekt zamre, jer u sebi nosi previše kvalitetnog da bi se moglo ignorirati.

Znam, teško je pronaći publiku za ovakvu vrst muzike, publiku koja će doći poslušati i pogledati četiri osobenjaka koji su odavna prošli svoj mladenački zenit, ali, prisjetimo se jedne male istine.

I zlato je teško naći, ali ljudi ga ipak kopaju!


par fragmenata s koncerta


Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *