Ovih sam dana skinuo s neta novi album grupe And The Kid, “Grand Mal”. Moram odmah na početku priznati, da mi Indie muzika nije nikada legla u onom obliku i obimu, da bih mogao relevantno pisati o njoj. Ipak sam rođen u nekim drugim vremenima. No, kao i kod Fada nedavno, nametnulo mi se kao poželjno, pa čak i imperativno, širenje horizonta.
Za sada me ide dobro. Fado me je opčinio, ne toliko samom muzikom, koliko cjelokupnom prezentacijom te muzike. U biti oduševio me neponovljivi prigušeni krik, koji nikako da izađe iz grla. (O ovom nekom drugom prilikom.)
Drugi primjer je album kojeg upravo slušam i o kojem ću izreći svoj sud. Sviđalo se to nekom ili ne!
Dakle, koliko znam, album “Grand Mal” je drugi album zagrebačke grupe And The Kid. Nažalost, nisam poslušao prvi album, da bih mogao o njemu kao uvodu, i o nekom napretku / evoluciji izričaja.
No to u ovom trenutku i nije bitno.
Zašto?
Kad pročitate ovaj osvrt, bit će jasno.
And The Kid – “Grand Mal”
Album otvara “Revolution At Home”. Od prvih nota je sve manje više jasno. Tema je do grla uronjena u čistokrvni rock, ma kako ga zvali. Jašući na derivatu sounda grupe Clash, And The Kid logički obrazlaže temu protkanu socijalnom lirikom. Ritmički, tema plijeni ritam sekcijom, koja se perfektno slaže u prostoru.
Odmah iza nje slijedi “Comapssion is Gone”. Ništa manje ritmički agresivna, uvodi nas u “The Western Wold”. Prigušenu temu, jakog ritma i socijalne tematike. Lirika sama po sebi ogoljena, poentira idiomima i time zaokružuje cjelinu. U temi je i jedna od rijetkih solaža, ukusno odrađena i melodijski prilagođena kompoziciji.
Lijepo!
“Bad Thinks In, Good Thinks Out”, koja sljedi, je protkana sirovom ljubavnom lirikom, u kojoj dominiraju izolirane riječi, skoro natuknice. Bez objašnjavanja, jer je sve u biti jasno. Muzika pak na svoju ruku, već debelo slijedi svoje prethodnike, što će reći, bez padova, bez nelogičnih sekvenci, moćno i pitko.
No, ono najbolje na albumu tek slijedi. “Unemployed, Still Busy”. Teško je na ovom albumu reći koji mi je favorit, no ovo jest sigurno jedan od. Mračne atmosfere u kojoj se osjeća dah psihodelije šezdesetih. I ponovo lirika, koja podcrtava mračnu atmosferu svojim beznadnim vapajem praznine. Prekrasno ukomponirana gitara sa kratkim solom uvodi usnu harmoniku u igru. Moram priznati, ostao sam iznenađen ovime.
“prst gore!”
“I Am Not Like You” – nemilosrdno tuče po našim čulima. Čega li sve nema u ovoj kompoziciji. “Metling pot” uticaja Television, Joy Division, Clash, i tko zna koga još, tvori agresivnu temu, sa kristalno jasnim potpisom – And The Kid!.
Album klizi dalje.
And The Kid – “”Bad Thinks In, Good Thinks Out”
“Bum Night” – hitoidna tema izrazito socijalne lirike, koja postavlja pitanje koje se nameće svim mladima koji stupaju u život, znajući da su im šanse na startu minimalne, ili bolje rečeno nikakve. I ponovo muzika koja očarava. Tema bi se mogla komotno naći na singlici.
“Can You Feel Anything These Days” – pored svega gore nabrojenog koje važi i za ovu temu, posebno me je dojmila igra bubnjara i gitariste u prvom djelu teme. Minimalizam, u kojem manje znači više. I još jedna tema koja bi se mogla naći na singlici. Možda drugačije producirana, u “hitoidnoj maniri”, no, to ovdje i nije cilj.
Kako album ide prema kraju, očekivanja se povećavaju. Od onih skoro minimalnih na početku albuma, do ovog nestrpljivog – što je sljedeće. I to sljedeće dolazi, “Half Human/Half Happy”. Vjerujem da bi Paul Verlaine rado potpisao ovu temu. Ritam sekcija razara. Produkcijski pa i kompozicijski najdorađenija tema. Ako bih bio prisiljen odabrati vrhunac albuma, ovo bi bilo to!
“Oppression” zatvara album. Dostojan closer prigušene atmosfere i mimo eksplozije zvuka nakon laganog uvoda. Lirika prepuna alijenacije i bunta. U neku ruku sublimira sve rečeno u prethodnim temama.
Muzika na albumu je moćan punokrvni rock. Zvučnom slikom ipak dominira ritam sekcija svojim agresivnim pristupom i nepretencioznošću. Dok je bas gitara decentna i moćna, bubnjanje odaje daleki uticaj Ginger Bakera. Svjesno ili ne, nije ni bitno. Jer ono što jest bitno, to je bogatstvo zvučne slike, koje svoju osebujnost ima zahvaliti upravo tom načinu sviranja bubnjeva. (Osobno sam alergičan na “hopa cupa” bubnjanje, pa makar se radilo i o velikanu kao recimo Bill Brufordu, koji je imao svojih trenutaka u tom stilu).
S druge strane stoje gitara i vokal. Mašta i emocija, jedno nasuprot drugome. Minimalistički pristup soliranju i ubitačni ritam izvlači gitaru u stilu velikih. Vokal, nekome se svidjelo ili ne, savršeno funkcionira u kontekstu instrumentala, i donosi sirovu liriku, podcrtavajući ukupni dojam kojeg ostavlja muzika ove grupe. Sva je lirika na engleskom jeziku, što očito govori o smjeru u kojem kreće grupa. Jer nažalost, naše je tržište malo i ograničeno. I ono malo što bi moglo egzistirati je ugušeno medijskom ignorancijom i naturanjem žutih medija, kojima je bitnija Mica Trofrtaljka i njeni turbo nasljednici, od bilo kojeg art izraza.
Pored inteligentnog omota, uz album dolazi i interesantan “booklet”. Lijepo napravljen, grafički dotjeran, ne ostavlja mjesta sumnji o profesionalnom nivou kojeg grupa ima u pristupu ovom projektu.
I ovom prilikom bih imao jedno pitanje autorima.
Sam naziv albuma, “Grand Mal” – Any connetion with Ian Curtis?
I to je to!
Moram priznati, ovaj me je album zatekao nespremnoga. Tim više jer mi je legao iz prve. Doslovno! U biti, nisam očekivao ovo što sam dobio. Očekivao sam breme “naša grupa”, očekivao sam breme amaterizma, naivnog pristupa, i površne produkcije, ukratko, parametre kojima obiluje naša scena. Kako kod grupa i izvođača koji povlađuju publici, a u čestim slučajevima i kod onih koji su krenuli drugom stazom, ali bez jasne ideje i definiranoga smjera. Sve ovo nabrojeno, kod ovog albuma, pada u vodu, doslovno od prve note. Prostorom se razlijeva moćan zvuk, ritmički izvanredno odrađen, melodijski sirovo dotjeran.
Ne znam u kojim je uvjetima sniman i produciran album, ali u kojima god da jest, produkcija “izgleda superiorna”, kao da se radi o top albumu prve lige. Nažalost, teško mi je o tome, jer slušam album na lošem uređaju, no, kad ovako zvući na njemu, onda mora bit i te kako “težak” na dobrom stereu.
Opći pozitivan dojam pojačava i ujednačenost materijala. Svaka tema živi svoj život u okvirima albuma i zajedno tvore kompaktnu cjelinu, i ono što je na našim prostorima rijetko prisutno – punokrvni rock album. Album koji diše punim plućima!
I na kraju apsurd, vjerojatno svojstven ovim balkansko/dinaridskim prostorima. Dok cjelokupna estrada (koja gorda i ljigava riječ!), živi na mini suknjici i diskusiji, tko je koga, dotle istinske vrijednosti prolaze medijski nezapaženo. I naviše toga, dok se izblajhanim plavušama sa njihovim pjesmuljcima plaćaju masne sume da bi ih se privoljelo na nastup ili ulazak u studio, ovaj album se može besplatno poslušati/skinuti na netu.
Pa tko je ovdje lud!?
Svejedno, za one koji prepoznaju ono što valja, And The Kid – “Grand Mal” je pravi izbor!
And The Kid – “Grand Mal” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
1956. – 1980.
