Koncerti

ST-@rt 2018 – Split, Judino Drvo / 25. Travnja-2018.
Mortal Kombat – Split, Circus / 26. Travnja-2018.
Chui & Josipa Lisac – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 26. Travnja-2018.
Michale Graves – Zagreb, Boogaloo / 26. Travnja-2018.
Sonic Jesus (Tiziana Veronesea) – Zagreb, KSET / 26. Travnja-2018.
Pavle Jovanović kvartet – Paradox / 27. Travnja-2018.
Phil Rudd – Zagreb, Hard Place / 27. Travnja-2018.
Cima Bend – Split, Ovčice / 27. Travnja-2018.
Electric Mombasa – Kaštela, Red Lion / 28.Travnja-2018.
ST-@rt 2018 / finale – Split, Turska Kula / 27. Travnja-2018.
Phil Rudd – Pula, ex kino Pula / 28. Travnja-2018.
A.J.Jazz quintet – Paradox / 28. Travnja-2018.
EgoFree Festival 2018 – Split, Turska Kula / 27.-29. Travnja-2018.
Minami Deutsch – Zagreb, Močvara / 02. Svibnja-2018.
Simple Minds – Split, Žnjan / 05. Svibnja-2018.
Roger Waters – Zagreb, Arena / 06. Svibnja-2018.
Wolf Parade – Zagreb, Močvara / 06. Lipnja-2018.
Femi Kuti – Split, Judino Drvo / 10. Svibnja-2018.
Yo La Tengo – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 11. Svibnja-2018.
Xanax – Šibenik, Azimut / 11. Svibnja-2018.
Colour Haze – Zagreb, Klub studenata elektrotehnike / 13. Svibnja-2018.
Punčke – Šibenik, Azimut / 18. Svibnja-2018.
Kawasaki 3 P – Split, Judino Drvo / 25. Svibnja-2018.
Body Count – Zagreb, Tvornica Kulture / 19. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 23. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 24. Lipnja-2018.
Elvis Costello – Pula, Arena / 08. Srpnja-2018.
The National – Zagreb, Šalata / 10. Srpnja-2018.
Iced Earth – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 12. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 19. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 20. Srpnja-2018.
Rambo Amadeus (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Nipplepeople (SARS Festival.) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Ciotog (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića/ 20.-22. Srpnja 2018.
Šank (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Mind Zoo (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Seviter (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Simbola (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
The Countess (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
King Crimson – Italija, Rim / 22. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 23. Srpnja-2018.
Iron Maiden – Zagreb, Arena Zagreb / 24. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Lucca / 25. Srpnja-2018.
Floydian Split – Makarska, Kačićev trg / 26. Srpnja-2018.
Chelsea Wolfe – Rijeka, Trsatska gradina / 01. Kolovoza-2018.
Mario Biondi – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Kolovoza-2018.
Amire Medunjanin – Pula, Arena / 03. Kolovoza-2018.
Calexico – Rijeka, Delta / 13. Kolovoza-2018.
Charles Aznavour – Pula, Arena / 16. Kolovoza-2018.
Kraftwerk – Pula, Arena / 29. Kolovoza-2018.
Bryan Ferry – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Rujna-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.

Osvrti

ROY BUCHANAN!

„The Best Unknown Guitarist in the World“

Na spomen imena Roy Buchanan, većina upitanih će imati upitnik iznad glave.
Površnim poznavateljima muzike će ime zvučati nekako poznato, ali će ga teško povezati sa ičim njima poznatim u muzici.
Sa druge strane se nalaze oni koji muziku poznaju, i osjećaju kao dio života, te će na sam spomen Royovog imena napraviti duboki naklon i sa poštovanjem izreći njegovo ime.
Zašto takav polaritet i smještanje Roya na sasvim suprotnim polovima medijskog i masovnog interesa?

I naposljetku, kako je i zašto Roy ušao u legendu?
Pročitajte u osvrtu koji slijedi.

Roy Buchanan!

Roy_BuchananRoy Buchanan, američki gitarista i blues muzičar, rođen je u Ozarku, malom mjestu u američkoj državi Arkanzas, 1939 godine.

Svojim inovativnim sviranjem gitare postaje pionir Telecaster zvuka, i za života stiče titulu „najboljeg nepoznatog gitariste na svijetu“.

Još od ranog djetinjstva susreće se sa muzikom, dakako, kao u svim sličnim slučajevima tog vremena, u crkvi. Dominirajući gospel je tada ostavio neizbrisiv trag na mladog Roya, trag koji će biti prisutan tokom cijele njegove karijere.

Po dolasku u Los Angeles, sa nepunih 15 godina, osniva svoj prvi bend.

Nekako u to vrijeme se pojavljuje kao gost u temi “My Babe”, Dale Hawkinsa. Sa Daleom ostaje neko vrijeme kao prateći muzičar, da bi ga 1958. godine napustio i pridružio se bendu njegovog rođaka, Ronnie Hawkinsa.

Interesantno je za napomenuti ovom prilikom, da je u taj sastav, u kojem je još bio i Robie Robertson, kasnije prerastao u prateći bend Bob Dylana, i postao The Bend.

Šezdesete je proveo na cesti sa mnogobrojnim bendovima.

Po izlasku prvog albuma Jimi Hendrixa, biva duboko impresioniran sadržajem i načinom svirke. Nekoliko je puta pokušao doprijeti do Jimia, no, stjecajem okolnosti ni jednom nije uspio.

Nažalost, kraj dekade ga zatiče kao porodičnog čovjeka koji nije mogao uzdržavati rastuću obitelj. Posvećuje se običnom poslu, pa čak i odlazi na edukaciju za brijaća.

Na sreću, 1971. godine, „out of blue“, na tržištu se pojavljuje dokumentarni film “Introducing Roy Buchanan”, katkad pogrešno nazvan „The Best Unknown Guitarist in the World“. No ta greška namjerna ili ne, doslovno opisuje ovog velikog gitaristu.
Nije mi poznata geneza nastanka filma, jer ipak tako nešto ne nastaje iz ništa, ali na ovom mjestu ne bih želio špekulirati oko toga.

Bilo kako bilo, izlazak filma donosi Roy Buchanana u jednom novom izdanju, bar za široke mase.

Kako se željezo kuje dok je vruće, diskografska kuca Polydor Records mu nudi ugovor za ploču.

Nakon singlice “Mule Train Stomp”, snimljene davne 1961. godine, izdanja za Polydor će biti prva službena studijska izdanja. (Ne računajući „Buch and the Snakestretchers“, koji je snimljen 1971. godine u kućnom studiju, gdje je i miksan.)

Pod Polydor patronatom izdaje pet albuma, od kojih “Second Album” i „Loading Zone“, postižu zlatnu tiražu.roy_lij_tele

Nekako u to vrijeme dobiva ponudu da se pridruži, hm, nevjerojatno, ali istinito, Rolling Stonesima. Njih glatko odbija, s obrazloženjem da to nije njegova muzika, ni način života kojeg želi živjeti.

I tu negdje, 1981. godine zastaje. Nezadovoljan tretmanom i nadasve limitiranom slobodom u studiju, ide toliko daleko da izjavljuje da više nikada neće ući u studio, ako mu se ne dopusti da snima i realizira ideje onako kako ih je on zamislio.

Prebacuje se u Alligator Records, koji su ga uspjeli uvjeriti da će poštovati njegove zahtjeve. Rezultat je “When the Guitar Plays the Blues”, kojeg je snimio 1985. godine. Tada je prvi put imao potpunu umjetničku, nesputanu slobodu, što je i vidljivo na albumu.
Njegov drugi album za Alligator Records, „Dancing on the Edge“, izlazi 1986. godine i posljednji studijski, „Hot Wires“, 1987. godine.

U to vrijeme je njegova borba protiv ovisnosti bila na vrhuncu i sve je upućivalo da će se Roy skrasiti kao porodični čovjek i cijenjeni muzičar u sjeni.

No za jedne od kriza, biva uhapšen pijan i smješten u zatvoru. Službena verzija priče kaže, da ga je mjesni šerif našao obješenog u čeliji.

Bilo je to 14. kolovoza 1988. godine.

Neslužbeno, prema tvrdnjama jednog od njegovih prijatelja koji su ga vidjeli, Marc Fishera, Roy je na tijelu i na glavi imao teške ozljede.
No, ovo ćemo ostaviti povijesti neka istraži!

Da bi lešinarski pokupili vrhnje na mrtvom tijelu, bivša kompanija za koju je Roy snimao, Polydor, nedugo nakon smrti lansira kompilacije i druge albume. U to su uključili i nikada izdani prvi album snimljen za njih, kojeg su nazvali „The Prophet“.

Roy Buchanan je bio čudna biljka u rock vrtu. Kao i njegov sunarodnjak JJ Cale, nije mario za slavu i bježao je od medija.

Volio je svoj običan život. Bio je porodičan čovjek, volio je sate provoditi u svom rodnom gradiću, okružen obitelji i prijateljima. I mimo toga, težio je nekoj vrsti izolacije. Baš kao i JJ Cale.
Kažu da je bio „troubled soul“. I pored težnje da se skrasi, spokoja nikada nije našao. Možda zato u njegovim solo dionicama ima toliko agresivnosti.

Za života je primio poprilično primamljivih ponuda, uključujući već spomenutu od Rolling Stonesa, da zamjeni preminulog Brian Jonesa. Sam John Lennon sa jedne i Paul McCartney sa druge strane, su mu nudili suradnju. I to je redom odbijao.

RoyBuch

Snimio je 13 studijskih albuma, te 3 u živo.

Mnogi su ga, uključujući i samog Les Paula uspoređivali sa Hendrixom. I sam Roy je bio fasciniran Jimijem, te je pored javne fascinacije prvijencem ovog umjetnika, čak i obradio neke od njegovih tema. (“If 6 were 9“ i “Hey Joe”).

Tehnika sviranja Roy Buchanana je krajnje originalna. U spektru od rajskih, mekanih, nježnih tonova, do agresivnih, skoro brutalnih solo dionica. U biti, njegova je gitara bila neka vrsta oružja protiv demona sa kojima se cijeli život borio.

Svojim pristupom, Roy donosi sasvim novi Telecaster. U to vrijeme poznat kao tipični američki instrument, uglavnom korišten u country muzici, dobio je zahvaljujući Royu sasvim drugu ulogu.
Roy je vladao gitarom, kao dobar ljubavnik sa svojom nimfom. Igrao se njome, svirajući strasno, agresivno, nježno, dovodeći sebe i publiku u stanje duhovnog orgazma.

Pri tom je bio i inovator. Pored uvođenja sasvim nove uloge Telecastera u suvremenoj muzici, Roy je uveo i novu tehniku sviranja lijevom rukom dodirivanjem žica gitare skroz pri kraju vrata, u području gdje nema pragova. Dakako, pri tom je proizveo zvuk kojeg su svi nakon njega kopirali. Slobodno možemo reci da je Roy obogatio rock izričaj za jedan specifični i kasnije široko prihvaćen način sviranja gitare.

Nakon gore navedenog, o uticaju Roy Buchanana je izlišno i govoriti. Spomenut su ovdje samo Jeff Becka koji mu je posvetio temu ”Cause We’ve Ended as Lovers”, inače obradu Steve Wondera.

I na kraju, za one koji nisu čuli za ovog velikana, a željeli bi ga upoznati, jedan mali savjet. Preporučio bih da prvo čuju instrumental „Wayfairing Pilgrim“, sa albuma „In the Beginning“ i odmah će sigurno sve biti jasno. Svaka je nota odmjerena i pritom vrlo jednostavno odsvirana. I kako mnogi kažu, savršenstvo je u jednostavnosti.

Ukoliko vas je tema „Wayfairing Pilgrim“ zainteresirala, na kraju teksta imate i cijeli dokumentarni film koji je Roy Buchanana lansirao u „zvijezde“.

No prije toga jedna mala digresija. Naime, cijelog života Roy Buchanan je bježao od slave i medija, i mnogi se s pravom pitaju zašto je uopće bio tu gdje jest.

Odgovor će te naći u tekstu pjesme „That’s what I am here for“, sa istoimenog albuma.RoyBuchanan4

„That’s what I am here for“
Well I’ve been around a long time
You might have heard my name
I’m proud to show what I know is mine
But I’m really not lookin’ for fame

That’s not what I’m here for
That’s not what I’m here for

Well, I’m tryin’ so hard to tell you
To make you understand
But I just can’t put it all in words
I need music to lend me a hand

That’s what I am here for
That’s what I am here for

Sometimes I feel like a boy in the river
And sometimes a valley stream
I got to release what I feel inside
And get closer to my dream

That’s what I am here for
That’s what I’m here for


ROY BUCHANAN – The Greatest Unknown Guitarist In The World – 1971 PBS Documentary

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Related Posts

Orlandić / JakšićOrlandić / Jakšić // 28.07.2015Pregledi: 655

NEWSLETTER