AC/DC & Eric Clapton!

Oproštaj od velikana!

Neško je ponovo bio na putu!

Ovaj put su ga koncerti odveli u Austriju i u Englesku.
U Austriji je dakako bio na koncertu australske teškometalne atrakcije, AC/DC, dok je u London otputovao kako bi prisustvovao dvoma od sedam oproštajnih koncerata koje je priredio Eric Clapton u Royal Albert Hallu.

Kako je to sve skupa izgledalo, pročitajte dolje.

Nažalost, slika sa koncerta AC/DC nema, no zato je Eric Clapton bogato pokriven, i toliko dobro, da između ostalog ima par stvarno dobrih slika, slikanih iz rijetke perspektive kad je Eric Clapton u pitanju. Ili još bolje rečeno, vjerojatno su ovo jedine trenutno ove vrste.

Dakle, evo kako je Nesko vidio ova dva velika koncerta:


AC/DC – Zeltweg (Austria)

Postoji li razlika između AC/DC-a i Eric Claptona!?

Naravno moglo bi se o tome razglabat u nedogled, ali ono što imaju oba izvođača može se svesti u tri riječi: upornost, tvrdoglavost i dostojanstvo!

Počnimo ispočetka.
Nastup AC/DC-a u Zeltwegu (nedaleko od Graza) 14.05.2015. može se svrstati u rubriku “vjerovali ili ne”!
Razlog tome je što je band nakon više od 40 godina nastupanja uživo privukao cca. 115 000 fanova, što se svrstava u najveći ikad održan koncert u Austriji!!!
Smatram da je to fenomen s obzirom da AC/DC nije od prvog dana skoro pa ništa promijenio što se tiče zvuka, izgleda, odnosa prema publici…osim, tu i tamo, kojeg člana banda.

AC/DC Rock or Bust in Zeltweg, Austria 2015 (with Intro)

Postava na ovoj, navodno oproštajnoj, turneji malo je izmijenjena u odnosu na nekoliko prijašnjih. Umjesto Malcolm Younga (oboljelog od demencije) na ritam gitari je njihov “netjak” Stevie Young, dok je mjesto Phill Rudda na bubnjevima (koji očekuje presudu suda na Novom Zelandu zbog navodnog naručivanja ubojstva i posjedovanja narkotika) zauzeo “povratnik” Chris Slade. Ostatak ekipe čini Angus Younga (gitara), Brian Jonson (vokal) i Cliff Williams (bass). Povod ove turneje je novi album „Rock Or Bust“ s kojeg su odsvirali tri numere („Play Ball“, „Rock or Bust“ i „BaptismBy Fire“) dok je ostatak set liste donio višegodišnje klasike.

Vrhunac nastupa su bile izvedbe „Dirty Deeds“, „Thunderstruck“, „Shook Me“, „Rosie“ i više minutna verzija „Let There Be Rock“, na kojoj je Angus dušu iscijedio iz svog Gibsona.

I tako nakon dva sata moćne svirke došlo je vrijeme nakloniti se grupi glazbenika koji nikog nisu ostavili bez velikog osmjeha na licu, a i sa suzom u oku, jer nazire se kraj nastupanju ovih, svima dragih dinosaura.


Eric Clapton – Royal Albert Hall

Isto tako može se reći da drži suzu u oko i Eric Clapton.
Najavljeni i održani devet oproštajnih koncerata (dva u New Yorku i sedam u Londonu) stavili su točku na “i” jednoj (pre)bogatoj karijeri.

Najavljeni kao proslava 70. rođendana i 50 godina karijere, ti nastupi imali su ogromnu emotivnu vrijednost.

Londonski nastupi izvedeni su u legendarnom Royal Albert Hallu, gdje je Slowhand nastupio ukupno nevjerojatnih 205 puta!

Napomenimo samo da je 200-ti nastup posvetio dan prije preminulom, jednom jedinom B.B.Kingu.

Prateći band je sačinjen od Claptonovih dugogodišnjih suradnika; Chris Stainton – piano, keyboards, Paul Carrack – organ, keyboards, vokals, Nathan East – bas, Steve Gadd – drums, Michelle John – prateći vokal, Sharon White – prateći vokal i samog Erica na gitari i vokalu. Teško je izdvojiti iti jednog od navedenih jer su svi redom genijalci na svom instrumentu.

Autor ovih redaka imao je sreću biti na dva nastupa (20. i 21.05.2015) koji su počinjali točno u 8:30pm sa skladbom „Somebody Knocking“.

Redale su se uspješnice iz čitave karijere.

Svaki dio koncerta nosi u sebi nešto posebno, jer osim same izvedbe, pjesma vodi svakog u publici negdje dublje, „kao da osjetiš svoj život; sve uspone i padove“!

Spomenimo samo neke od nezaboravnih trenutaka; „You Are So Beautiful“ (P.Carrack na vokalu), „Can’t Find My Way Home(N.East na vokalu), akustična verzija „Layle“, moćna verzija Robert Johnsonove „Little Queen of Spades“ i „I Shot the Sheriff“, koja je digla cijeli RAH na noge.

Za zadnju numeru ostavljena je „High Time We Went“, gdje im se pridružio i Andy Fairweather Low na gitari, legenda sama za sebe koji je sa svojim Low Ridersima bio kao “support act” na svakom nastupu.

Slušati Claptona u Royal Albert Hallu, uistinu daje neki poseban doživljaj; teško je to riječima opisati!

Kao što sam na početku naveo i AC/DC i EC opraštaju se od nas sljedbenika DOSTOJANSTVENO!

I zato im HVALA!!!

P.S. Moram spomenuti jednog gospodina, rodom iz Dubrovnika, inače dugogodišnjeg član Claptonovog tima. Zove se Yard (Jadranko) Gavrilović i bubnjarski je tehničar. (www.drumyard.com). Imao sam ga prilike upoznati u Beču dok je radio sa Charlie Wattsom u projektu „ABCD of Boogie Woogie“. Bilo je lijepo popričati s njim, jer on kao insider zna mnogo detalja o mnogim glazbenicima, ali o tome možda nekom drugom prilikom.

Spomenut ću samo da je moja kolekcija blues/rock memorablije znatno bogatija zahvaljujući njemu. Yard, hvala ti!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *