Sunnysiders – Split, Ovčice /31. Ožujka – 2016.

Koncert pun pozitivnih vibracija ili „kako ono ide?!“

Ovčice su još jednom bile mjesto ugodnog druženja. Ovaj put za to je zaslužan bend Sunnysiders, koji u biti i nije održao koncertu klasičnom smislu. Bio je to više „happening“, s akcentom na promociju knjige “Našao sam dobar bend”, koju je izdao vođa grupe Boris Hrepić – Hrepa.

Događaj je bio podijeljen u nekoliko segmenata. Prvo su na pozornicu izašli Sunnysiders. Otvorili su s pjesmom “Hard Connection”. Prvo pa muško, jer tema je zarazna, pjevna. Do grla umočena u zvuk sa polja pamuka, a opet moderna i .. jednostavno, dobra!
Bend uigran i lijepo ih je čuti.

Nizale su se kompozicije, autorske, blues obrade, da bi prvi dio zaokružili s “Little Wing”. Bilo je ugodno čuti akustičnu verziju, odsviranu u komornom stilu. Znajući da je original pomalo shizofreničan, neke obrade veličanstvene (Derek and the Dominos), ova dolazi kao osvježenje i možda veoma blizu onome što je pjesnik htio reći!“.

Po završenom setu je bilo jasno, Hrepa je našao formulu.

Našao je zvuk!

Vjerujem da ovim nisam ništa novoga rekao, ali …

Slijedila je pauza, nakon koje se Hrepa osvrnuo na prošlost. I na pozornici pozvao starog prijatelja, sa kojim je počeo svoj muzički pohod. Malo nostalgije nikome nije škodilo. Pokušalo se i s projekcijom dokumentarca o knjizi, ali nažalost, tehnički problemi su se ispriječili.

No, to nije omelo Hrepu da nastavi u istom tonu. Pomalo šeretski, vodio je predstavu u kojoj su se evocirale uspomene iz sedamdesetih i osamdesetih u Splitu. Čak je organiziran i kviz iz poznavanja muzičke scene tog doba.

Proglašena su dva pobjednika, koji su dobili knjige. Ali ovaj put su nagradu odnijeli ne prvi i drugo plasirani, već prvi i posljednje plasirani. Ovaj potonji, “da nauči gradivo“!

Slijedio je još jedan dio, ovaj put se na pozornici Hrepi pridružio sin, te su kao u neka davna vremena, na improviziranim udaraljkama, i s gitarom priključenoj na običan radio, izveli par pjesama sa svojih početaka kreativnog bavljenja muzikom.

I posljednji blok, kad su se ponovo Sunnysiders popeli na pozornicu, bio je posvećen obradama pjesama Daleke Obale, na “malo drugačiji način”, Sunnysiders način!

Bend je elegantno plovio kroz dio opusa Daleke Obale, na momente izazivajući publiku na reakciju. Nikom nije bilo krivo, dapače.

Koncert je završio debelo iza ponoći, ostavljajući nas u jednom lijepom raspoloženju, kakvog može dati samo koncert “pun pozitivnih vibracija”.

Sunnysiders su me zarobili sa svojom hit pjesmom “Hard Connection”. Previše je toga ugrađeno u njoj da bi je se moglo jednoznačno opisati.

Kako je večer odmicala, bilo je isto tako jasno da je Hrepa pažljivo odabrao repertoar i obrade, ma koliko to šeretski pokušao prikazati. Vješto je izbjegao blues šablonu, (“Woke up this morning”/”my baby left me”) i time pokrenuo dinamiku pjesama i samog koncerta.

I pogodio je!

Blues pjesme su imale glavu i rep (opp. Buck!). Štoviše, kompenzirajući nedostatak klasične ritam sekcije Hrepa dijelom preuzima ritmiku, gurajući pri tom u prvi plan agresivni pristup sviranju akustične gitare. Ostavlja otvoreno polje Hansu za melodično prebiranje po gitari. Dakako, Hans je dobro prihvatio ponuđeno i dobili smo ukusne i lijepe mini solaže.

Antonija Vrgoč je lijepo odradila vokalne dionice. Glasovne mogućnosti su vidljive, ionako ih je rijetko eksploatirala do nekih krajnjih granica. Ali nije ovo ni muzika takvog tipa. (Volio bih je čuti u izazovnijoj ulozi.)

Bilo bi nepravedno ne spomenuti i Igora Paradiša, koji je svojim „udaranjem“ i tretmanom Cajóna, ritmički oslikavao muziku dajući joj prostornost i dubinu.

Sve u svemu, još jedna ugodna večer, sadržajna i nadasve interesantna, kako radi Sunnysidersa, tako i radi samog ambijenta kluba Ovčice.

I ovom prilikom, komplimenti organizatoru, jer ovo je ipak bio prvorazredni događaj, ma koliko mediji šutjeli o tome!

Povezani članci