MLP-U > Patti Smith - Križanke 02. 08 - 2015. >

No Banner to display

Koncerti

Sara Renar (Solin Music Summer) – Solin / 16. Kolovoza-2018.
Psihomodo Pop (AJ CHA) – Split, Bedem Cornaro / 17. Kolovoza-2018.
Francesco & Southern Cooking – Slatine, Mačak / 18. Kolovoza-2018.
Dubioza Kolektiv (AJ CHA) – Split, Staro Hajdukovo / 18. Kolovoza-2018.
Rock In Solin 2018. – Solin / 24. Kolovoza-2018.
Kraftwerk – Pula, Arena / 29. Kolovoza-2018.
Darko Rundek – Split, Bedem Cornaro / 01. Rujna-2018.
Bryan Ferry – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Rujna-2018.
Evo Ruke – Split, Đardin / 18. Srpnja – 09. Rujna-2018.
Trio Trabacool – Split, Circus (Monty Python) / 11. Rujna-2018.
Son Lux – Zagreb, Tvornicai kulture / 07. Listopada-2018.
Jethro Tull – Zagreb, Dom Sportova / 13. Listopada-2018.
David Garrett – Zagreb, Arena / 13. Listopada-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Armored Saint – Zagreb, Močvara / 10. Studenog-2018.
Wayne Kramer (ex-MC5) – Budimpešta / 24. Studenog-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.

Osvrti

PATTI SMITH – KRIžANKE 02. 08 – 2015.

“Jesus died for somebody’s sins, but not mine”

Patti Smith je održala koncert u Ljubljani.
I to kakav!
Za sjećanje!
No, ajmo ispočetka.

Mjesecima se već šuška o ovom koncertu u Ljubljani.
Da li otići ili ne?
Ovo šekspirijansko pitanje je protokom vremena postalo čista retorika.
Ofkors, da se ide!

Uostalom, zahvaljujući kakvom takvom napretku Lijepe Naše, Ljubljana i nije više tako daleko.

Izbjegavajući prometne čepove, stižemo u Deželu i tu nas zatiče prvo iznenađenje. Apsolutna tišina u gradu. Jest da je nedjelja, ali ipak.. . Ni traga treštanju i buci automobila, kamiona, muzike, dernjave razmaženih derišta, lajanja pasa, krikova mačo neandertalaca u zovu za ženkama.

Ništa od toga!
Pomalo neobično, ali ugodno.

Smještamo se u relativno jeftinom, ali čistom apartmanu i krećemo na turu gradom. Pored prepunih uličica u centru grada, uz rijeku Ljubljanicu se smjestilo na stotine kafića i restorana. Kako ne bi gladni otišli na “misu“, naručujemo ručak. Lokalna, domaća spiza. Nije loše.

Šlag i desert su došli neočekivano. Pored našeg stola prolaze, nitko drugi nego, Patti Smith i Lenny Kaye.

Buck se kao kobac obrušava na „bidnuPatti, a ova nije imala prostora za uzmak. Prihvatila je trenutak, druge joj nije bilo. Pale su fotografije za sjećanje!

Približavalo se vrijeme koncerta. Apartman je bio na 100 metara od amfiteatra, gdje se održavao koncert, te nikakve žurbe nije bilo.

Krećemo prema Križankama i zatičemo ugodno mnoštvo, prvi pogled je bio obećavajući.

Sam amfiteatar Križanke je jedan od najboljih koncertnih prostora koje sam imao prilike vidjeti.

Sagrađen bez sjedećih mjesta, ali sa stepenicama u polukrug svakih metar i nešto. Na taj način se iz svakog kuta i svakog nivoa lijepo može vidjeti i čuti s pozornice. Lijepo zamišljeno i izvedeno. Iznad svega, cijeli je prostor natkriven tendom, tako da pored dojma otvorenog, ipak se dobio zaštićeni prostor.

Nije bilo predgrupe, jer Patti Smith i njenom bendu ona i ne treba. Kako je turneja zamišljena kao tribute albumu “Horses”, koncert otvara tema “Glorija”.

Već od prvih taktova sve je bilo jasno. Bit će to veliki koncert. Jer od prvih trenutaka je uspostavljena komunikacija pozornice i gledališta. Dakako, refren “Glorie” je zapalio publiku.

Bio je to samo uvod. Slijedio je “Redondo Beach”, koji je svojim reagge rock ritmom održao tenziju.
Na njega se naslonio “Birdland”, jedan od vrhunaca večeri!

Kako bi podcrtala dane kad je na pozornici recitirala poeziju, Patti čita stihove s papira kojeg su joj dali. Publika prati Patti u svakom stihu. Atmosfera u amfiteatru je naelektrizirana do usijanja.

“Free Money” još više diže atmosferu i njime završava prvi dio koncerta posvećenog albumu “Horses”.

PAtti2Kako je sama Patti rekla, „okreće ploču na “b” stranu i nježno polaze iglu na vinil“.

Slijedi “Kimberley”, pjesma posvećena njenoj sestri. Patti čestita rođendan sestri, koja se rodila baš na 02. Kolovoza. Fino se poklopilo.

Koncert tutnji dalje. Patti izgara na pozornici. Kažu da ima šezdeset devet godina. Možda, ali to se uopće ne vidi na pozornici. Možda ih ima van nje?

Slijedi blues tema, “Break it Up”, posvećena Jim Morrisonu. U uvodu Patti objašnjava kako je tema nastala i koje joj je značenje. I pored frenetičnog odobravanja iz publike, ipak je ovo bio uvod u “Land”.

Ovom temom su Patti Smith i njen bend dosegli vrhunac večeri. Pogotovo jer je Patti majstorski na kraju teme utkala i dio “Glorie”, što je publika nagradila debelim aplauzom.

Sa zadnjim notama teme, nešto mi je bilo neobično. Rekao sam Bucku, koji je bio do mene, da još fali “Elegie”, zbrajajući u glavi odslušane teme. Pogledam na sat, prošao je skoro sat vremena.
Isuse, zašto tako brzo?“, bilo je jedino što mi je palo na pamet. Skoro cijeli album je prošao u tren, treptaj oka, sekundu...

“Elegie” je krenula i s prvim notama publika je ponovo krenula prema transu. Patti je osjetila i “iskoristila” priliku. Kako je tema posvećena svim našim dragim ljudima koji nisu više s nama, negdje po sredini je počela nabrajati poznata imena, od kojih je svako mamilo pljesak poštovanja. Počevši od Hendrixa, Morrisona, preko Kurt Cobaina, Joe Strummera, Sida Viciousa, sve do njenih najdražih, Robetta Maplethorpea i Freda Sonic Smita. Bili su to trenuci kad su se emocije slijevale u slapovima sa pozornice.

I time je album “Horses” bio gotov. Dostojno prezentiran i izuzev manjih preinaka, vjerno repliciran u živo. Svi koji su došli radi njega, mogli su otići kući zadovoljni.

No, to nitko nije napravio, jer koncert je imao i svoj drugi dio, isto tako energičan, dinamičan i angažiran.

Patti3Prva tema drugog djela koncerta je bila “Privilege (Set Me Free)”, nakon koje je uslijedila “Summer Canibals”. Atmosfera ne pada, raspoloženje je odlično. Publika je očito došla na svoje.

I kad se koncert lagano trebao privoditi nekom kraju, Patti Smith ga prekida svojim odlaskom sa pozornice, band nastavlja sam. I to kako. Medley tema legendarnog Velevet Undergrounda, (“Rock and Roll”, “Waiting For My Man” i “White Light/White Heat”). I kako je Kaye izjavio u najavi, medley posvećen jednom od najvećih bendova koji su došli iz New Yorka.

Za to vrijeme Patti silazi sa pozornice i ulazi u publiku. Obilazi cijeli prvi red i po završetku medleya se ponovo vraća. Uzima akustičnu gitaru i počinje još jedan nezaboravan trenutak večeri, “Beneath the Southern Cross”. Tema povremeno prelazi u jam, na oduševljenje publike. Pomalo nestvarno djeluje Patti Smith u ovom izdanju, ali sve je to rock’n roll, ma kako ga zvali.

I što je moglo nakon toga uslijediti, nego, “Because the Night”, dok je koncert priveden kraju s temom, koju ne treba posebno objašnjavati, “People Have the Power”.
I tu je bio kraj!

Prebrzo!

Jer, Patti u rukavu ima još aduta, koje je trebalo čuti. Jedan od njih, “Rock’n Roll Nigger”, nije se nažalost našao na repertoaru, ni “25th Floor”…. ni … uff u stvari, da je Patti išla tom logikom, koncert bi trajao desetak sati…

Koncert jest bio gotov, ali publika je htjela još. I dobila je.

Patti se vratila i otprašila “My Generation”, himnu modova iz šezdesetih. U svojoj obradi dakako.

I u najboljoj tradiciji tvoraca pjesme, grupe The Who, Patti je gitaru koju je i svirala, odložila bez žica. Njih je uništila, dajući nam do znanja o čemu se sve skupa radi.

Jer kad se to poveže sa njenom retorikom unutar strukture pjesme i naracijom van nje, poruke su jasne. Protiv korumpiranih vlada i političara, protiv velikih korporacija, protiv pranja mozgova i za slobodnu misao i slobodni život. Poruke, koliko god naivno danas zvučale, ipak imaju svoju težinu.
I to je bio definitivni kraj koncerta.

PAtti5

Ni ostatak večeri nije bio loš.
Napustili smo amfiteatar i krenuli u potragu za tihim štekatom, gdje ćemo na miru moći pričati o koncertu. Nije trebalo uopće tražiti, jer Ljubljana je valjda, najtiše mjesto na svijetu. Duž rijeke Ljubljanice se smjestilo na stotine kafića, restorana, barova, pubova i čega sve ne, ali iz ni jednoga ne trešti muzika. Prepune stolove je zauzela omladina kojoj očito nije potrebno par stotina decibela tehno smeća da se zabavi.

Ono što je najbitnije, bilo gdje da sjednete, možete razgovarati.
Čudno!

Tek u tim trenucima shvatite koliko je ta obična čašica razgovora bitna u socijalnom odnosu ljudi.

I još nešto. Križanke su otvoreni prostor, u samom strogom centru grada, gdje živi popriličan broj ljudi i nitko se ne buni na “buku”, niti je koncert bio pod ikakvim limitom što se decibela tiče. Bilo ih je onoliko koliko je trebalo!
No to je već druga tema.

PAtti6Vratimo se koncertu.

Patti Smith je odradila dobar koncert. Pošten i nadasve dinamičan.

Da ne znam, ne bih mogao vjerovati da ta žena ima godina koliko ima. Kretanje po pozornici i energija koju isporučuje ne ukazuje na godine, čak dapače, u potpunoj je suprotnosti sa stvarnošću.

Isto tako, kao pripadnica gornjeg razreda rock cirkusa, vjerojatno ima pravo na neke povlastice i razmaženost. I to je u potpunosti izostalo kod nje.
Znajući njenu ulogu u muzička kretanja od sedamdesetih do danas, a i njen opus, ne mogu drugo nego zaključiti, da s pravom nosi svoj nadimak “Diva”.

U toku cijelog članka nisam spomenuo prateći bend Patti Smith. Neopravdano, jer o njemu se ima i te kako što reći.
Dakle, u bendu su dva pionira Patti Smith Group, Lenny Kaye na gitari i Jay Dee Daugherty na bubnjevima. Uz njih su još dva „pridošla“ člana, na gitari i basu Tony Shanahan, te na gitari, basu i klavijaturama Jack Petruzzelli.

Bend je izvanredno uigran i bez greške prati sve eskapade glavne protagonistice.

Štoviše, u toku koncerta su mijenjali instrumente. Tony Shanahan i Jack Petruzzelli su se smjenjivali na basu i klavijaturama, a Jack Petruzzelli je čak preuzimao solo gitaru i pristojno, da ne kažem nešto drugo, odrađivao svoj dio posla. Za to je vrijeme Lenny ili svirao solo gitaru ili je uzimao bas gitaru.

Čak je i Jay Dee Daugherty sa bubnjeva u jednoj od tema prešao na bas gitaru.

Patti7

Visoko profesionalni angažman im možda daje za pravo na povremene izlete pa i zafrkanciju na pozornici. To se prvenstveno odnosi na Tony Shanahana i Jack Petruzzellia, koji su u toku koncerta svojim ponašanjem jasno dali do znanja da znaju radnju i da im je ovo još jedan u nizu koncerata. To me je u biti malo zasmetalo, jer je istovremeno Patti Smith uz Lenny Kayea komunicirala s publikom.

Lenny Kaye je bio standardan, što znači, precizan i nadahnut (koliko se može u uskim okvirima zadane teme).

I namjerno za kraj ostavljam bubnjara Jay Dee Daughertya, jer on je sa svojim bubnjevima na ovom koncertu ipak jedna posebna priča. Kao prvo, nikada, ali baš nikada, od kako idem na koncerte nisam čuo ovako dobro ozvučene bubnjeve. Pri tom ne mislim samo na snagu koja im je dodijeljena i poziciju u zvučnoj slici, već i samu kvalitetu zvuka koji je dolazio iz njih.

Pored majstorstva Jay Dee Daughertya, koji jednostavno oduševljava svakim dodirom nategnute kože i palice, bubnjevi su u biti bili ti koji su dominirali svojom kvalitetom. Možda je malo pretjerano reči, jer ipak, glavna zvijezda večeri jest bila Patti Smith, ali ako ćemo muzički dio odvojiti od onog narativnog, onda su bubnjevi bili ti koji su odnijeli apsolutni primat.

Bio je to koncert vrijedan svake lipe potrošene na put, smještaj, hranu i na kraju, na kartu.

Ne znam koliko će dugo Patti Smith moći ovakvim tempom i na ovakav način izgarati na pozornici, ali gajim nadu da je bar još jednom vidim.

Jer jednom Diva, zauvijek Diva!


Susret sa Divom i Kayem!

 

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 06.08.2015Pregledi: 631

Flash news

Bob Dylan najavio kratku turneju.
Održat će 25 koncerata diljem Amerike. Prvi koncert je zakazan za 09. Listopada, a bit će održan u Midlandu u Texasu.
Robert Redford najavio povlačenje iz svijeta filma nakon što završi film na kojem upravo radi.
Bit će to veliki gubitak za sve nas, jer Robert Redford je ne samo vrhunski glumac koji u biti cijelog života nije glumio u ni jednom lošem filmu, već i vrhunski redatelj.
Svaki njegov film, bilo da je pred kamerama ili iza nje je veliki film!
Basista grupe Rush, Geddy Lee najavio knjigu “Big Beautiful Book of Bass”, u kojoj prikazuje povijest ovog instrumenta, od nekih početaka do danas.
Interesantno je da će se u knjizi naći opisi 250 najpoznatijih i najrjeđih bas gitara kao i razgovori s najvećim basistima koji su se pojavili na sceni.
Knjiga će se objaviti 04. Prosinca.
“Premda” je snimljen na Visu, “Mamma Mia! Here We Go Again”, sound track istoimenog filma je zasjeo na prva mjesta top lista s obje strane Atlantika!
Boz Scaggs najavio izlazak novog albuma “Out Of The Blues”
Vjerujem da je nepotrebno objašnjavati o kojoj se muzici radi.
Nekada davno, tamo sredinom prošlog stoljeća, točnije 1969. godine Neil Young i Joni Mitchell su imali zajednički nastup u dvorani Canterbury Houseand na University of Michigan.
Nastup je bio dio kontra kulturnog pokreta tog doba i obuhvaćao je pored imenovanih i druge umjetnike tog doba, Tim Buckleyja, Odetta, David Acklesa i Dave Van Ronkothersa.
U tijeku su pregovori o uvjetima objavljivanja snimaka pod jednim naslovom.
Uglavnom, sam promotor mogućeg izdanja je najavio albuma kao “historically significant”.
Velika underground vijest!!!
The Residents najavili novi album “Intruders.
Datum izlaska još nepoznat, ali spekulira se negdje početkom Listopada.
Detalji na MLP-U portalu čim budu dostupni!
Saxon najavio izdanje koncertne verzije albuma “Thunderbolt”.
Izlazak je najavljen za 07. Rujna.
Phideaux – “Infernal”
Mogwai – “KIN: Original Motion Picture Soundtrack”
Haken – “Vector”
R-U Kauser – “Desde la Oscuridad”
Zevious – “Lowlands”
Dead Letter Circus – “Dead Letter Circus”
Syndone – “Mysoginia”
Karcius – “The Fold”
A Dying Planet – “Facing The Incurable”
——————————