Robert Plant – amfiteatar Pula /30.Srpnja-2016.

Koncert za dušu i poneku suzu!

Kad se danas zapitamo, kako bi trebao izgledati punokrvni koncert dvadeset i prvog stoljeća, odgovor ne treba puno tražiti.

Dala ga je Pula ugostivši Roberta Planta i njegove The Sensational Space Shifterse.
Ne vjerujete?
Trebali ste biti u Puli te večeri kad se dogodio ROCK!

Da, bio je to jedan u nizu koncerata koje Plant ima u okviru turneje.
Da li je koncert mogao biti bolji, da mogao je. Ali ono što je bio nedostižan je za manje-više sve današnje protagoniste rock scene.
Da li Plant ovom turnejom, osim podebljanja bankovnog računa, ima još koju drugu namjeru?
Odgovor je DA!
I to se vidjelo te čudnovate večeri, kad je nekadašnji div, a današnji svjetioničar, prošetao pozornicom pulske Arene!

Kao i svaki osvrt i ovaj bi trebao imati svoj početak!

Teško je pisati o ovom koncertu, jer svakom tko iole poznaje muziku prošlog i ovog stoljeća, jednostavno nedostaje riječi da bi ih u potpunosti pretočio iz osjećaja.

Ali, pokusat ću!


U arenu smo ušli par minuta prije zakazanog vremena na karti. Što znači po nekoj logici, par minuta prije početka nastupa predgrupe. Ona je trebala biti u obliku Dunje Ercegović, alias, Lovely Quinces. Kad smo se smjestili, susjedu do nas kažem da jedva čekam da je vidim. Ona je mezimica hrvatske scene i Plant nije mogao odabrati bolje otvaranje svog koncerta. Na moje iznenađenje, susjed mi kaže, pa ona je upravo nastupila!!

Iskreno, ništa mi nije bilo jasno. Još jednom sam propustio Dunjin nastup, jer je organizator zbog nekog razloga odlučio pomaknuti njen nastup pola sata ranije!!???

Na glavni događaj večeri se čekalo negdje do 21:15, kad su se svjetla pogasila i Space Shiftersi išetali na pozornicu. Za njima i Plant.
Čim je zgrabio mikrofon, bilo je to to!

Koncert je otvorio sa kompozicijom “Poor Howard”, koja se nalazi na njegovom posljednje studijskom albumu “Lullaby and… the a Ceaseless Roar”.

 Još frižak od koncerta Iron Maidena i razočaranja sa zvukom, oblio me hladni znoj. Bas je bio mutan, činele se nisu uopće ćule, a klavijature su bile negdje iza Udina. Gledajući na tonca ispred mene, vidio sam da ovaj i te kako radi i zvuk je uskoro došao na svoje. Što to znači, o tome kasnije.

Plant je koncert doslovno podredio kompozicijama iz perioda sa Led Zeppelin i one su dominirale koncertom.

Ne mogu reći ništa nego – bravo. Muzika za moje uši.

Sve su kompozicije prearanžirane, neke manje, neke više. U instrumentalnim dijelovima su izbačeni cijeli segmenti, koje je onda sastav popunjavao uz pomoć Juldeh Camara, koji je pak guslama dao jednu potpuno novu dimenziju.
To treba čuti!
Drugim riječima, Word Music se ušetao u Led Zeppelin!
Predivno!!

Aranžmani su strahoviti. Koža se ježi od svake note, od svakog udarca. Prepuni, ali ne i kičasti. Punoća izričaja je dovedena do pucanja!

Teški, na momente mračni, na momente daleki od originala, ali nikada odvojeni od njegove esence. Teško je riječima opisati teške lavine zvuka koje su se kotrljale sa pozornice, bez prestanka, bez pauze, uvijek moćne, a nikad iste.
Čak su i neki rifovi izbačeni na uštrb nove koncepcije. To se mnogima vjerojatno nije svidjelo, pogotovo onima koji su još uvijek fascinirani originalnim izvedbama Led Zeppelina i uz to okamenjeni u kalupu izričaja. Ali kao i sve na ovom svijetu i pjesme moraju evoluirati na ovaj ili na onaj način da bi preživjele.

Tko će bolje kanalizirati evoluciju nego onaj koji je direktno sudjelovao u njihovom stvaranju. Neprihvaćanjem novih izričaja i polja traženja, rezultira samo jednim, okoštavanjem svijesti i uvođenje najvećeg neprijatelja umjetnosti, DOGME!

Stoga, ovo je muzika i ovo je bio koncert za one koji znaju uživati u novome i koji znaju prepoznati izazov!

Pored obogaćivanja kompozicija etno izričajem, te se večeri dogodilo još nešto, daleko veće, daleko simptomatičnije od svega navedenog, a možda i napisanog o grupi Led Zeppelin, pa i samomu Plantu.

Dobro je poznato da su Led Zeppelin imali bezbroj sudskih procesa radi plagijata i nepotpisivanja stvarnih autora.  O tome sam donio iscrpan osvrt i objavio pregršt članaka, kad je predmetom sudskog spora bila kompozicija „Stairway to Heaven“.

Posljednja kompozicija redovnog dijela koncerta je bila, a koja druga nego “Whole Lotta Love”. Drugi dio uvoda u nju je obilježio ovaj koncert. (Bar meni, jer Led Zeppelin pratim od njihovog drugog albuma, nakon što me je prvi „nokautirao“!)
Naime, Plant je u tom dijelu uvoda napokon izveo originalu verziju Willie Dixon / Muddy Waters, “You Need Love”, koja je prerasla u vječnu “Whole Lotta Love”. Simbolika je bila očita, jer prelazak i pretapanje originala na pozornici je indiciralo i stvarno pretapanje u stvarnosti, od prije pola stoljeća.
Napokon!

Očito je da Plant šalje poruku i za onoga tko je znao pročitati, ona je jasna. Prošlost ostaje tu gdje jest, a on ide dalje!

 U toku koncerta je izvedeno toliko kompozicija na tako moćan način da je teško ili nemoguće uprijeti prstom u bilo koju i reći koji je bio vrhunac te večeri. Svaka je za sebe bila, TO je TO!
A koncert na kojem se za svaki broj može reći da je vrhunac večeri, jest koncert koji se pamti!

Nemam namjeru nabrajati set listu, jer ona je impresivna sama po sebi, ali ne i indikativna. Naime, lutajući netom u potrazi za informacijama otkrio sam da je Plant obradio na svoj specifični način, daleko više kompozicija matičnog sastava od onih koje je izveo te večeri (možda bi mogao izdati i album sa starim/novim kompozicijama – “Plant plays Zeppelin!”. Bio bi to album da glava zaboli!)

Dakako, ipak je naviše reakcije publike izazvala „Babe I’m Gonna Leave You“, u potpunosti prearanžirana, ali još uvijek i te kako prepoznata. „Lemon Song“ je isto tako izmamio reakciju publike, ali kao što sam rekao, svaka je kompozicija u biti polučila skoro pa iste reakcije.

Produkcija koncerta je bila pohvalno dobra, ako ne i više od toga. Startalo je, hm, razočaravajuće, no veoma brzo stvari su sjele na svoje mjesto. Mix pult se dobro oznojio te vruće večeri da bi zvuk očistio i distribuirao na način da svatko čuje sve i nadasve, da to dobro čuje.

Od prvog je trenutka Plantov glas je bio perfektno ozvučen, Ne samo da se razumio tekst i njegov govor, razumjelo se pjevanje do razine samoglasnika.  Ukratko, od prvog do zadnjeg trenutka koncerta, Plant je bio na produkcijskom vrhu. Svojim glasom je dominirao i pored grmljavine koja se valjala iza njega. Druga je stvar što u ovim godinama ne može dosezati visine koje je svojevremeno dosizao. Ako netko danas to očekuje, ne znam što bi rekao na to.

Ostatak benda,  kako je koncert odmicao,  dobro je ušao u zvučnu sliku. Isto tako, kako je koncert odmicao, intenzitet (dubina izmiksana sa pulta!) se pojačavao, te smo već u prvom dijelu koncerta dobili jak, čvrst, moćan, dobro balansiran i nadasve kristalno čist zvuk. Toliko čist da je u svim svojim frekvencijamaparao“ uši auditorija. Ako želite sebi predočiti o čemu govorim, uzmite kristalnu čašu. potom uzmite čeličnu žličicu i njome kucnite o čašu.
Što čujete?
Kristalni zvuk!
E to smo slušali tu večer.
Tonski pult – svaka čast, tako se radi koncert.

O praćenju instrumenata, šetnji zvuka i fokusa tokom koncerta neću ni govoriti. Ako se pak može govoriti o nekom savršenstvu u ozvučenju rock koncerta, onda je ovo bilo najbliže tome.
Sam ambijent je dakako bio povoljna podloga na koju se zvuk zalijepio kao integralni dio. Kao da je arena napravljena za rock koncert, a ne za gladijatore koji su rockali jedan drugog, na jedan drugi način.

I sad ono loše! (nema puno!)
Nemam pojma zašto jednom neki koncert ne može biti jednostavno savršen, ako ima sve elemente da to postigne. A ovaj je bio jedan od njih, ali….
Pored prvobitnog problema sa zvukom, ostaje enigma, zašto je Dunja nastupila ranije i lišila nas punog doživljaja koncerta?
I naposljetku, nakon točno šezdeset minuta Plant se zahvalio na gostoprimstvu. Nikome nije bilo  ništa jasno.

Potom se vratio i izveo obradu “Rock and Roll” i na još jedan bis, kad je izveo prekrasno aranžiranu “Going to California”.
Ukupno sat i dvadeset minuta.

Prokleto malo, jebeno premalo za gladna uha!
Zašto je sve skupa bilo tako, nemam pojma, ali slomilo se na nama i to nije u redu!

Publika je isto tako sa nevjericom prihvatila surovu stvarnost. Jest da i nije bila na „visini zadataka“ tokom koncerta, kad se i sam Plant sa pozornice glasno pitao „Jeste li još uvijek tu?“.
Ostaje da je svaki poznati ton bio prihvaćen sa ovacijama, ali, kad se sagleda „ukupan dojam“, ipak je bila mlaka!

Robert Plant i The Sensational Space Shifters su isporučili veliki koncert,
U svim svojim dijelovima, segmentima i što je najbitnije, u esenci. Nakon toliko godina na pozornici, nemoguće je izbjeći dozu rutine, ali ipak…. To što je sa pozornice dolazilo jest  Rock ‘n’Roll dvadeset prvog stoljeća.

Naslonjen na legislativu iz prošlog stoljeća i osuvremenjen na način na koji to samo Plant zna. Moćan zvuk, skoro pa preblizu težini izričaja matične grupe, prijeti da Plant uzleti u visine koje su bile rezervirane samo za Led Zeppelin.
Ako nastavi ovim putem, vjerujem da će ih i dosegnuti.

Robert Plant je po raspadu Led Zeppelina nastavio sam. Da, lutao je bespućima dekada prošlog stoljeća tražeći sebe i pri tom radeći dobre albume. Ali ono što je napravio sa par zadnjih albuma, to već očito kreće u nekom smjeru kojeg se može nazvati po njegovom imenu. To je kapital koji se ne ispušta iz ruku, pogotovo ako se zna da danas to ne posjeduje skoro ni jedan umjetnik, kako stare, tako i nove garde.

U tom kontekstu je jasno zašto je stavio umjetnički integritet iznad financijskog probitka i u tom kontekstu je jasno zašto je svojevremeno odbio  700 000 000 dolara za turneju Led Zeppelina i nedavno, ponovo, odbio ogromnu nedefiniranu sumu za ponovo ponuđenu turneju.

Robert Plant ne vrišti kao u mladim danima, ali Robert Plant svojim radom pali svjetla, osvjetljava put. Eksplozijom bogate ritmike u svojim obradama standarda matične grupe daje nove smjerove, a uvođenjem etna u improvizacijama, kazuje kako i to može biti primamljivo i lijepo zvučati/izgledati.

Ima li ikoga da ga slijedi u tome ili će sam krčiti prolaz, ostaje da vidimo!

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *