No Banner to display

Koncerti

Ki – Split, Circus (Monty Python) / 20. Prosinca-2018.
The Borderlines – Split, Ghetto / 20. Prosinca-2018.
Trio Harmony – Split, Bounty / 21. Prosinca-2018.
Super Funk Session – Šibenik, Azimut / 22. Prosinca-2018.
ARTAN LILI – Split, Quasimodo / 22. Prosinca-2018.
Krešo Bengalka – Split, Zenta / 22. Prosinca-2018.
Harpoon – Orebić / 22. Prosinca-2018.
Urban & 4 – ZAdar, Arsenal / 22. Prosinca-2018.
Noa & Funkblasters – Split, Circus (Monty Python) / 24. Prosinca-2018.
TBF – Split, Judino Drvo / 25. Prosinca-2018.
058 – Split, Galway / 28. Prosinca-2018.
Justin’s Johnson – Split, Circus (Monty Python) / 28. Prosinca-2018.
In Roots – Split, Bounty / 28. Prosinca-2018.
Gužva u 16ercu – Split, Circus (Monty Python) / 29. Prosinca-2018.
Porto Morto – Šibenik, Azimut / 29. Prosinca-2018.
Dreamers – Split, Ovčice / 30. Prosinca-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne škole & Špurijus – Split, Quasimodo / 05. Siječnja-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.
Afterfire – Split, Pivarij / 12. Siječnja-2019.
Afterfire – Split, Circus (Monty Phyton) / 07. Veljače-2019.
Jucifer / Vukojarac – Split, Kocka / 07. Veljače-2019.
Algiers – Zagreb, Močvara / 12. Veljače-2018.
Algiers – Šibenik, Azimut / 13.Veljače-2018.
Afterfire – K.Stari, Red Lion / 23. Veljače-2018.
White Lies – Zagreb, Tvornica kulture / 10. Ožujka- 2019.
Built To Spilla – Zagreb, Močvara / 23. Svibnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 18. Lipnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 18. Lipnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 20. Lipnja-2019.
Whitesnake – Zagreb, Šalata / 03. Srpnja-2019.
17. SARS festival – Sinj / 19. – 21. Srpnja-2019.

Osvrti

BRIT FLOYD – RIJEKA, ZAMET / 21. NOVEMBRA-2018.

A moglo je bolje!

Brit Floyd se vratio u Hrvatsku!

Iako je koncert bio pristojno oglašavan u medijima, pred dvoranom se u zakazano vrijeme nije okupilo baš previše ljudi. Dojam se još više pojačao na ulasku u dvoranu, desetak minuta prije početka, kad je parter zjapio skoro prazan, a tribine bile tek napola popunjene. Do samog početka ipak je nešto publike stiglo, parter se na pola napunio, a na tribinama je i pored uočljivih praznih mjesta bilo pristojno ljudi.
Sve skupa pomalo čudno, pogotovo u usporedbi s koncertom u Splitu kad su u lijepo napunili Spaladium Arenu.
Koncert u Splitu je protekao kako je potekao, o njemu možete više saznati ovdje, i s nestrpljenjem se očekivao početak, bar radi usporedbe s njime.

Koncert je otvorio, po običaju „Shine on You Crazy Diamond“. Bio je to lijepi uvod u koncert, ali i uvod koji je iznad glava postavio upitnik, koji se zove „zvuk“. Iako kristalno jasan i čist, jačina zvuka je poništavala moćnu poruku prebogatu emocijama ove epske kompozicije.
Ugodno iznenađenje je uslijedilo u obliku “Arnold Layne“, i od te numere je sve krenulo predvidljivom tokom. Redale su se “High Hopes”, “Another Brick in the Wall Part 2”, “Mother”, “Sorrow”, “Money”, sve do „Pigs (Three Diffrent Ones), kad je bend najavio kratku pauzu.

U prvom djelu koncerta je najimpresivnija ipak bila izvedba „Sorrow“, koja je u najboljoj Pink Floyd maniri izvedena kako vjerno, tako i s pečatom samog cover benda.

Nakon pauze uslijedio je set s „Dark Side of the Moon“, („Breathe“, „Time“ i „The Great Gig in the Sky“). Kako je zvuk u dvorani bio prigušen, sve su numere zvučale pomalo blijedo, pa čak i na momente sterilno bez moćne komponente koja im daje snagu koja pokreće gledalište. Ipak u ovom se setu „potkrao“ prvi highlight večeri, kad je Roberta Freeman (izvinjavam se ako sam pogriješio ime!) u „The Great Gig in the Sky“ dala vrhunsku vokalnu izvedbu, na momente se opasno približavajući originalu.

Nastavak koncerta su obilježile numere koje su pristojno držale atmosferu u gledalištu, iako je i ona varirala iz pjesme u pjesmu.

I onda … , „ola, la“, mix put se probudio, namjerno ili ne, a vjerujem ono prvo, „On of These Days“ je otvorio koncert u svoj svojoj raskoši. Potenciometri su otišli na pravu poziciju, “strop dvorane je zabrujao”, srca se razgalila i bend je isporučio moćnu verziju najpopularnijeg standarda psihodeličnog miljea.

Sve je napokon bilo na svom mjestu, onako kako je trebalo biti na početku i kako je trebalo biti u Splitu dvije godine ranije. Što je najbitnije, i mora se naglasiti, bubnjevi su bili vrhunski ozvučeni, jer priznali to ili ne, ovo je tema u kojoj ritam sekcija radi SVE!

Zvuk je u dvorani bio savršen, moćan, iznenađujuće kristalan, čist, dubok, visok, bez feed backa, bez rezonanca, bez i jednog suvišnog šuma i u svakom krešendu se točno do u notu razaznavao svaki instrument.
Bili su to trenutci kad je „dinamička“ produkcija pokazivala svu svoju svrsishodnost i neophodnost na ovakvim koncertima. (a i na koncertima uopće!)

Zašto tako nije moglo od početka, to ostaje na dušu bendu da objasni, jer razlika u zvuku u prve dvije trećine koncerta i posljednjoj trećini je bio razlika „nebo:zemlja“.

Od tog trenutka koncert je krenuo sasvim drugim tokom.
No ni tu iznenađenjima nije bio kraj. Iako (nepravedno) zapostavljen, album „Final Cut“ je našao svoje mjesto na koncertu, te su izveli dvije numere, „Southampton Dock“ i naslovnu „Final Cut“. Ne samo da su je izveli, već su je toliko dobro odradili da se na trenutke činilo da ispred sebe imamo one prave PF. Tome je pridonio i Ian Cattelli sa svojim vokalom, koji kao i Waters svira bas gitaru, tako da je i to nekako pridonijelo identifikaciji s originalom.

Prema očekivanju, posljednja je numera je bila „Comfortably Numb“, koji je isto tako perfektno odrađen, i koji je „okončao“ u krešendu zvuka i svjetla.

Na bis su izveli tri numere s DSOTM, “Brain Damage”, “Eclipse”, i dakako, posljednja demolirajuće kataklizmička, kaotično ritmička, „Run Like A Hell“.
I koncert je bio gotov!

Kad su se svjetla upalila nad njime se nadvilo ono osnovno pitanje, zašto je bend napravio to što je napravio. Da je zvuk bio reduciran od počeka za par postotaka i tijekom koncerta doveden u punu snagu, bilo bi to nešto što je do sada stotinu puta viđeno i teško da bi itko imao što reći, jer bi koncert bio veoma blizu savršenog. Ovako, cijeli prvi dio i dio drugog djela koncerta je protekao u skoro „komornoj“ atmosferi koja ne priliči ovoj muzici, gubi se osnovna komponenta zbog čega ova muzika jest to što je. Moćne poruke i valjajući psych ritmovi su se ublažili do vodnjikavosti u kojoj je sterilnost toliko uzimala prostor da se počelo nametati pitanje svrsishodnosti svega viđenog.

Onaj pravi dio koncerta koje je počeo s „One of These Days“, je ipak pokazao opravdanost cijelog koncepta i otvorio opciju za ponovni posjet kad se ukaže prilika.

Ako je bend htio polako dizati tenziju u gledalištu, postojali su i drugi načini od ovog. Izborom repertoara i njihovim rasporedom se moglo i te kako dobiti na dinamici koncerta. Primjera je poprilično, ali onaj najočitiji je bio smještaj „Wish You Were Here“ odmah iza „Have a Cigar“. Iako je to identičan raspored s albuma, u konceptu koncerta „Wish You Were Here“ je trebala biti jedna od udarnih tema, koja je svojom lokacijom na koncertu izgubila oštricu, pa i moć refrena.

Za razliku od koncerta u Splitu, kad je mix pult u potpunosti podbacio s ritam sekcijom, na ovom koncertu je ne samo ispravio sve što je „zasrao“ onda (sorry, ali ovo je jedina adekvatna riječ!), već je lansirao sasvim novu dimenziju prezentacije ritam sekcije u zvučnoj slici, koja svojom dinamikom i ingenioznošću zaslužuje jedno veliko, „kapa dolje“!

Vjerojatno je do sada jasno da su utisci čak i nakon prospavane noći miješani i očito da je tu žal za propuštenom prilikom da se odgleda vrhunski koncert, s vrhunskim reproduktivcima, s vrhunskom tehnikom, s vrhunskom produkcijom, … .

Šteta, sve je bilo tu, trebalo je samo uskočiti ranije u vagon koji nas je odveo do „One of These Days“.

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 23.11.2018Pregledi: 600

Flash news

Film “Bohemian Rhapsody” postavio novi rekord u zaradi. Postao je najprofitabilniji film ove vrste u povijesti kinematografije, zaradivši do sada oko 600 milijuna dolara.
Guns N’ Roses najavili novi album sljedeće godine. Za sada sve je u fazi govorkanja i poricanja od strane Axla.
Morrissey najavio novi album “Calfironia Son”, ovaj put isključivo s obradama pjesma drugih autora. Iako je album gotov, nema datuma izlaska
Keith Richards prestao s druženjem alkoholom!
Najebali smo, dok je živio u alkoholnim parama zakazao je oproštajni koncert 2059. godine. Ovako, vjerojatno se godina pomiče na sljedeće stoljeće … a i to je upitno !
Samo da se ne ostavi cigareta!
Zbog ogromnog interesa, Foo Fighters najavili još jedan koncert u pulskoj Areni.
Datum, 19. Lipnja 2019.
Prodaja karata (7000 !) počinje u petak, 14. Prosinca u 10:00!
Tedeschi Trucks Band objavili detalje ljetne turneje “Wheels of Soul”. Na njoj će ih pratiti Blackberry Smoke i Shovels & Rope. Istovremeno su potvrdili izlazak novog albuma, četvrtog po redu. Izlazak albuma početkom sljedeće godine.
——————————
Lithium Dawn – “Gravity Waves”
Central Unit – “Whatever Day Suits You Best”
Zhaoze – “Birds Contending | 争鸣”
Egor Lappo – “Way Without Light”
Frank Macchia – Brock Avery – “Rhythm Kaleidoscope”
——————————