ST-@rt – Split, Judino Drvo / 16. Ožujka-2016!

Prezentacija “mladih” snaga – IV dio!

Bila je to šarena večer. Bila je to večer u kojoj se nije gledalo na sat, i to je dobro!
Evo zašto!

Nakon tri odsvirana seta, iskreno, i poprilično dobrog odslušanog, sa znatiželjom sam čekao početak. To i jest onaj jezičak na vagi kad se moram odlučiti, novo ili staro?
Izazov!
Slobodno mogu reči da je taj izazov dobio svoj kontinuum i u četvrtoj večeri. Stoga, očito da ću radi samog pojašnjenja, morati ići taksativno sa bendovima. (Ovim se ispričavam svima onima koje nisam ovako “spomenuo” u prethodnim osvrtima!)

Večer su otvorili Splićani, bend 058.

Lovre & Co su se komotno smjestili u tihi kutak americane i donijeli na pozornici lijepo i vješto izbalansiranu mješavinu rocka, bluesa, folka i čak i countrya u nekim naznakama. Ova je mješavina do sada najbolje što sam na našim prostorima čuo u tom stilu. Fino balansirani udjeli folka i bluesa su pridonijeli da kompozicije zvuče svježe, raznoliko i nadasve interesantno.

Ničeg previše, ničeg premalo!

Lovrina harmonika i Nerin vokal su dobitna kombinacija. Ritam sekcija diskretna, ali ne i nevidljiva. Sve u svemu, izričaj je tu, zaokružen i mogu reči sa svog gledišta definiran.

Sad preostaje na njima da kanaliziraju i na neki način kapitaliziraju/komercijaliziraju sve zajedno. Jer, ajmo biti iskreni, bez bar neke komercijalizacije, nema ni dugoročnog opstanka.
Sve u svemu, moram dati kredite svima u grupi. Lijepo za uho i ugodno za oko (ne Lovre dakako! :-))

Nakon 058 na pozornicu je izašla još jedna splitska grupa, Paradox.

Još jedno osvježenje i to pogotovo u sferi solo gitare. Lijepo i maštovito! Na momente me podsjećalo na Television, iako, prema Bucku, bliži su Sonic Youthu.

Bilo kako bilo, nakon kratkog postojanja momci daju naznaku da bi mogli napraviti nešto veće od prezentiranog. (Nažalost, petnaest minuta koliko imaju na raspolaganju, kao i svi ostali, daje to samo naslutiti!).

Iz Čapljine je došao bend Anarhiv. Dobro su odradili svoji dio, ali očito su imali potrebu za posebnim/drugačijim mixom, jer zvuk je bio “šporak”, povremeno iritantan. (Oni su bili jedini koji su imali taj problem!?).

Znam da je teško svima ugoditi, ali na mjestu gdje sam bio, na momente nije bilo ugodno. Na drugu stranu, ako to ignoriramo, bend je bio korektan/dobar. Posebno bi poentirao na pjevača Vinka, koji ima ogroman potencijal i to se osjeća svakom izgovorenom riječju. Ali isto tako, Eddie Vedder (Pearl Jam) može biti inspiracija ili neka osnova za nadogradnju osobnosti, ali ne i direktan uzor. Slučajno ili namjerno, njih dvojica zvuče previše slično. (op.Buck!). Bend ima potencijal i može dogurati daleko od točke na kojoj je sada. Ali to ovisi prvenstveno o njima.

Na pozornicu je izašao The Answer iz Zagreba. Teško mi je o ovim momcima, jer sviraju neku verziju koja mi ne leži, prvenstveno radi elemenata funka, kojeg jednostavno ne mogu prihvatiti i time pisati iole smisleno. Vidim da su momci uigrani i da znaju što hoće. U kojim će okvirima to i ostvariti, ostaje da vidimo.

Fogsellers su došli iz Šibenika i prvim notama zarobili moju naklonost. Kako sam sklon eksperimentu, i njegovoj implementaciji u fuziji, sve su predispozicije bile tu. Prva tema, kojoj ne znam ime, uz pomoć samplova je odlična!

Integrirani techno samplovi u strukturu eklektičnog jazza (ovo jazza ipak ne shvatiti doslovno!), dali su, ako se mene pita, vrhunac večeri!

Zaokružena, protkana dobrim, na momente prekrasnim solažama na gitari, tema asocira čak na trilogiju King Crimsona („Beat“, „Discipline“ i „Three of a Perfect Pair“). Kažem asocira, jer postoji debeli odmak.
Sve u svemu, tema koja zaslužuje daleko više pažnje od ovih par crtica.

Druga tema koju su izveli nije bila na nivou prve. Pomalo nedorečena, možda na tragu Talking Headsa, ali …ipak nešto mi je falilo. Ali sve u svemu, Fogsellers je band kojeg bi volio vidjeti na vlastitom, cjelovečernjem koncertu!

I kao posljednji su nastupili, The Booster Band iz Splita. Lijepo su krenuli, moćno. Očito je da su korijeni duboko u klasičnom rocku, ali isto tako, vjerojatno zbog vokala koji asocira na Štulića, osjeća se uticaj Azre. Ništa lošega u tome.

Inače bend je scenski atraktivan. Moram izdvojiti Ines Olić koja me je impresionirala svirkom na basu, ali još više od toga, samom prezentacijom te svirke.

Svaka čast!

I to bi bilo to. Četvrta večer je završila.

Kako ne volim natjecateljski karakter, taj dio ostavljam nekom drugom. Ili da repliciram već izgovoreno na pozornici “muzika nije utrka, pa da se može mjeriti metrima!”

Ove četiri večeri, a vjerujem i peta će biti na tragu, su me uvjerile da ima budućnosti za muziku kod nas. Druga je pjesma što ta budućnost za sada nema neku svjetlu nijansu. Mediji su redom okupirani bojom gaćica Jelene Rozge ili duljinom korzeta Severine.

A diskografske kuće, ako više i postoje u nekom obliku, nemaju muda ni volje riskirati sa nečim novim, izazovnijim, nečim što im leži ispred nosa.

A svi redom plaču o krizi publike i prodaje, bez da prstom mrdnu da to pokrenu… .

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *