Bryan Adams – Arena Zagreb, 09. Studenoga-2017.

Spektakl i bez pirotehnike!

Znam da nisam – “in” kao neki naši legendarni glazbeni kritičari koji su pisali osvrte na koncerte dan prije nego se koncert uopće održao, ali dozvolite mi da podijelim s vama svoje sinoćnje glazbeno iskustvo.

Karte za koncert su već odavno spremne, ali do zadnjeg trenutka nisam bio siguran da ću otići na ovaj koncert, najviše radi nekih zdravstvenih tegoba s kojima se u zadnje vrijeme borim.

Bryan Adamsa pratim od 1984. kad je pomeo estradu albumom „Reckless“, ali nikad mi nije bio među najdražim izvođačima. Ono, volim njegov stil glazbe i ima 20-ak pisama koje su mi baš drage, ali nije baš da mu slušam cijele albume.

E, sad, da budem iskren, puno je teže u Dalmaciji biti željan koncerata nego u Zagrebu.
Francisku i mene ovaj je doživljaj u konačnici koštao malo manje od 3000 kn sa svim troškovima, moram priznati da sam se mislio vrijedi li taj koncert tih novaca. Tu sam dilemu brzo riješio: ne znam vrijedi li koncert toliko, ali dva dana se maknuti od svega svakodnevnog i uobičajenog i to u najboljem mogućem društvu, pomislio sam da mi ni najgori mogući koncert ne bi mogao to pokvariti.
I drago mi je da sam poslušao srce, a ne upozorenja. 🙂


Bryan Adams u Areni Zagreb – 9. studenoga 2017.

A sad, o samom koncertu.

Na facebooku je pisalo da koncert počinje u 19h, taman smo tako negdje u to doba ušli u skoro praznu dvoranu. Najprije sam primijetio da je pozornica skromna, bez nekih spektakularnih rasvjeta i sličnih gluposti koje obećavaju cirkus, a ne glazbu. To mi se svidjelo, dakle neće biti skrivanja iza scenografije, pirotehnike i sličnih gluposti.

Drugo, primijetio sam da je puno muškaraca u publici glazbeno nastrojeno, da ima puno glazbenika. Ne pitajte me kako to znam, jednostavno ih znam prepoznati, svaki glazbenik ti nečim da do znanja da je u tome.

Publika je bila svih generacija, bila je čak i neka djevojčica od 2 godine s roditeljima, a bome vidio sam i mladosti dosta, i svojih vršnjaka, pa i 70-godišnjaka…

Koncert je počeo oko 8:20, relativno malo zakašnjenje. Bio sam malo tužan jer je dvorana bila poluprazna, ali čim je svirka počela, osjetio se naboj i kod publike i kod Adamsa & comp. Odmah na početku, moram napomenuti da je publika bila izvrsna, mislim da je ovo prvi koncert nekog stranca kod nas koji sam gledao, a da ga publika nije upropastila. Znali su pjesme, pjevali glasno, reagirali na nekoliko duhovitih Adamsovih komentara.
Bilo mi je drago da sam to doživio, takav presedan.

Pripremajući se za koncert, pogledao sam uobičajenu set listu s ove turneje, primijetio sam da ima 6-7 pjesama sa zadnjeg albuma. To je prilično hrabro za izvođača koji ima 14 albuma iza sebe i 35 godina karijere.

Netko mi je rekao da je bahato staviti pola zadnjeg albuma, kad je bolje svirati provjerene hitove. Nisam imao neke predrasude, htio sam vidjeti kako će to ispasti pa onda misliti o tome.
Pokazalo se nakon sinoć da su sve te nove pjesme imale prilično dobru reakciju, da ih dobar dio publike poznaje i odlično su se uklopile, jer većina ima sličnu energiju onoj po kojoj je Bryan najpoznatiji.

Super mi je bio trenutak kad je Adams najavio pjesmu „It’s Only Love“, duet sa Tinom Turner. Rekao je otprilike (moguće je da sam nešto i krivo zapamtio, ali ovako nekako) Prije 30-ak godina snimio sam jednu pjesmu skupa s Tinom Turner. DAME i GOSPODO, večeras sa nama………..(lagani virbl po dobošu diže tenziju, publika počinje vrištati, Adams pokazuje na dio bine odakle su oni izašli)……………nema je!!!”
Umro sam od smijeha, nisam ni očekivao da će ona pjevati, ali pomislio sam da će možda netko s njim pjevati tu pjesmu…

Još jedan super moment mi je bio kad je pjevao „When You’re Gone“, pjesmu koju je snimio s Mel C. Nju je izveo sam sa akustičnom gitarom u duetu sa cijelom dvoranom. Bilo je puno momenata u kojima je Adams na razne načine davao nevjerojatnu energiju, od balada do najžešćih pjesama i u svim tim situacijama i dobio je odličnu energiju od publike.

Band je bio izvrstan. Gitarista je s njim od samih početaka, Keith Scott, mislim da mu je i snimao sve gitare, specifičan je po sporim i melodičnim solima, sinoć se u par pjesama i raspojasao i trčao po gitari, a onda je na „Have You Ever Really Loved A Woman“ svirao akustičnu gitaru totalno klasičnim stilom. Čovjek od velikog znanja, a i prilično živahan na bini. Poznat mi je i bubnjar, i on je s Adamsom najmanje od početka 90-ih, sjećam ga se sa spotova, i on se je malo raspojasao u toku koncerta u odnosu na studijske verzije pjesama. Klavijaturista odličan, basista besprijekoran.

Preko 2 sata uživao sam u pjesmama u kojima se nisam nadao da ću toliko uživati.
Mislim da je bilo i par neplaniranih pjesama, znam da nisu bile na setlisti. U svakom slučaju, mislim da su Adams i band dali publici puno više nego što se očekuje od nekoga tko 35 godina radi.

Očekivao sam rutinski odrađen koncert, a bio je sve samo ne to. U mojim očima bio je to spektakl energije i dobre glazbe, drago mi je da sam bio tamo.

Jedino što mi se nije svidjelo bio je razglas prvih 40-ak minuta, kasnije je bio dobar…


Autor ovog članka je Joško Bakić.
Zahvaljujem na ustupljenom tekstu!

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *