Šetači – Ghetto / 04. Ožujka-2017.

Dim, pivo & muzika!

Šetači nisu nepoznat bend na ovim prostorima. Scenski su prisutni u različitim inkarnacijama cijelo desetljeće, te u tom kontekstu i nije iznenađenje da je na koncertu održanom u klubu Ghetto publika vjerno pratila refrene koji su dolazili s pozornice.

Koncert je počeo sa par „akademskih četvrti“ zakašnjenja, no u daleko prihvatljivijem vremenskom razmaku od pojedinih, koji počinju debelo iza ponoći. Prostor kluba se pristojno napunio i sve je bilo spremno.

Odmah u startu da priznam, Šetače nisam slušao i njihov mi je opus nepoznat, te stoga, sve napisano dolje je rezultat prvog utiska, koji (iz iskustva znam!) ne mora biti i onaj konačni!

Prve note su me “pukle” ravno u Kulušić, kraj sedamdesetih/početak osamdesetih. Bivajući svjedokom događaja tog vremena jednostavno mi se pred očima počeo vrtjeti film pozornice na kojoj su grupe Film, Haustor pa i Šarlo Akrobata.
Zašto spominjem ove tri grupe?
Zato jer po onome što sam čuo, Šetači iako možda ne priznaju direktne uzore, kroz svoj izričaj šalju nedvosmislenu poruku o njima. Kako muzički tako tekstualno. I da se razumijemo, ništa lošeg u tome, dapače. Svježina novog vala i njegov zanos su bili lokomotiva muzičkog sazrijevanja nekoliko generacija.

Šetači izvode isključivo autorske kompozicije. I tu smo na nešto tanjem, da ne rečem tankom ledu, jer nije baš jednostavno ostati u okvirima poznatog izričaja i reći nešto novo ili bar to staro odsvirati na novi način.

Ma koliko se trudili, Šetači u toj kategoriji imaju polovični uspjeh. Koncert je bio sazdan od oscilacija, koje su varirale, od prosječnih trenutaka koji su se uklapali u svakodnevni prosjek splitske scene, preko “deja vu” momenata koji nisu inspirativno djelovali na uši, do nekoliko izrazito moćnih bljeskova koji su parali prostor svojom maštovitom izvedbom i logičkim izlaganjem muzičke slike.

 Ovaj put bih se zadržao baš na ovom posljednjem, jer u njemu vidim ono što će me privući da i sljedeći put odem na koncert Šetača. Dakle, ti moćni momenti su većinom bili sazidani od fragmenata “jam” orijentacije u kojima su Šetači, na moje ugodno iznenađenje, plivali kao riba u vodi. Iako (po mom ukusu) prekratki, ti trenuci su digli grupu daleko iznad „statusa lokalnog benda

Sam koncept sviranja Šetača je veoma interesantan, jer u biti sublimira legislativu sličnih postava iz šezdesetih/sedamdesetih, ali prvenstveno poentira na novovalnim bendovima s naših prostora iz osamdesetih.
Tu prvenstveno mislim na interakciju saksofona i gitare, koja zbog tehničkih problema na ovom koncertu nije došla do izražaja, a trebala je.

Primjera za skoro pa genijalnu kohabitaciju ova dva instrumenta ima par, te u ovom kontekstu igraju tandemi Litherland/Clemson i Dick Heckstall-Smith ili pak na drugu stranu Krkač i Novoselić. Drugim riječima, ravnopravnim scenskim tretmanom i položajem u ukupnoj muzičkoj slici, ova dva instrumenta mogu ponijeti sastav u sasvim druge sfere.

Za sada od toga nema ništa, jer kažem, ispriječili su se tehnički problemi. Ono čemu se nadam, da će na nekom od sljedećih koncerata bend s organizatorima uspjeti materijalizirati ove opcije koje stoje pred njima.

Ovo je moj prvi posjet Ghetto klubu, te kao i u slučaju samog benda, ne bih ulazio u detalje.

Samo par notica. Nažalost, sama pozicija kluba je takva da se zvuk mora smanjiti protokom večeri i dolaskom novog dana, poglavito radi stanara koji stanuju u blizini. Isto tako, kako bi razina buke van kluba bila što manja, svi su prozori zatvoreni, te se prostor brzo napuni dimom i postaje zagušljivo. U tu svrhu, koncert se prekida nakon nekog vremena kako bi se sve skupa “razračilo”.

Ne znam kako organizator misli riješiti ovaj problem, jer ni jedno ni drugo nisu baš “preporuke” za uspješan rad kluba (kad govorim o koncertima!). Možda će izgledati pretjerano kad se kaže da bi se u tom slučaju ipak možda trebalo razmisliti o zabrani pušenja. Znam, to je već bogohuljenje, ali smo mala digresija. Na koncertima King Crismona pušenje je zabranjeno od 1978. godine!
Tek toliko da se zna!

Sve u svemu, Šetači su održali lijep koncert pred (vjernom) publikom i koliko sam mogao vidjeti, svi su se dobro zabavili, od izvođača preko slučajnih posjetilaca do onih koji su nestrpljivo čekali da koncert počne.

Prst gore za lijepu večer obogaćenu duhanskim dimom, pivom i ugodnim društvom!

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *