Koncerti

Brit Floyd – Rijeka, Zamet Center / 21. Studenoga-2018.
BVANA – Split Circus (Monty Python) / 22. Studenoga-2018.
An eagle in your mind – Split, Kocka / 23. Studenog-2018.
Wayne Kramer (ex-MC5) – Budimpešta / 24. Studenog-2018.
Hologram – Split, Rock- o Bar / 24. Studenoga-2018.
Emma Morton & The Graces – Šibenik, Azimut / 26. Studenoga-2018.
Chui – Split, Kocka / 30. Studenog-2018.
Harpoon Blues Light – Split, Bounty / 07. Prosinca-2018.
Cabaret à la carte – Split, Judino Drvo / 07. Prosinca-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
Go Lilly – Split, Circus (Monty Python) / 11. Prosinca-2018.
The Dead Daisies – Zagreb, Boogaloo / 11. Prosinac-2018.
Sana Garić – Split, Judino Drvo / 14. Prosinca-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne škole & Špurijus – Split, Quasimodo / 06. Siječnja-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.
Algiers – Zagreb, Močvara / 12. Veljače-2018.
Algiers – Šibenik, Azimut / 13.Veljače-2018.
White Lies – Zagreb, Tvornica kulture / 10. Ožujka- 2019.
Built To Spilla – Zagreb, Močvara / 23. Svibnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 19. Lipnja-2019.

Recenzije

JETHRO TULL – „PASSION PLAY“

“tko je ovdje lud?!”

“Passion Play” je jedan od najkontroverznijih albuma u povijesti moderne muzike uopće. Taj epitet mu lijepo stoji i nakon 45 godina od izlaska i pri tom, kontroverze koje izaziva dan danas generiraju polemike o njegovoj vrijednosti, mjestu u opusu grupe, kao i u muzici uopće.

“Passion Play” je najprezrenije djelo grupe Jethro Tull, koje je po izlasku dočekano na svim mogućim noževima i đonovima.
Kako povijest i sam život katkad priča i humorom protkane priče, “Passion Play” postaje prvi #1 album grupe s obje strane Atlantika.

I sam pogled na gornje rečenice kod prosječnog konzumenta muzike koji nije familijaran s grupom Jethro Tull nameće najosnovnije pitanje, “jebate, pa tko je ovdje lud?”

Pa kad je sudbina već nametnula ovom albumu auru koju nosi, da jednom ipak pokušamo raščistiti što je u tom albumu veliko, odnosno zašto je bio popljuvan redom od svih i naposljetku, kako to da pored nespornih velikih albuma grupe Jethro Tull, pa čak i remek djela (“Aqualung”, “Tick As A Brick”), postane prvi album na prvom mjestu najjačih top lista na svijetu.

Da bi se razumjela geneza nastanka ovog albuma potrebno je zagaziti duboko u prošlost i stvaralaštvo grupe Jethro Tull, ali ne samo nje, već i cijelog okruženja u kojem je djelovala.

Kad je “Passion Play” izašao promatran je kao direktni nasljenik prethodnika “Tick As A Brick” i to ga je u startu pokopalo, jer album ne da NIJE nasljednik prethodnika, već ni jednog albuma u opusu grupe, ali i muzike uopće.

“Passion Play” je rezultat traženja, istraživanja, koji sam za sebe sve govori, stoga je njegovo razumijevanje danas postalo pitanje kulturološkog nivoa, obrazovanja, znanja, informiranosti, ali i umijeća slušatelja da ga “ubere”.

Kad se jednom bude u školama predavao opus Jethro Tulla, onda se jednostavno “Passion Play” MORA smjestiti u pravilan kontekst, jer bez te polazne točke nema ni koraka naprijed.

“Passion Play” je nastao nakon nikad objavljenog albuma koji je kasnije dobio ime “The Chateau d’Isaster Tapes” odnosno “The Chateau D’Herouville Sessions“.
I baš je taj album “missing link”, most koji vodi od “Tick As Brick” na “Passion Play”.

Pomalo apsurdno da “The Chateau d’Isaster Tapes” aka “The Chateau D’Herouville Sessions”  nikada nije objavljen kao regularni album grupe, i pored toga što nije  u potpunosti snimljen. (Sve o ovom velikom nedovršenom albumu možete naći ovdje.)

Nakon snimljene tri od četiri strane albuma sve skupa odbaciti i proglasiti smećem, to je mogao sebi priuštiti samo Anderson i ekipa koja ga je napravila. Jer album je BRILJANTAN!, u svojoj nedovršenosti pa čak i u muzičkoj nedorečenosti.

Ono što je bitno u ovoj priči jest da “The Chateau d’Isaster Tapes” aka “The Chateau D’Herouville Sessions” u sebi nosi embrio koji se razvio u “Passion Play”, iako s njega direktno nije uzeto bog zna što.

Vjerujem da je sada jasan kontekst u kojem je “Passion Play” ugledao svjetlo dana.

Lirika na albumu je „andersonovska“, i ovaj put zadire u temelje religije, koje je već Anderson debelo zaorao na prethodnim albumima.
Za razliku od očite i direktne kritike s albuma „Aqualung“, Anderson pristupa priči poprilično narativno, te samo izlaganje suđenja na kojem je Isus osuđen, njegova smrt i uskrsnuće izlaže u obliku kazališnog teksta.
Time cijelo djelo poprima obilježje kazališne predstave, a dojam se pojačava samim dizajnom omota kojim Anderson neuvijeno poručuje u kojem smjeru je krenuo.

Na ovom mjestu moram malo skrenuti, jer veoma rijetko, gotovo nitko daje kredite ovom djelu za utjecaj kojeg je napravio svojim postojanjem, pogotovo svojim tekstualnim djelom.
Možda će se učiniti čudnim, ali moderna verzija Isusovih patnji ovjekovječena u Mel Gibsonovom filmu „The Passion of the Christ“ počiva na temeljima djela „Passion Play“.

Sljedeće što treba raščistiti jest sama muzika na albumu.
Da, činjenica jest da “Passion Play” nema ni jednog rifa koji ga nosi, nema neke unikatne melodije koja ga identificira. Sve to posjeduje „Tick As Brick“.

Ono što “Passion Play” ima je ogromno bogatstvo izričaja sublimiranih u jedno jedinstveno djelo, katkad rastrgano između forme i sadržaja, ali nikada, apsolutno nikada uronjeno u ikakvu vrst manirizma.

Muzika na albumu je daleko “krtija” nego li je na prethodniku i to joj je bio još jedan “minus”.
Pokušajmo raščlaniti i taj “minus”.

Cijelo je djelo sazdano od fragmenta kao uostalom i cijela armija koncept albuma prije i nakon njega, no ono što krasi ovaj albuma jest izlet van standardnih žanrovskih voda i debelo ignoriranje ukusa i želja publike i kritike, koja je ovaj album očekivala kao ozeblo sunce.
Vjerojatno svjestan, ali nemoćan da se odupre umjetničkom porivu, Anderson gazi eklektikom progresivne muzike neviđene do tada u main stream prog izričaju.

Isto tako, uvodi saksofon i u igri s flautom dobiva izričaj koji ga nosi u nebesa u kojima obitava Frank Zappa. Istovremeno na flauti daje neke od najljepših dionica koje će ikada stvoriti. (šteta što je Anderson uskoro napustio saksofon i ostao samo na flauti)

Nitko se u povijesti muzike nije toliko približio esenci Zappinog stvaralaštva kao što je to Anderson učinio s ovim albumom.

Ali to je samo dio priče, jer u nekom zbirnom izričaju u “Passion Play” obitava i veliki dio progresivne esence tog doba. Pri tom prvenstveno mislim na Van Der Graff Generator i Gentle Giant, te naposljetku, njegovo veličanstvo Monty Python (“The Story of the Hare Who Lost His Spectacles”)

Dakle gospodo hajdemo pokušati primijeniti matematički model i zbrojiti ove “velike minuse” u jedan konačan rezultat.

Da li vam treba pomoć ili će te to odraditi sami i doći do istog rezultata kao i ja?

“Passion Play” je istinsko remek djelo koje čak odskače od priznatog prethodnika i nadmašuje ga u mnogočemu, a ponajviše u ingenioznosti i različitosti izričaja koje je sublimirao u svojoj utrobi.

Stoga, kad naletite na negativne izjave tipa “kako je ekipa koja je snimila “Tick Aa Brick” mogla snimiti “Passion Play”, odjebite izjavu, jer njen autor “has no fucking idea what is talking about!”

Pa makar se zvao Anderson!


Jethro Tull – „Passion Play“ / izvadak

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.


Kupite album grupe Jethro Tull

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 13.08.2018Pregledi: 1025

Flash news

Foo Fighters dolaze u Pulu, koncert će se održati u Areni!
Uskoro detaljnije!
Eric Martin (Mr. Big) najavio novi i posljednji album matične grupe. Svi u grupi su se složili da nakon smrti bubnjara Pat Torpeyja, ne žele nastaviti s radom.
Alex Lifeson (ex Rush) i Marco Minnemann najavili suradnju. Još je neizvjesno tko će biti basista.
Vederkast – “And In The Abyss They Sleep”
Karibow – “MOnuMENTO”
Sigh – “Heir To Despair”
Ex – “Songs about Dreams and Slowness”
Hazards Of Swimming Naked – “Take Great Joy”
——————————