
MTV je otišao do Francuske i u srcu Pariza posjetio groblje na kojem je sahranjen Jim Morrison.
Blago rečeno, ostao je šokiran. Njegovim riječima je teško ispričati utiske koje je ponio sa sobom, jer pola stoljeća sluša The Doorse i samog Morrisona, koji je postao ikona ne samo muzike, već jednog razdoblja.
Pored šporkice, jadnom stanju nadgrobnog spomenika je pridonijela i sklepana žica oko par grobova, sprečavajući pristup Morrisonovom grobu.
Nekada je na grobu bila Morrisonova kamena bista, koja je ukradena. Nakon nje je izlivena brončana, ali i ona je sklonjena (ili ukradena).
Sve u svemu, žalosna slika posljednjeg počivališta velikana, koji je još za života zarađivao ogromne sume, a nakon smrti obogatio sve koji su s njim imali ikakav kontakt. Nasljednici Jim Morrisona očito baš i ne mare za pijetet i poštovanje. Ako ne ništa, bar radi toga jer ih još uvijek debelo hrani, odijeva i plača njihove račune. I uz to im vjerojatno omogućava lagodan život bez rada. Jer novci od tantijema se slijevaju bez prestanka.
Ovih smo dana svjedoci izdanja prvog album grupe The Doors u de luxe izdanju, prije par mjeseci je izdan album snimljen u živo, a o re-izdanjima albuma matične grupe da i ne govorim.
Pored CD izdanja, eksplozijom vinila i tiraže albuma The Doorsa počele su ponovo dosizati nebeske visine. A sve to donosi novac koji očito nije dovoljan da se Morrisonu uredi pristojan grob i omogući štovateljima da u miru odaju počast velikanu.
Morrisonov grob je mjesto hodočašća još od dana kad je pokopan, pa su čak i poeme pisane o njegovom grobu. Steve Taylor je bio toliko impresioniran trenutkom kad je stajao pored njega, da je po povratku u svoju hotelsku sobu napisao poemu o njemu.
Stoga, stanje Morrisonovog groba nije samo sramota za groblje na kojem se nalazi, za Pariz i Francusku, nije samo sramota za rodbinu koja uredno ubire njegove tantijeme, nije samo sramota za diskografsku kuću koja ubire judine škude na njegov račun, nije samo sramota za samu grupu (John Densmore i Robbie Krieger su još živi!).
Radi se o civilizacijskoj sramoti!
Jim Morrison’s Grave
(Steve Taylor)
Am I a pilgrim
or another souvenir hound
in the city of lights
I set my sights
on a king’s domain
It was a manhole
dug over at the edge of town
and a spray can scrawl
on the cemetery wall
said, “You’d better behave”
Jim Morrison’s grave
It’s getting cold here
and there ain’t a lizard in sight
did the end begin
when you shed your skin
in the home of the brave
Somebody shake him
from the land of larger than life
where the remnants warn
of a legend born
in a dead man’s cave
Jim Morrison’s grave
I stay driven ’cause there’s nowhere to park
I can’t shut my eyes–I’m afraid of the dark
I lie awake
that stone left me chilled to the bone
sound the alarm before it’s done
find Jim Morrison
Come away to Paris
let him see another day
let him fade out slowly
only fools burn away
let a true love show him what a heart can become
somebody find Jim Morrison
find Jim Morrison’s grave
I get weary
Lord, I don’t understand
how does a seed get strangled in the heart of a man
then the music covers like an evening mist
like a watch still ticking on a dead man’s wrist
tick away