058 – Split, Paradox / 21. Listopada-2017.

Album je i službeno vani!

Lovre & Co su se komotno smjestili u tihi kutak Americane i donijeli na pozornici lijepo i vješto izbalansiranu mješavinu rocka, bluesa, folka, čak i countrya u nekim naznakama. Ova je mješavina do sada najbolje što sam na našim prostorima čuo u tom stilu.
Fino balansirani udjeli folka i bluesa su pridonijeli da kompozicije zvuče svježe, raznoliko i nadasve interesantno.

Ničeg previše, ničeg premalo!

Lovrina harmonika i Nerin vokal su dobitna kombinacija. Ritam sekcija diskretna, ali ne i nevidljiva. Sve u svemu, izričaj je tu, zaokružen i mogu reći sa svog gledišta definiran.
Sad preostaje na njima da kanaliziraju i na neki način kapitaliziraju/komercijaliziraju sve zajedno. Jer, ajmo biti iskreni, bez bar neke komercijalizacije, nema ni dugoročnog opstanka.
Sve u svemu, moram dati kredite svima u grupi. Lijepo za uho i ugodno za oko (ne Lovre dakako! :-))


Ovaj sam tekst napisao prije točno godinu i po dana, povodom nastupa benda 058 na ST@art festivalu novih nada. Iako su u tom trenutku postojali već par godina, bend se u to vrijeme počeo probijati na sceni i zauzimati svoju poziciju.
Pjesma po pjesma, nastup po nastup i nadasve pošten odnos prema publici doveli su do toga da je 058 postalo ime koje garantira vedru atmosferu i dobru zabavu gdje god se pojave.

Kako iza njih stoji nekoliko singlica, normalno je bilo za očekivati i dugo svirajući uradak.
I upravo se to dogodilo ovih dana.

Album “Žice od Sna” je najavljen i trebao je izaći i biti službeno predstavljen na koncertu koji su održali u prostoru Paradoxa.
Nažalost, matična kuća nije bila na visini zadatka, te na promociji nije isporučila CD izdanja albuma.
Grupa se dosjetila i tom jadu ipak dala vedru notu. Svi koji su bili zainteresirani za album su bili u mogućnosti ostaviti mail adresu i album će im biti poslan preko „bulk servisa“, zajedno sa svim promotivnim materijalima.
Treba se samo sjetiti!

Prostor Paradoxa s malom pozornicom je lijep otvoreni prostor, kao stvoren za mala intimna druženja s muzičarima, njihovom riječju i notama.

058 su na pozornici izašli u punom sastavu, (Branko Mamut, akustična gitara, vokal i kompozitor, Nera Šulentić, vokal, Predrag Lovrinčević, usna harmonika, “gratakaža”, vokal, tekstopisac, Nikša Orlandić, bas, Zvonimir Šulentić, bubnjevi, Ivan Cinotti, Cima, gitara,) i koncert su uz kratku uvodnu riječ otvorili s kompletnim albumom koji eto, jest izašao, ali ga još nema.

 Imajući iza sebe toliko singlica, u biti, album je svima već poznat, a one pjesme koje nisu izdane su svojom pjevnošću i zaraznim refrenima legle iz prve.
U biti se imao osjećaj da ovo i nije predstavljanje novoga, već prezentacija nečeg što se komotno može nazvati “Greatest Hits“.

Sve su pjesme dobro obrađene, polirane, ali ne i sterilne, tako da život koji se slijeva s pozornice, bez obzira na jezik kojim se pjeva, unosi onu lijepu notu radosti u duši. Bez obzira voljeli tu vrst muzike ili ne, jednostavno morate uživati u njoj.

Profesionalni odnos kojim su akteri pristupili ovom projektu ne znači ujedno i krutost, dapače, količina profesionalizma je proporcionalna ležernosti i to bend pokazuje u svakoj pjesmi.
To na prvi pogled može i zavarati, nametnuti dojam plošnosti i nonšalancije, ali samo površinski, bez dubine pristupa nema ni širine izlaganja!

Bend muzički zvuči dobro, pogotovo jer je zvuk bio dobar (ako ne i odličan).
Za ovu vrst muzike i ambijent u kojem se izvodila, nije bila ni preglasna, ni pretiha, bila je dobro balansirana, čista i bez ikakvih prizvuka mikrofonije, distorzije ili „neugodnih frekvencija“.

Kad o muzičkom djelu govorim, moram ponovo poentirati na kombinaciju Lovrinog vokala i njegove harmonike te Nerinog glasa.
Osvježenje u grupi je i Cima, koji filigranskim pletenjem i prebiranjem po žicama gitare daje kolorit i čak na momentne „skreće temu na svoj mlin“. Solo izleti su u okvirima kompozicije, kratki, ali sadržajni, maštoviti i sočni.

I još nešto, na koncertu je bilo nekoliko momenata kad je Lovrina usna harmonika bila u “clashu” s Ciminom gitarom, i u tim je trenucima bend zvučao izuzetno moćno. Iako su u biti to bili momenti, volio bih da su to naznake možda nekog budućeg smjera, više okrenutog agresivnom urbanom bluesu. (I wish . .. što se babi tilo, to se babi snilo)

Uglavnom, da se vratim u stvarnost, muzički su svi potkovani, decentno eksponirani i to jest dokaz je 058 tim!
Na drugu pak stranu Nera sa svojim vokalom kao šlag na torti liježe na muzičku podlogu koju isporučuje bend.

Sve u svemu, koncert na kojem su u prvom djelu izveli novi album i u drugome pjesme koje se nisu našle na njemu, te obrade blues standarda, pa čak i Beatlesa, je bio jedan od onih koji uljepšavaju večer i kojeg ponesete sa sobom kad krenete kući.

Svojom pojavom i ležernim optimizmom, 058 širi pozitivne vibracije i ma koliko tema pjesme bila turobna ili mračna, način na kojim je izlažu unosi radost u auditorij.

Ovo je bend koji može doseći velike visine.

Jedan od pokušaja u tom pravcu je i put u Ameriku za koji dan, kad će između ostalog ući u veliki “Sun” studio u Memphisu i u 5 sati snimanja pokušati uhvatiti esecu legendi koje su se tu rađale.

Nadam se da će se kući vratiti s novim albumom koji će pričati veselu priču, ali ovaj put s daleko većim dometom.

Bon Voyage !

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *