Blue Oyster Cult su nastali u New York Long Islandu 1970. g, ali počeci grupe sežu u 1967. godinu. Tada su se zvali Soft White Underbelly, da bi 1968. godine promijenili ime u Stalk Forrest Group. Na nagovor Sandy Perlmana, rock kritičara, producenta i tekstopisca grupe, 1970. mjenjju naziv u Blue Oyster Cult.
I tu počinje po mnogima, najfascinatnija i najkontraveznija pojava u rocku do proboja punka.
Grupa u sastavu Eric Bloom – gitara vocal, Buck Dharma – Lead vocal , Allen Lanier– Klavijature gitara, Joe Bouchard – bass vocal, Albert Bouchard – bubnjevi i vokal, su bili sve samo ne uobičajna rock grupa. Tekstovi i glazba su bili totalno drukčiji od tadašnje heavy metal i rock scene.
Več na prvom istoimenom albumu, koji je izašao 1972 god., grupa pokazuje sve bitne karakteristike banda. Poetski vrijedni tekstovi i maštovita svirka, stvorili su religijsko mistična aureolu oko banda. Uz to, nikad ravna ritam sekcija, solo gitara Buck Dharme, koja nema striktno određena mjesta i snažni vokal Eric Blooma, pokazuje da se radi o grupi koja ruši šablone rocka i heavy izričaja i daje novu estetiku, koristeći novi pristup rocku uopće. Najbolji primjer za gore navedene tvrdnje je „Cities on Flame“, koja je najbolja posveta rocku. Estetika modernog metala je njome rođena.
Na prvom albumu se nalazi pregršt sjajnih pjesama, kao „Last Days of May“ ,“Before the Kiss the Redcup“, „She is beautiful as a foot“, „Screams“, „Reedemed“ i da ne nabrajam dalje.
1973 izlazi „Tirrany and Mutation“, još bolji od ionako sjajnog prvijenca. Album predstavlja najsmisleniji, logičan eksperiment u Heavy Metalu. Inspirativna, maštovita svirka bez ponavljana i šablona, sjajne pjesme kao „The Red The Black“, „7 Screaming Diz Busters“, „Hot Rails to Hell“ itd.. . Tekstovi i dalje mračni, mistični, opisuju onu drugu stranu svijesti. Ovaj će pristup ostati trajna odrednica u njihovom radu. Osobnog sam uvjerenja, kad se malo dublje zagrebe ispod površine, da su BOC, mračniji i jezovitiji od većine razvikanih HM bendova.
1974. godine izlazi „Secret Treaties“, po meni najbolji rock album ikad snimljen. Na njemu jednostavno nema loše pjesme. Niska bisera je tako duga, da se rijetko može vidjeti bilo gdje, ma kojem muzičkom žanru se priklonili. Od uvodne „Carier of Evil“, za koju je liriku napisala Patti Smith, do balade „Astronomy“, koja nagovještava drugu fazu u radu grupe, te zaokružuje, prvu fazu u kojoj prevladava intelektualni, mistični sirovi heavy izričaj.
Nakon tri sjajna albuma grupa 1975. godine snima živi, „On Your Feet or on Your Kness“.
Sam omot sa svojom provokativnom porukom simbolizira filozofiju pristupa muzici. Crni Cadilac ispred crkve, nad kojom su se nadvili crni oblaci, prikazuje mističnost i intelektuali pristup, vjerno crtajući sadržaj BOC pjesama.
Kad sam prvi put čuo ovaj album nisam mogao vjerovati da rock može biti tako uzbudljiv. Snažna virtuozna svirka, razarajuća ritam sekcija brače Bouchard i solo gitara Donalada Buck Dharme Roesera, definitivno me je svrstala u zagrižene fanove ovog velikog sastava.
“Subhuman“, tema koja otvara ovaj živi album je nevjerojatno maštovito i slojevito odsvirana. Podcrtana je skoro pa genijalnim rješenjima i promjenama ritmova. I naviše svega, tema ne puna atmosfere, karakteristične za ovu grupu. Sama esenca vjerno donosi spoznaju da se radi o grupi , koja jako dobro zna što radi te da je kvazi-umjetničko sviranje i banalnost za njih stran pojam.
Iako je koncert zabilježen na ovom album pobrao briljantne kritike, što od strane kritike, a i publike, grupa se javno odrekla ovog albuma, jer navodno „ne prezentira atmosferu sa koncerta“. I ta činjenica ukazuje na nesvakidašnji karakter grupe.
1975. godine, grupa ulazi u studijo i snima „Agents of Fortune“, do tada, njihov najkomercijalniji album. Ovaj put BOC prezentira sofisticirani i rafinirani zvuk, sa upotrebom duhaća i mekšom produkcijom. No i dalje je na stazama tame i mistike, čak i u ljubavnim pjesmama. Zanimacija za SF horror, fantazije i za onu drugu stranu svijesti je dalje prisutna, posebno u pjesmama „Tatoo Vampir“, „ETI“, „Revenge of Vera Gemini“ i naravno najvećem hitu, jezovitoj „Dont Fear the Reaper“.
Na komercijalni uspjeh, neminovno su došle i optužbe o komercijalizaciji. Jest da je grupa smekšala zvuk, no optužbe jednostavno, ne drže vodu. Radilo se o evoluciji zvuka, pogotovo u svjetlu eksperimenta, koji je bio važan dio BOC kreativnosti. Sama činjenica da album tokom vremena nije izgubio na snazi i uvjerljivosti, sve do današnjih dana, dokazuje da „Agents of Fortune“ može izdržati svaku revalorizaciju. Time ujedno postaje i vjerojatno najuspješniji album ove grupe.
Grupa s novim albumom „Spectres“ i dalje razvija specifičan sofisticirani (rafinirani) heavy metal, te nas ovaj put odvodi u nebeske visine svojim vrhunskim dometima. Ono što je snimljeno na albumu „Spectres“ najbolje je opisat riječju „raskošno“. Obilje sjajnih pjesmama, po meni nešto najbolje što sam ikad čuo. („Nosferatu“, „Golden Age of Leather“, „Dead Valley Night“, „I Love the Night“…).
Grupa nakon sjajnog studijskog albuma snima briljantni živi album „Some Enchanted Evening“, na kojemu spaja razornu i oštru svirku sa prva tri albuma sa sofisticiranom i raskošnom produkcijom, sa „Agents….“ i „Spectres“.
Nakon sjajnog „Some Enchanted Evening“ grupa snima studijski album „Mirrors“, i po prvi put, BOC doživljava kreativne probleme. „ Mirrors“ je uglavnom komercijalno orijentiran album, iako se na njemu nalazi nekoliko briljantnih pjesama. („The Vigil“, „Dr Music“, „Great Sun Jester“). Ostali materijal nije na razini prijašnjih radova. Sumornu sliku pojačava i sam omot, čija bezidejnost nadopunjuje negativan dojam.
Nije trebalo puno čekati. Grupa je bila svjesna da mora napraviti nešto novo. Ulaze u studio i snimaju „Cultousaurus Erectus“, pod producentskom palicom Martina Bircha. Ovaj album odlično obuhvača sve sastojke ranih radova BOC i donosi žestinu i nekakvu „Marvelovsku mistiku“. Tu su sjajne teme. „Black Blade“, sjajan hibrid SF i rocka, „Monsters“, koketira sa jazzom i Heavy Metalom, „Divine Wind“, mračna metafora Američko-Iranske krize oko talaca. Niz zatvara najbolja tema na albumu, „Unknow Tongue“, koja grupu vrača na umjetnički i stvaralački nivo kakav očekujemo od velikana, kao što je BOC.
BOC kreče na zajedničku turneju s Black Sabbath, pod nazivom „Black and Blue“, koja se skoro bez stanke naslanja na sljedeće. Scenska megalomanija će ih tom prilikom dovesti u financijske probleme.
1981. godina snimaju „Fire of Unknow Origine“, po meni jedan od njihovih najboljih albuma. Na njemu se nalaze njihovi današnji standardi. „Veteran of the Psyhical Wars“, „Burnin for You“, „Joan Crawford“.... Nažalost nakon toga grupu napušta jedan od osnivača, krucijalni član, Albert Bouchard kojega na iznenađenje mjenja Rick Downey, šef light showa.
Izdaju još jedan živi album „Extraterrestrial Live“, koji nudi fini presjek karijere. Album i pored situacije u kojoj se našao bend, ipak hvata magičnost i atmosferu sa koncerata.
„Revolution by Night“ izlazi 1983, godine. Tekstovima i dalje dominiraju izvanzemaljska iskustva, fantazije, i pogledi na drugu stranu svijesti. Najbolji primjer su sjajne pjesme „Take Me Away“, „Veins“, „Shooting Shark“, „Feel the Thunder“… Ako nešto zvuči kao „night music“, onda je to ovaj album. Jednostavne produkcije, zvuči dosta svježe.
Nažalost, nije polučio značajniji uspjeh. Zapravo radi se o nezasluženo podcijenjenom albumu.
Dvije godine nakon, izlazi „Club Ninja“. Uz „Mirrors“ najgore što je grupa snimila. No i pored svega, album nosi par briljantnih pjesama („White Flags“ i „Perfect Water“).
Vrhunac opusa ipak biva dostignut sa albumom „Imaginos“. Epitet „sveti gral Heavy Metala“ možda zvuči pretjerano onome tko nije pažljivo poslušao ploču. Album sjajno obuhvaća sve radove grupe u jedinstvenu povjest budučnosti. Na njemu su gostovali mnogi glazbenici, te se uzimaju teme sa „Secret Treaties“ („Astronomy“), koja je prerađena i omotana u novo ruho.
BOC su konstantno na sceni, no tek 1999. godine i 2001. godine snimaju dva veoma dobra albuma „Heaven Forbid“ i „Course of the Hiden Mirrors“. To su bila zadnja studijska izdanja, ali još uvijek živi nada da će BOC napraviti još jednom nešto novo i uzbudljivo. Da zajedno sa njima uronimo u duboku i magičnu povijest ovog jedinstvenog i neponovljivog rock banda. Benda koji je daleko od uobičajne predodžbe o rock grupi. Benda koji se opravdano stavlja u najuži kvalitativni vrhunac rocka.
I za kraj da citiram samo ovo: „Blue Oyster Cult su jedan od rijetkih sastava koji vam može pružiti ono što sami zovu „presence of another world“ ili „world without end“.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.