Održana je druga večer smotre mladih snaga, pod zajedničkom nazivnikom ST-@rt.
Nastupile su grupe Brainswitch iz Mostara, Karakonžula iz Makarske, Epilog iz Zadra te Mind Zoo i Sedmi Val iz Splita.
Svi su bendovi na scenu izašli sa svojim autorskim radovima, što je i uvjet za prisustvo na ovoj smotri.
I kao što sam već rekao, znam da je teško izbjeći, ali shema natjecanja u muzici je pomalo deplasirana, tako da i u ovom i idućim osvrtima neću poentirati na tom polju.
O tome publika ima odlučujuću i posljednju riječ.
No sa svoje strane, nakon završene večeri, opći dojam je da je ovaj “paket” grupa” ipak malo iznad onog koje su nastupila na prvoj večeri. Dali je to samo moj subjektivni dojam ili je stvarno tako, teško je o tome.
Nadalje, sve su grupe zvučale moćno, na momente stvarno dobro, što je bio rijedak slučaj prošle srijede.
Bez želje da izdvajam ikoga, moram priznati, svaka od grupa je nosila nešto svog, ali zbog vremenskog tjesnaca, teško da je mogla pokazati to u punom obliku.
I ponovo se nametnula dilema broja grupa. Naime, odgledati šest grupa u jednoj večeri ja pomalo naporno. Nažalost, koncentracija neminovno opada, tako da je Sedmi Val bio dočekan sa uzdahom posljednje grupe. Bili dobri ili ne, nisu to zaslužili.
Ne želim dijeliti savjete organizatoru, jer već samo postojanje ove smotre zavređuje sve kredite, ali četiri grupe bi bile i više nego dovoljne za jednu večer.
Ovako, na kraju balade, izlazim u noć sa popriličnom zbrkom u glavi – tko je što svirao i kako …
Osobno, nekako mi je najviše legao Brainswitch, vjerojatno zbog postojanja psihodelije u izrazu, a i zvučali su dobro, na momente izuzetno moćno.
No, ima tu još nešto. Znam da muzika nije komercijalna i teško da će ove teme napraviti i ostaviti traga u sivoj i politički obojanoj današnjici Lijepe Naše, ali ipak.. . Autorski radovi, ma koliko energije u njih bilo uloženo, znanja primijenjeno, i pored osobnosti, trebaju ipak imati još jedan dodatak, katkad presudan – pečat!
Taj “pečat” je ono što velike odvaja od tisuće dobrih i to je ono gdje grupe trebaju ići, bez obzira na polje koje pokrivaju.
Bilo kako bilo, sve ovo gore napisano pls. shvati kao dobronamjerno, jer kad se sve zbroji i oduzme, ST-@rt je lijepa fešta, poželjna fešta i prilika mladim grupama da izađu na scenu i donekle pokažu što znaju …
A s ove strane pozornice, da vidimo da stvari ipak nisu toliko crne kako izgledaju na dnevnom svjetlu i da još uvijek ima nade u rock’n roll..
Ako mogu birati između odlaska na ovakve koncerte ili sjediti doma i gledati “Otvoreno”, onda o izboru nema govora.
Jer pretpostaviti lobotomiju inspiraciji može samo …..
Povezani članci
