Matija Dedić & Prijatelji – Split, Ovčice/01.Srpnja-2016.

Tri Kralja!

Matija Dedić & Prijatelji su nastupili u klubu Ovčice pred prepunim gledalištem.

Uz dužno poštovanje spram Matiji, ipak bi možda bilo fer reči da su nastupili Matija, Renato & Čićo, jer odnos snaga na pozornici je bio na strani svakog od njih.

O muzici koju izvodi Matija je izlišno i govoriti, jer poznato je njegovo djelovanje sa sastavom Black Coffee, no ipak, i pored poznavanja, iznenađenje je bilo i više nego ugodno.

Jer, trio se pobrinuo da se večer u Ovčicama ne zaboravi tako skoro.

MAtija Side1Počelo je sa “Besame Mucho”, i odmah su sve karte bile na stolu.

Matija odmah kreće na izlaganje i u onome gdje je najjači. Pored neosporne virtuoznosti, posjeduje istančani osjećaj za melodiju i što je najljepše, posjeduje “instinkt” za njeno izlaganje u varijacijama. Drugim riječima, u stanju je jednu temu replicirati u bezbroj varijanti, a da pri tom ne zagazi u manirizam. Jer svakim fragmentom upravlja ne prstima, već osjećajima. Veoma rijetko viđeno, a još rjeđe ispoljeno na ovaj način. Znam, mnogi će reći, jednom kad se razradi shema, onda je lako.

Pa i nije baš!

Postoji još nešto što me je privuklo Matijinom izričaju. Iako se cijelo vrijeme barata terminom jazz, to ipak nije “onaj” jazz. Ako se mene pita, to je Matijina verzija fuzije, koja, stjecajem okolnosti i afiniteta naginje jazzu.

Renato Švorinić na bas gitari je briljirao svojim neortodoksnim pristupom praćenju događaja na pozornici. Na momente je ostavljao Čiću da “se sam bakće sa ritmom” i pridružio se Matiji prateći njegovu liniju. Lijepi su to bili momenti, nije se vidjelo da je Čićinešto krivo“, a dvojac Matija i Renato su majstorski plovili varijacijom.

MAtija sideJadran Dučić Čićo je pak priča za sebe. Bubnjar kojem na momente ne treba bas gitara. Zaokruženog i punog izričaja suvereno vlada setom nategnutih koža, svirajući ih takvom lakoćom da se lako stekne pogrešan dojam, “pa i ja to mogu“.

Odlika velikih!

Koncert se nastavio obradom Milesovog standarda “So What”, da bi nakon nje na red došla tema “Ne Plači”, Aresena Dedića. Arsen je lijepo zastupljen u set listi koju smo čuli, jer je pored nje u prvom dijelu koncerta izvedena i “Ni ti ni ja”.

No, ono što je doslovno ovaj koncert napravilo velikim u tom prvom dijelu, je bila izvedba Hanckockove teme “Cantaloupe Island”. Trio je u temu utkao toliko energije i mašte, da je na momente bila svjetlosnim godinama udaljena od originala, a opet, u pozadini se doslovno osjećao. Teško je riječima opisati taj divni osjećaj, kad muzičari “odlete”, svaki na svoju stranu, a u pozadini ostaje melodija koju u krivudavoj liniji slijede.

I kad to nije bilo dovoljno, uslijedio je Čićin solo na bubnjevima. Rapsodija zvuka, skladni tonovi izvučeni tko zna odakle, jer obične zategnute kože ne mogu dati taj zvuk. O mašti utkanoj u njega da i ne govorim.

Uslijedila je pauza, ispočetka mi nije bilo pravo, ali lijepo je legla. Tako da, ništa protiv.

Trio se vratio i onda je Matija dao svoju možda najljepšu kreaciju, varijacije na temu “Tempera”. Antologijska sama po sebi, prikladna za obradu i nadasve, podatna za tisuće varijacija. I to je Matija iskoristio i nije ga bilo “sram“!

Teme Arsena Dedića su nastavile večer i u drugom setu.

Tema iz serije “U Registraturi”, “Kuća Pored Mora” i nenadmašna “Moderato Cantabile”. Ova potonja je bila ujedno i vrhunac drugog dijela koncerta. Prekrasna tema u originalu, dobila je novu dimenziju i novo ruho u ovoj izvedbi. I ponovo, Matija izvlači esencu i mijesi je u svoje pakovanje.

I kao i svaki pravi koncerti i ovaj je imao bis. S tim što muzičari nisu napuštali pozornicu i publika ih vraćala pljeskom. Ovaj put su ostali na pozornici i odsvirali, obradu Stingove teme “Fragile”. Tema je prekrasna samo po sebi, ali Matija, Renato i Čićo su joj udahnuli neki drugi život. Bilo je uživanje slušati varijaciju na osnovnu temu i način na koji Matija prevrće i izlaže osnovnu liniju.
Predivno!

Matija Bott

Matija, Renato & Čićo su isporučili vrhunski koncert kojeg se ne bi posramili daleko razvikaniji umjetnici. O “umjetnicima” ovom prilikom neću.

Svaki od muzičara suvereno vlada svojim instrumentom, ili kako bi u žargonu rekli “rastura ga“. Ruku na srce, tehnika jest bitna, ali ne i presudna u muzici. No spoj tehnike, virtuoznosti i osjećaja daje rezultat kojeg smo imali prilike čuti.
Nemam što drugo reči nego, BRAVO!

Nisam baš upoznat da li je rođena neka beba u blizini, tako da ne znam koju su zvijezdu slijedila ova tri kralja, ali znam da su došla na pravo mjesto i svojim darovima usrećili ne samo jednu osobu.

Stoga, hvala organizatorima na trudu i umjetnicima na pregalaštvu.

A i publici, koje je do posljednjeg mjesta ispunila prostor kluba, jer očito je, dobra muzika, ma koje orijentacije bila, ima svoju publiku.


Matija, Renato & Čićo u klubu Ovčice
(zahavaljeujem g. Šegviću na ustupljenoj snimci!)

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *