“Face” – Pat Mastelotto & Markus Reuter

Rubikova kocka progresive!

Ne mogu reći da je me samo izdavanja albuma “Face” iznenadilo. Suradnja Pat Mastelottoa i Markus Reutera ne datira od jučer. Štoviše, proteže se na nekoliko sastava pod kapom King Crimson familije.

Pat Mastelotto i jest član King Crimsona i trenutno je jedan od tri (četiri) bubnjara u formaciji.

Markus Reuter je „klasičar” koji svojim pristupom sviranju gitare obara sve standarde i šeta se po nepreglednim poljima inspiracije. Spoj tehnike, tehnologije, talenta i afiniteta načinio je od ovog gitariste “poželjnu udavaču” svakog ozbiljnijeg progresivnog benda.

“Face” nije čak ni prvo zajedničko izdanje ovog dua.  Pod “krinkom” benda Tuner, izdali su album “Pole”, sastavljen od 15 kompozicija.

Za razliku od prethodnika “Face” se sastoji od samo jedne, naslovne kompozicije. Svojim trajanjem od 35 minuta “Face” otvara vrata progresivnom izrazu novog razdoblja.  Pomalo smjela tvrdnja, ali već nakon nekoliko slušanja, ovaj album sam o sebi sve kaže. Kažem nekoliko, jer skoro da nema teorije da na prvo slušanje ostane pod nekom kompletiranom impresijom.
Naknadnim slušanjima se prvobitna konfuzija gubi, da bi se , hm…nakon ajmo reči, petog, sve skupa polagano posložilo.

“Face” jest veliki album, na kojem se lome bezbrojni utjecaji, od kojih je možda najimpresivniji, kako strukturno tako i atmosferom, utjecaj metalne faze King Crismona. Slušajući ovaj album, a i ostale u okruženju, dolazim do zaključka da King Crimson svojom metalnom trilogijom (“Larks Tonque…”, “Starless and Bible Black” i “Red”), nije samo stvorio predispozicije za razvoj progresivne muzike novog stoljeća, već u biti stvorio žanr koji se blendira u okruženju, u ovisnosti o stremljenjima umjetnika i njihovim mogućnostima.
Impresivno!

Ni Pat i Markus nisu iznimka od ovog “pravila“. “Face” obiluje direktnim (manje) i indirektnim utjecajem te faze King Crismona, ali u ni jednom trenutku nema nagovještaja nekom oponašanju ili ne daj bože, plagiranju. Pat i Markus su stvorili svoj komad progresivnog svemira u kojem se ugodno osjećaju i u njemu do mile volje eksperimentiraju. Na našu radost, smisleno, sadržajno, nadahnuto i progresivno.

Album “Face” je nastajao deset godina i to je vidljivo u strukturi kompozicije. Ostavili su grube prelaze fragmenata, koji u neku ruku komadaju cjelinu, te time „uskraćuju“ dojam kohezivnog djela, jedne cjeline. Iako (vjerojatno) namjerno napravljeno, nije mi se svidjelo. Znam, radi se o ukusu, ali ipak, ovakvo djelo u ovakvom trajanju s logičnim i lijepim prelazima bi ostavilo impresiju jedne cjeline. Ali, sve je to ništa u poredbi s onim što „Face” pruža.
A pruža neizmjerno puno!

Pomalo je teško shvatiti da je toliko toga stalo u 35 minuta. Markus Reuter svira gitaru i bas, dok Mastelotto svira bubnjeve i sve što se može udarati i time proizvoditi zvuk.
Interesantno je da je na albumu, pored Fabia Trentinia (Moonbound), Tim Motzera, Danny Wildea (The Rembrandt)  i cijele male armije suradnika, Steven Wilson. Pošto je ovo instrumentalni album, njegov glas je preko filtera provučen samo kao instrument.

I jedna rijetkost, bar što se mene tiče. Ovaj album se daleko bolje sluša na slušalice nego na zvučnike. Superiorna produkcija je toliko minuciozna da se tek na slušalicama osjeća snaga i preciznost slaganja zvuka.

Omot album je pak priča za sebe. Od prvog trenutka po izlasku se svrstao u red omota koji svojim umjetničkim dometom govore o sadržaju kojeg nose. I ne samo to, ako izuzmemo da je pojam „Face“ vezan za note, doslovno prevedeni naslov znaci „lice“. Prva asocijacija je na čuvenu sliku Edvarda Muncha „Scream“, da bi se gledajući ga iz daljine pretvorio u stilizirano uho.

I naposljetku, slika ide u red omota koji imaju stiliziranu glavu u fokusu i time staje u red sa slikama na omotima prvog albuma King Crimsona „In Court of Crimson King“, „The Raven That Refused to Sing“, „In Absentia“, Porcupine Tree, i „Tree Friends“, Gentle Giant.
Autor omota je Adam Jonesa (Tool), prst gore!

I na kraju, čemu tajiti, slušanje ovog albuma jest izazov. Izazov je tim veći jer osvjetlava put u budućnost, i istovremeno nas vraća u neka vremena kad su ovakvi izazovi bili svakodnevnica.

Na vama je da ga prihvatite i krenete.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *