Promatrajući kroz povijesnu prizmu, bez Chess Recordsa danas ne bi postojao rock’n’roll ili u najmanju ruku, ne bi postojao u formi kojoj je poznat danas.
Chess Records je kao i stotine malih nezavisnih kompanija za snimanje zvuka pokušavao preživjeti u turbulentnim vremenima „prvobitne akumulacije muzičkog kapitala“.
Osnovana 1950. godine od strane dva brata Phila i Leonarda Chessa, nasljeđuje Aristocrat Records, koja se netom ugasila. Chess Records izdaje samo singlice, da bi tek 1956. godine izdala svoj prvi LP. I baš taj potez označio embrionalni trenutak u kojem se kao u nekom „muzičkom tihom velikom prasku rodio rock“.
Sudbina je htjela da su u tom trenutku za Chess Recprds snimali Etta James, Howlin’ Wolf, Muddy Waters, John Lee Hooker, Little Walter, Chuck Berry i Bo Diddley, sudbina je htjela da su njihovi albumi nekako pronalazili put do Engleske.
Iako bez ikakve distribucije preko Atlantika, izdanja Chess Recordsa su preko pomoraca i putnika dolazila u ruke golobradih klinaca na Otoku, koji su uskoro počeli osnivati svoje bendove kako bi imitirali muziku novopečenih idola.
Bili su to počeci The Rolling Stonesa, The Animalsa, The Kinksa, Yardbirdsa, kasnije Led Zeppelina i Creama.
Ironijom sudbine, klinci su počeli stjecati zvjezdani status i u razgovorima s mednijima su neprestano napominjali i spominjali svoje uzore, koji su isto tako postajali zvijezde na Otoku i Europi.
U Americi su još bili anonimni i nisu imali pojma da su novopečeni „celebrity“.
Uslijedio je “British Boom” i prvi pozivi za gostovanja i klupko uzor/idol/sljedbenik se počelo odmotavati, te su neke stvari ipak došle na svoje mjesto. Doduše ne baš po nekoj pravednosti, ali takav je valjda život.
Ostatak je povijest koju poznaje manje-više svaki pismeni stanovnik zapadne civilizacije.
Povezani članci
1921. – 2016.
