David Bowie – “Blackstar”

Album “koji je pao na zemlju!”

Kad netko napuni 69 godina onda ima samo dvije opcije. Ili će se skloniti u debelu mirnu, tihu hladovinu i čekati da mu dođu unuci da bi se igrao sa njima ili .. ili će biti David Bowie.

Na sreću svih poklonika muzike, David Bowie je odabrao onaj drugi put i na dan kad je navršio 69 godina izdaje novi album, “Blackstar”. Suvišno je lamentirati o medijskoj pažnji koju je ovaj album izazvao, pogotovo u svijetlu prognoza temeljenih na singlicama, “Lazarus” i naslovne “Blackstar”.

Piloti su mnogo toga rekli, a sam album potvrdio. Bowie se vratio u velikom stilu i na svoj jedinstveni način. Drugim riječima, ne samo da je kvalitetom ponovo skočio do nebesa, već je albumom donio sasvim novi izričaj, dokazujući svima oko sebe, a možda i samom sebi, da u rocku još nije sve rečeno. U ovom slučaju radi se o koketiranju s jazom u vidu slobodne forme. Potpuno nekomercijalni pristup žanru, omotan atmosferom Berlinske trilogije / “Scary Monsters…” faze i Bowievom jedinstvenom, poentirajućom lirikom.

Teško je riječima opisati bogatstvo izraza, pogotovo što su prva slušanja rezervirana za opći dojam, a potom se otvaraju detalji, a njih ima doslovno, na tone. Svi sudionici ovog projekta su dali sve od sebe i očito je da je Bowie dao odriješene ruke ekipi. Na jednu stranu Bowie sa svojim idejama, oporim melodijama i ingenioznošću, na drugu stranu nadahnuta ekipa jazz muzičara i za pultom Tony Visconti. Rezultat – “Blackstar”!


David Bowie – “Blackstar”

Album otvara naslovna tema koja je svoju inspiraciju očito našla negdje na istoku. Iz Bowieva tabora se demantira da je korijen ove teme u usponu ISIL-a, no, melodije, atmosfera i sama lirike upućuju u suprotno. Za Bowiea taj izvor i nije toliko čudan, jer je Berlinskom trilogijom ocrtao slike hladnog rata, pa zašto ovom ne bi oslikao današnju svakodnevnicu. Jer, priznali mi to ili ne, ISIL je postao dio naše svakodnevnice.

Teške atmosfere i rastrzanih ritmova, “Blackstar” je možda najbliži atmosferom i samim “ugođajem” Berlinskoj trilogiji.

“‘Tis A Pity She Was A Whore” nije nova. Svjetlo dana je ugledala kao “b” strana singlice “Sue (Or In A Season of Crime)”, izdane 2014. godine. U kontekstu albuma ima sasvim novu dimenziju. Ponovo Bowie stoji na vrhu, sam, ostavljajući band da odradi njegove ideje na svoj način. Tema je prepuna slobodnog pristupa, a slikom dominira, (kao i u većini tema) saksofonist Donny McCaslin.

“Lazarus” je još jedna poznata, izdana kao pilot albumu, iako je svojevremeno demantirano i rečeno da je dio side-projekta Bowiea na kazališnim daskama (mediji su Bowieu uvijek bili jača strana).


David Bowie – “Lazarus”

Sama tema i lik su sazdani na liku Thomas Jerome Newtona, 30 godina nakon “The Man Who Fell To Earth”, filma u kojem je Bowie igrao glavnu ulogu. Tema prebogata zvukom, tema u kojoj se gitarista Ben Monder igra teškometalnim zvukom.

Ranije objavljena “Sue (Or In A Season of Crime)”, kroči najbliže “Scary Monsters….” albumu, kako atmosferom, ritmikom tako i samom lirikom.

“Girl Loves Me” je nova tema, ali u kontekstu albuma to uopće nije bitno. Naglašenog sirovog ritma, puna disonantnih tonova i zaraznog refrena, tema na Bowiev, eksplicitni način izlaže seksualnost. Isto tako, sam autor poentira lirikom, djelom sastavljene od Nadsata, jezika upotrijebljenog u klasiku “A Clockwork Orange”, a djelom jezika Polari, u stvari slenga gay komune u Londonu sedamdesetih.

“Dollar Days” je, grubo rečeno, najrokerskija tema na albumu, popraćena ovaj put, laid-back saksofonom. Lirika ponovo tipično Bowievska, “u potrazi za .. “

Završna “I Can’t Give Everything Away”, pak, veoma otvoreno kaže odakle to sve skupa dolazi i kuda ide. Jer, na samom početku teme u pozadini čujemo usnu harmoniku sa melodijskom linijom uzetom iz teme “A Career in a New Town”, koja se našla na albumu “Low”, izdanim 1977. godine kao prvi album Berlinske trilogije. Drugim riječima, Bowie jest avangardan, kako u konceptu, tako i samom pristupu, ali istovremeno, jednostavno ne može “pobjeći” od sebe. Bowie ostaje Bowie u bilo kojem obliku i formi.

Bowieu moramo čestitati na ovom albumu. Moramo čestitati čovjeku koji kroči u osmo desetljeće života i još uvijek ima snage i volje kročiti putevima koje sam otkriva i kojima prije njega nitko nije prolazio. Bowie je i u prošlosti stvarao stilove, pravce, te stoga ovaj trenutni nije nešto novo u njegovom stvaralaštvu. Novo jest da se ovom fazom naslanja na legislativu jedne od prethodnih. U ovom slučaju, čak i dvije, Berlinsku fazu i na vremena nastanka i egzistencije albuma “Scary Monsters (and Super Creeps)”.

Živeći na razmeđi ovih dvaju svjetova, “Blackstar” je rekordnom roku uspio uspostaviti apsolutnu dominaciju prostorom, ne ostavljajući mjesta sumnji da je Bowie velik inovator i umjetnik, te da će ga povijest kao takvog zapamtiti.


David Bowie – “Girl Loves Me”

Bilo bi nepravedno dati apsolutno sve kredite samo Bowieu. Jest da je on lokomotiva i tvorac manje više svega na albumu, ali bez muzičara ove klase i njihove free jazz orijentacije, teško da bi album ovako zvučao. Stoga, krediti Donny McCaslinu na flauti, saksofonu, duhaćim instrumentima, Ben Monderu na gitari, Jason Lindneru koji je svirao piano, klavijature, Timu Lefebvreu na bas gitari, te Mark Guilianou za bubnjevima i udaraljkama. (Čudna je i priča kako je do suradnje s ovim timom došlo, no to ću ostaviti za neku drugu priliku)

I na kraju kad o kreditima govorim, najveće iznenađenje, bar po meni, je Tony Visconti. Znao sam da je veliki producent. Pratim ga već skoro pola stoljeća. Ako me je Bowie stvarno iznenadio ovim albumom, onda je Tony apsolutno otkriće. Produkcija na albumu je van vremenska, diskretna i agresivna u isto vrijeme, kićena i minimalistička, bogata zvukom, siromašna notama. Osobno imam osjećaj da se u jednoj ličnosti stopio Fripp/Eno/Spector/Bowie i sam Viskonti.

Zvuk je balansiran do ludila, zvučna slika prepuna sitnih ulazaka disonantnih tonova koji svojim bljeskom osvijetle sliku i nestanu u tami tišine. Čarobno i očaravajuće!
Kapa dolje majstore!!

Album “Blackstar” je album koji će se slušati godinama, album je koji tek čeka otkriće svojih pravih vrijednosti.

“Blackstar” je album “koji je pao na zemlju!”


David Bowie – “Blackstar” / full album

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *