Repetitor – Split, Quasimodo / 10. Prosinca-2016.

Ni HEP im nije ravan!

Beogradska grupa Repetitor je protutnjala klubom Quasimodo. Kažem protutnjala, jer ne postoji ni jedna druga riječ za opisati ono što se događalo.

Koncert je počeo sa sat i nešto zakašnjenja, što po starom splitskom običaju znači, na vrijeme!

Grupa se popela na pozornicu kad se prostor kluba dobrano napunio i počela je svirka. Od prve su nagazili 100 na sat i adrenalin je počeo cirkulirati svakom notom koja je dolazila sa pozornice. A dolazila je slapovima energije koju je ova trojka nesebično isporučivala.

repetitor-in-top

Bez velike filozofije, kratko, koncizno, jezgrovito i nadasve noise-artikulirano.
Isporučujući mješavinu garažnog MC5 sa blendom Nirvane i „dodirom“ Jesus Lizarda, Repetitor stvara svoj izričaj kojim se identificiraju.
Ali i on s njima!

Repetitor je plovio repertoarom, što novim, što starim kompozicijama, na opće oduševljenje okupljenih.

Nema smisla nabrajati pjesme koje su izveli, set listu možete pogledati u foto albumu.
Razlog ovome je veoma prozaičan.
Pjesme „nisu toliko ni bitne“ koliko ono što je sa njima stizalo do nas.
Samim tim, da bi se istinski uživalo u koncertu i nije potrebno znati opus benda, jer je univerzalnost kompozicija pokrila i taj “minus“.

Spadam u grupu koja ne pozna dobro ovaj sastav, ali to me nije spriječilo da uživam u svakoj minuti koncerta, kako u zvuku, tako i vizualno.

Boris Vlastelica na gitari briljira svojim energičnim sviranjem i isporučivanjem rifova kojeg se ne bi posramili daleko razvikaniji.
Njegova prirodna artikulacija ponašanja na pozornici točno slijedi muziku koju isporučuje, te kao i kod ostalih članica benda time dolazi do simbioze koja postaje sastavni dio zvučne/vizualne slike.
Pod tim mislim skoro pa „manijakalno druženjeMilene Milutinović sa bubnjevima, koja ih svira kao da joj je ovo posljednja svirka u životu. I dakako, pri tom je „rasturila“ doboš koji se krpio trakom.

Ni Ana-Marija Cupin na basu nije zaostajala za partnerima na sceni, jer je u svoj bas kutak položila više od one uobičajene “litre znoja“.

Da li je Repetitor najbolje od ovog žanra na ovim prostorima?
Nemam pojma, ali to i nije bitno, jer Repetitor je bend uz koji se uživa.

Možda postoje i bolji bendovi, što se studijskih snimaka tiče, ali teško da će ih itko u skoroj budućnosti nadmašiti, pa i ovaj koncert, kad je u pitanju energija.
A to je osnova svega, samog rock’n rolla i svega što se oko njega dešava.

Koncert je nažalost trajao samo sat vremena, malo prekratko po nekim standardima!

Publika je bila “na visini zadatka“, mnogi su pjevali refrene sa izvođačima, što znači, Repetitor ima svoju splitsku publiku.
Od ovog koncerta, ona će sigurno biti brojnija. (najmanje za jednog, pisca ovih redaka!)

Ako pogledamo žabokrečinu u medijima, a pogotovo ako se osvrnemo na zastupljenost kvalitetnih bendova i talentiranih pojedinaca, onda vidimo jednu veliku prazninu u koju su žutilo i nepismenost ubacili mediokritete koji i ne znaju zašto su tu, osim za pokazivanje tjelesnih atributa.
O muzici, hm,. a što je to?

Repetitor ulijeva nadu da nije sve tako crno na sceni, ulijeva nadu da će se rock ipak u nekoj svoj varijanti vratiti i na velika vrata. Teško da će u tome uspjeti sami, ali i ovi mali koraci koje rade su pravi smjer u kojem sve skupa treba ići.

repetitor-in-side2

Repetitor može postati velika grupa, potencijal je tu i to ogroman!
Možda ne velika u globalnim gabaritima, ali sigurno bitan igrač na ovim našim usko regionalnim prostorima.

Posljednjim albumom “Gde Ćeš” su pokazali da su na pravom putu, a koncertom, da im je studio samo podloga za živu svirku.

Dok je tako, dobro je!

Ima nade!

Povezani članci