Rock’n Cruise (III dio) – “Keeping the Blues Alive at Sea”

ili, kako je Nesko doživio “blues OD”!

Dragi ljubitelji bluesa i srodnih glazbenih pravaca, vrijeme je početi stavljati “peneze” sa strane!

Zašto?

Ne za potrebe podmirivanja kredita, renti, školarina…(u nadi da kao prosječni stanovnik Lijepe Naše svega toga i nemate!) nego za, već potvrđeni, drugi Blues Cruise na čelu s Joe Bonamassom i njegovim „Keeping the Blues Alive“ pokretom.

Kako stvari stoje potvrđen je za sada samo datum održavanja (15.-19.02.2016.), dok će izvođači kao i same destinacije biti poznate vjerojatno tokom nadolazećeg nam ljeta.

A do tada pljunut u dlanove, zasukat rukave i punit kasicu prasicu.

Evo mog osvrta na prvi Bonamassin festival ove vrste, u nadi da ih mnogo još slijedi. Jer ako se prvi mačići bacaju u more, što nas tek čeka na sljedećim, kad je ovaj festival bio fantastičan!!!

Da sam kojim slučajem Ante Tomić napunio bih trobroj Slobodne Dalmacije ili genijalni Smoje, bilo bi snimljeno neko novo „Malo Misto“, ali na velikom brodu.

Spadam u one igrače koji vole dobru glazbu i izvođenje iste uživo. Kao strastveni sakupljač blues & rock memorablije u svojih 38 godina života imao sam prilike biti svjedokom genijalnih nastupa same kreme “old school” umjetnika tog žanra, tako da me teško nešto totalno izbaci iz cipela.

E, upravo je to uspio Joe Bonamassa i njegovi uzvanici na kruzeru pod imenom „Norwegian Pearl“ u periodu od 17.-21.02.2015. A i destinacije nisu baš “za bacit” (Miami – Key West – Nassau,Bahami ), a nisu baš ni blizu!

Festival je otvorila Ana Popović na otvorenoj palubi (pool deck) koja je u četiri dana održala tri totalno različita strastvena koncerta!

Ana, kapa dolje!!!, zaslužila si mjesto među najvećima.

Nije ni čudo što je velikani kao B.B.King, Buddy Guy…zovu nastupati zajedno, a i dio je ekipe, kreme današnjeg bluesa na Jimi Hendrix Experience turneji. I tako tokom godine “nabere” respektabilnih cca. 140 nastupa.

Ne želim ići u detalje svakog nastupa jer bi ovaj moj osvrt išao u nedogled.

Tako su u ta četiri dana uz spomenutu Anu Popović po nekoliko nastupa imali “face” kao John Hiatt, Robben Ford, Robert Randolph and the Family Band, Rock Candy Funk Party, Simo, Kirk Fletcher, Josh Smith…samo da nabrojim neke.

Slike koje možete vidjeti na „slide show“ dolje, govore tisuću riječi i koje će vam, nadam se, približiti dubinu nastupa i trenutke za pamćenje do kraja života. (nažalost u novoj verziji portala je bilo nemoguće prebaciti slider!). Tim više, jer su svi koncerti bili popraćeni susretima sa samim umjetnicima.

Ovako osmišljeni blues festival na brodu to i omogućuje, jer i oni sami šetaju palubama, mjestima u koje se uplovljava i posjećuju koncerte drugih izvođača. Svakodnevno se održavalo 10-15 koncerata na raznim, za tako nešto predviđenim, mjestima na više paluba. I tako sam s mojom boljom polovicom s rasporedom u ruci birao što ćemo slušati. Nekad je izbor bio jako težak, jer su se nastupi meni favoriziranih glazbenika preklapali.

Ali što je – tu je, uspio sam u četiri dana biti prisutan na “samo” 14 koncerata. I ne samo to!

Već i na odlično smišljenim druženjima s zvijezdama u sklopu kvizova, kušanja vina i viskija, razgovora o karijerama, instrumentima…i sve to naravno uz dobru popratnu svirku. I da, ne, nisam zaboravio samog Bonamassu, momka koji u svojoj 37.godini čini, može se reći, čuda. Stavimo li organizaciju ovog blues cruisea sa strane, Bonamassa izdaje (skoro) svake godine studijski solo album, jako često surađuje i izdaje ploče i sa mnogim drugima (Beth Hart, Mahalia Barnes, Rock Candy Funk Party i sad već ex super grupa Black Country Communion). Uz sve to ima oko 200-tinjak nastupa godišnje od kojih su neki iznimno posebni (Osim lani, kad je održao samo jedan nastup u čast Muddy Watersa i Howlin’ Wolfa u Red Rocks amfiteatru (preporučam dvd)).

Nakon ove predstave na brodu, Bonamassa odlazi na turneju, ali za sada samo po SAD-u. Turneja se zove, „3 Kings tour“, u čast, a znate i sami, koja 3 Kralja!

Uz to na čelu je i „Keeping the Blues Alive“ organizacije, koja potpaljuje želju za muzičkim obrazovanjem pružajući potporu studentima i učiteljima na razne načine. Do danas potporu je dobilo 21 000 studenata u svim državama Sjeverne Amerike.

Njegovi nastupi na brodu (a i svuda drugdje) obično počinju točno u 8pm, ni sekundu kasnije, odjeven u klasično odijelo, svira na raritetnim gitarama, čime u biti odaje poštovanje publici. Savršen zvuk i prateći band sačinjen od vrhunskih glazbenika predznak je odlične svirke i zabave. Set lista začinjena od novih stvari s aktualnog mu albuma „Different Shades of Blues“, sadrži i par rariteta, kao i dobro poznate standarde.
Osmjeh se jednostavno ne skida sa lica!

Definitivni vrhunac ovih koncerata su bila gostovanja gitarista. Jedni drugima!
I onda je nastupalo vrijeme u kojem je koncert prelazio u jam session, kadikad dugačkim i po 20, pa do 30 minuta. Ne treba podcrtavati, da su tom prilikom muzičari “izmuzli” sve najbolje od sebe samih.

Teško je u ovom kontekstu izdvojiti i jednog glazbenika, jer je svaki poseban u svojoj prezentaciji talenta. Ali ipak moram izdvojiti dva najstarija. A to su John Hiatt koji svojom personalnošću i profesionalnošću ostavlja slušatelja bez daha i Reese Wynans (ex SRV band), sada kao član Bonamassa banda, goni suzu u oku.

Kako Billy Preston nije više s nama ostaje nam Wynans koji s takvom lakoćom i stalnim osmjehom na licu daje posebnost cijeloj zvučnoj slici. Ako još netko danas može stvorit tako savršeno topao zvuk na keyboard/hammondu, vjerojatno nisam čuo za tu osobu!

Eto dragi ljubitelji glazbe i svirki, nadam se da sam vam malo zagolicao maštu u uvjerenju da ćemo imati sreće, zdravlja a i para i doživjeti neki od narednih Joe Bonamassas Blues Cruise “ludila”, naravno u pozitivnom smislu!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *