Trio LUR – dvorište Muzeja grada Trogira / 11.Kolovoz-2017.

troppo legggero, ma molto bello!

Trio LUR je nastupio pred punim gledalištem u atriju Muzeja grada Trogira.

Već na prvi pogled na popunjen prostor bilo je očito da ovaj trio ima svoju publiku, sastavljenu od vjernih pratitelja do slučajnih prolaznika.

Ono što je zajedničko ovim dvama skupima jest zainteresiranost i spremnost na uživanje u muzici, ovaj put one s klasične strane “barikade“.
Pišem “barikade” jer nažalost današnji trendovi ni malo ne pogoduju razvoju komornog izričaja naslonjenog na kompozicije koje su nekada krasile dvorove, crkve i prve koncertne dvorane.
Biti van medija danas znači biti, „s onu stranu (medijske) barikade“, gdje ne caruju žutilo i senzacionalizam.

Imajući ispred sebe ljetno raspoloženje i sam ambijent koji nije davao puno izbora kad je tehnički pristup u pitanju, trio je odabrao ono što je najbolje mogao u trenutku.
Opus se sastojao od napjeva i fragmenata nastalih još prije 200, 300, 400 godina, (Vivaldi, Torri, Reger, Rossini …), pa sve do izvadaka iz Gotovčeve opere “Ero s Onoga Svijeta” i naše legende, Tijardovića i arije “Daleko me Biser Mora”.

Ovim izborom trio je uspješno balansirao između prošlosti i “nedavne sadašnjosti“, te time razbio predispoziciju „monolitne monotonosti“ jednog razdoblja.

U tom kontesu, ako se već krenulo u “vremensko raspršivanje” elemenata prezentacije, vjerujem da ne bi loše pala jedna varijacija na temu koja je obrađena i u nešto modernije doba (“Bouree”?).
Tim bi se potezom vremenski raspon rastegnuo skoro pa, do današnjih dana.

Trio je isporučio jednu lijepu večer u kojoj je tehnika i virtuoznost bila potisnuta na račun same prezentacije i odabira repertoara.
No i bez toga, virtuoznost sve tri članice je neupitna i moram reći, “way out of my league“, kad o muzici pišem.

Trio LUR nije nepoznato ime u Našem Malom Mistu.
Godinama se već spominju kad je u pitanju prezentacija klasične muzike i koliko toliko održavanje kulturološke razine u sredini koja je opasno počela naginjati cajkaškom konzumerizmu.

U tom kontekstu treba promatrati i njihovo djelovanje, kako kroz nastupe u sakralnim objektima, tako (a možda još i više) kroz nastupe u malim, intimnim prostorima, gdje u kamenim arenama odzvanja zvuk davnih vremena, medijski danas zaboravljenih klasika.

Na tom polju, prilog kojeg daje trio LUR je nemjerljiv.
Pokrivanjem ovog segmenta turističke ponude (odvratnog li naziva….ali nažalost, moram ga upotrijebiti jer drugog nema …) trio LUR postaje nezaobilazni faktor ljetnog života grada, a u budućnosti vjerojatno i institucija koju treba njegovati i podržavati.

Ne toliko radi njih, jer one će se i same snaći sa svojim talentom i radom, već radi samog grada koji jednostavno vapi za punoćom koncertne scene!

Povezani članci