Đorđe Balašević – Zadar, Dvorana Krešimira Ćosića / 13. Svibnja-2017

Crtice iz Zadra

Atmosfera prije koncerta

Bojala sam se atmosfere oko koncerta. Opet je bilo rasprava oko toga triba li Đole doć u Zadar ili ne?
Tužnije od tih rasprava mi je bilo Đoletovo pismo onom fanu, iako je bilo lijepo i toplo, puno ljudskosti i uvažavanja.

Ponavljala se situacija iz Splita prije desetak godina. Samo, sad su svi pa i Đole pokazali respekt prema činjenici da je Zadar granatiran, da je bio izravno uključen u rat, a ja sam nekako vjerovala da je Zadar krenuo naprijed. Isto san virovala da će koncert biti sjajan.

Sigurnost na visokoj razini

Grozila sam se činjenice da će nas na ulazu u dvoranu pretraživati, da ćemo prolaziti duple kontrole, ali ušli smo tako da nas nitko nije ni pogledao.

Vasa

Koncert je otvorio „Vasa Ladački“. Volim se igrati prije koncerta i pogađati kojom će pjesmom početi koncert. Ni u snu ne bih rekla da će to biti baš „Vasa ..“, iako mi je laknulo da smo ga odvalili na početku, da se toga riješimo. Meni je „Vasa..“ mrvicu dosadija. Sorry, „Vasa“, ja san tebe otpivala.

Nismo na operi

Koncert počeo, a svi sjede. Digle se mi, a gospođa do mene me trka po nozi i govori da sjednem. Gledam ju, ne vjerujem. Kažem joj da nismo na operi, da je to Đoletov koncert. Gospođa me prijekorno gleda, ali odlučih ju zanemarit. Ja sam pivala i plesala, ona me bockala po nozi i skupa sa svojim pratiteljem napustila koncert na prvi Đoletov kraj. Ne zna ona da to nikad nije kraj.

Atmosfera na početku koncerta

Đoletova uvodna rič. Vidilo se da se boji. Publika nije baš bila glasna. Sidi se i čeka da ludilo krene, ka da ne znaju da je publika važan igrač. Čudna neka atmosfera.
Đole u Zadru nema neku organiziranu skupinu fanova ka Optimisti, Nenormalni, Remorkeri koji su nosili rizik tih prvih koncerta nakon dužih pauza. Nije bilo snage koja će se prva dignut i reč mu da je dobrodošao i da nema straja. Zato se Zadar nekako otvara sporije. Ta nelagoda se osjećala u zraku.

Svirači

Koncerti su obično promocija neke nove priče koju izvođač nudi. Za Zadar je sve zadnjih trideset godina novo i Đole je odlučio ovaj koncert održati prije izlaska novih pjesama. Osim „Male Vidre s Begeja“ i napola napisane pjesme za Zadar, nije bilo novih stvari. Odlučio je ponavljati gradivo, obrnuo raspored pjesama i to je trebalo biti to.

Ništa to ne bi bilo to da on uza se nema prave svirače. Nije to više ni bend, to je orkestar vrhunskih muzičara koji su svemu dali jednu glamuroznu notu. Svirka prava i ubava, svakim koncertom sve bolji.
Bravo, dečki!

Mika

Svi smo voljeli Šena i taj njegov pečat koji je davao tim čardaš i ožezi setovima. Šena više nema i sada je Mika prva violina. Teška je to uloga. Mika nema zlatan zub i skroz drugi je tip. Mršav, visok, tanak. Ko duh se upetljao u tu predstavu i te violina stvari donio s daškom svježine i uvjerio nas da može i drugačije. Ako Đole bude pametan, a to znamo da je, Mika će na njegovim budućim koncertima ove lijepe pjesme donositi na svoj način. Držim fige da to tako i bude, ima moj blagoslov!

30 godina pauze

Pijem kavu u hotelu. Služi me mlad momak iz Zadra. Rodio se nakon zadnjeg koncerta u Zadru. Čudi se oko te uzbuđenosti i atmosfere oko koncerta. Večeras radi, ali kaže da ga ne zanima. Na koncertu upoznajemo Enu, 16 godina. Kaže da joj ovo baš i nije napeto, ali da su ju mama i tata poveli na koncert. Zna tri pjesme. Ne sluša cajke.

Sjajno je da postoje mlade generacije koje će možda zavoljeti neku njegovu pjesmu i dolaziti na njegove koncerte. U Zadru se činilo da tih mladih ima premalo. U trideset godina je isklizalo više generacija. One stare su možda posustale čekajući ga, a mlade se, zahvaljujući specifičnoj situaciji u Zadru, nisu odgojile.

Bude li Đole nastavio dolaziti ovako rijetko, još malo i u Zadru ga neće tko imati slušati, jer njegove koncerte ipak najljepše nose oni koji su mlađi od njegovih pjesama.

Koncert je bio..
Čudan, neobičan, lijep!
Zadar je definitivno destinacija koju Đole treba češće uvrstiti u svoj itinerer.
Mi koji smo blizu ćemo mu uvik dat ruku

Autorica: Jelena Baković


Tekst u ovom članku sam pronašao na Facebook profilu Jelene Baković.
Od prvih slova me privukla iskrenost pristupa i pitkost pisanja, te nisam mogao odoljeti. Uz dozvolu autorice, ovaj tekst će zasluženo ugledati svjetlo dana na ovom portalu i uči u arhivu kao jedinstveni primjer lucidnog pristupa i iskrenog izlaganja.
Slikae u ovom članku je nastale u Šibeniku, na pozornici sv. Mihovila.

Povezani članci