Second Sight!

“Vinil vs CD ! ” – iz drugog kuta

Dugo nisam sluša glazbu, jednostavno nemam vrimena, a ni uvjete trenutno.
A uvatila me želja.
Iman dobar iPod i dobre sluše , ali to mi je samo tek toliko da ne izgubin dobru naviku. Ne treba mi puno, pola sata dnevno, ali kako treba. Tih pola sata treba bit po mom „guštu“, a i ja treban bit spreman u glavi odvojit to vrime od svega drugog, posvetit se slušanju. To vrime mi je dragocjeno, i mora bit provedeno najkvalitetnije moguće.

Obično slušam ono što mi se provjereno sviđa na početku, a kasnije eksperimentiram s nekin novim stvarima.

DVD/CD/LP/SERVER/Ipod – svejedno, ali se moram stopit sa glazbom, moran se osjetit dijelom glazbe, razumijet poruku glazbenika do najsitnijih detalja. Tu nemam predrasuda, poznati, manje poznati; izbor žanra glazbe može ovisiti o mom raspoloženju, ali komunikacija mora biti ostvarena. Ne zanimaju me (ili me u stvari jako zanimaju) uzroci prisutnosti ili nedostatka te komunikacije.

 

A sad ono „Zašto?“.
Jednostavno, osjetio sam da mi je glazba jako bitna, ali nisam otkrio „toplu vodu“. Mnogi su puno prije mene otkrili veliki značaj te najstarije umjetnosti.

Glazba je kognitivna aktivnost usko povezana s našom inteligencijom – to je rezultat znanstvenih istraživanja obavljenih na tu temu. Dakle, da se zaključiti da je glazbena informacija puno složenija od sinusnog valnog oblika frekventnog opsega 20Hz – 18kHz.
Nikome se ne da ni čitati ni slušati suhoparne inženjerske podatke o prednostima jednog ili nedostacima drugog formata za kućnu reprodukciju glazbe. Zvuk je jako moćan, a može imati snažan pozitivan ili negativan utjecaj na čovjeka. Pa kad je tomu tako, nekad me glazbeni materijal iritira mada mi se izvođač sviđa. I tako, zbog bitnosti glazbe kao umjetnosti i nemogućnosti da svaki put platim bend da mi dođe doma svirat, jeftinije mi se činilo kupit HI-FI sistem i prevario sam se. Najednom mi se suhoparni inženjerski podaci nisu činili toliko suhoparni i htio sam vidit u čemu je stvar.

Zvučni signali se u prirodi sastoje od tonova koji uz osnovnu frekvenciju imaju i niz viših frekvencija koje imaju karakteristiku da su njihove frekvencije cjelobrojni faktor osnovne frekvencije. “Barba Fourier“ to lijepo pokaže na osciloskopu. Ima tu još puno toga, ali toliko o matematici.

Koliko je glazba „Božji proizvod“ govori i činjenica o ozbiljnosti pristupa snimanju i reprodukciji glazbe. LP ploča zajedno s magnetskom trakom je dugo godina bila neprikosnoveni vladar vjernosti zvučnog zapisa, a samim time i reprodukcije, što je za mnoge i danas. Digitalna i informatička revolucija su učinile glazbu nevjerojatno dostupnom i praktičnom za reprodukciju.

Što je od tog dvoje bolje, digitalni ili analogni zapis, teško je odgovoriti?

Za mene to ovisi o pristupu te je li mi reprodukcija važnija od praktičnosti. Digitalni zapis je evoluirao do neslućenih razina, ali i analogni isto, razvojem novih materijala. Je li bolji „oversampling“, ili „cantilever“, je li lakše riješit „jitter“ ili „antiskating“?
Sve se svodi na jedno: ekstrahiranje čiste glazbene informacije bez utjecaja bilo kakvih anomalija sistema ili prostora slušanja, što je puno, puno teži zadatak nego što na prvi pogled izgleda. Puno je lakše nešto „osić“ ako ne spada u okolinu nego držat pod kontrolom.

I dok ovo pišem na gramofonu se vrti orginal „Comes a time“. Nije da san neki zaluđeni fan Neila Younga, volin ga, daleko od tog, ali „Decade“ san stavio dosad tek dva puta, a „Comes a Time“ u zadnje vrime skoro svaki dan. Ta ploča ima jednu malu razliku od svih ostalih. Na njoj piše „Made in Germany“. Ista stvar je sa CD/DVD-ima.

Kada stvari svedemo na MB,GB i TB onda sigurno vrijedi „Bigger is better.“. Puno više glazbe na puno praktičnijem i dostupnijem mediju.

Ni u kojem slučaju ne podcjenjujem digitalni zapis, dapače!
Digitalna revolucija je donijela i svojevrsnu revoluciju dostupnosti glazbe kao nikad prije. Ali i ona itekako ima i svojih nedostataka ako se reprodukcija postavi pred imalo zahtjevnijeg slušača. Ti se nedostaci ne mogu nadoknaditi samo količinom bita ili „oversamplinga“.

Šta je bolje CD ili LP?
Bolje je ono što bolje odgovara našem pristupu glazbi te do koje mjere i koju vrstu glazbe želimo percipirati.

I da ne bi duljili: „Najnužnija , najteža i glavna stvar u glazbi je vrijeme“W.A.MOZART!

Sagledavajući sve današnje glazbene formate kroz ovu izreku nevjerojatno je koliko je pogodila u srž svih uređaja za reprodukciju glazbe, a naravno i u samu glazbu kao umjetnost. Teško može prosječan slušatelj, samo na osnovi matematičkih podataka, ocijeniti šta je bolje, ako ne barata njihovim međusobnim odnosima i zavisnostima. Praktičnost i dostupnost su svakako jaki argumenti na strani digitalnih medija u odnosu na LP.

Nadam se, u stvari vjerujem, da gramofon nikad neće isčeznuti te da će naći mjesto kao jedan od uređaja istinskih ljubitelja i štovatelja glazbe.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

Povezani članci