No Banner to display

Koncerti

Krešo Bengalka – Split, Circus (Monty Python) / 12. Prosinca-2018.
Partibrejkers – Split, Quasimodo / 14. Prosinca-2018.
Little Sister – Split, Paradox / 14. Prosinca-2018.
Sana Garić – Split, Judino Drvo / 14. Prosinca-2018.
Byebye Band – Split, Rock-O / bar / 14. Prosinca-2018.
TWIST OFF Bend – Slatine / 14. Prosinca-2018.
Harpoon – Split, Rock-O / 14. Prosinca-2018.
Visoki Napon – Split, Bounty / 14. Prosinca-2018.
Fogsellers – Šibenik, Azimuz / 15. Prosinca-2018.
Little sister – Kaštel Stari, Red Lion / 15. Prosinca-2018.
Čuvari Svirala – Split, Circus (Monty Python) / 15. Prosinca-2018.
Harpoon – Split, Galway / 15. Prosinca-2018.
Piknik Park (Linkin Park tribute) – Split, Kocka / 15. Prosinca-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Stand up: Open mic – Split, Circus (Monty Python) / 17. Prosinca-2018.
Ki – Split, Circus (Monty Python) / 20. Prosinca-2018.
Trio Harmony – Split, Bounty / 21. Prosinca-2018.
Super Funk Session – Šibenik, Azimut / 22. Prosinca-2018.
ARTAN LILI – Split, Quasimodo / 22. Prosinca-2018.
Krešo Bengalka – Split, Zenta / 22. Prosinca-2018.
Harpoon – Orebić / 22. Prosinca-2018.
Urban & 4 – ZAdar, Arsenal / 22. Prosinca-2018.
Noa & Funkblasters – Split, Circus (Monty Python) / 24. Prosinca-2018.
TBF – Split, Judino Drvo / 25. Prosinca-2018.
058 – Split, Galway / 28. Prosinca-2018.
Justin’s Johnson – Split, Circus (Monty Python) / 28. Prosinca-2018.
In Roots – Split, Bounty / 28. Prosinca-2018.
Gužva u 16ercu – Split, Circus (Monty Python) / 29. Prosinca-2018.
Porto Morto – Šibenik, Azimut / 29. Prosinca-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne škole & Špurijus – Split, Quasimodo / 05. Siječnja-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.
Algiers – Zagreb, Močvara / 12. Veljače-2018.
Algiers – Šibenik, Azimut / 13.Veljače-2018.
White Lies – Zagreb, Tvornica kulture / 10. Ožujka- 2019.
Built To Spilla – Zagreb, Močvara / 23. Svibnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 18. Lipnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 20. Lipnja-2019.
Whitesnake – Zagreb, Šalata / 03. Srpnja-2019.
17. SARS festival – Sinj / 19. – 21. Srpnja-2019.

Lokalna scena, Osvrti

2ND THRILL BLUES FESTIVAL – TRILJ, GRADSKI PARK / 06. – 07. SRPNJA-2018.

Fešta o’balunbluesa na Mississ .. upsss.. Cetini!

Pisati o Thrill Blues Festivalu samo kao o koncertu i staviti ga u kontekst samostojnog događaja, ogoljava sam smisao postojanja ove manifestacije, te stoga nekoliko uvodnih riječi o svetkovini čiji je koncert samo završni dio.

Prvi dio festivala, prvi dan, je protekao u znaku, pogađate, bluesa.
Sve je počelo izložbom posvećenu bluesu, da bi potom u gradskom kinu održana Blues Škola za najmlađe.
Obrazovanje mladih naraštaja i „odvlačenje“ od šunda i muzičkog neukusa koje sve više uzima maha na balkanskoj vjetrometini na ovaj način dugoročno mora dati pozitivne rezultate, pa je samim tim ova inicijativa organizatora zavrijedila „prst gore“.

U večernjim satima je prikazan dokumentarac „The 1st Thrill Blues Festival“, a uvod u drugu večer i veliki koncert je bio jam u lokalnom klubu.

Sve u svemu, onaj tko je naumio provesti dva dana u Trilju, imao je što vidjeti i doživjeti.
(u ovom kontekstu, organizator bi možda mogao planirati za dogodine neki mali kamp, u kojem bi se smjestili posjetitelji koji bi proveli ugodnih par dana uz Cetinu!)

Uz kontinuiranu Blues izložbu i degustaciju domaćih specijaliteta, počeo je drugi dan festivala i krenulo se prema onom finalnom, završnom koncertu.

Nažalost, ove se godine poklopilo da je nogometna utakmica ne samo na isti dan kao i drugi dan festivala, već i u isto vrijeme.
Organizator je napravio jedino moguće, integrirao je utakmicu u završni koncert i tako je nekako, vuk ostao sit i poprilično ovaca na broju.

Koncert je zbog toga počeo nešto ranije od predviđenog, kako bi se bar donekle poštovala satnica, te je na scenu izašao lokalni D’Blues.
Instant je Cetina kao nekim prekidačem postala Mississippi i predstava je krenula.
Doduše, pred pozornicom nije bilo nešto publike, no to se sa scene nije osjećalo. Pošteno su otprašili svoj set i sišli s bine bez razloga za nezadovoljstvo.

Nezahvalnu ulogu drugog i posljednjeg u ovom dijelu koncerta je imao Tomislav Goluban sa svojim bendom.
Nakon strahovitog“ albuma s Toni Starešiničem, Tomislav je ipak za ovu priliku odabrao prikladan repertoar, kojeg mu ne fali, jer iza sebe ima pregršt albuma.

Tomislava sam gledao u klupskom okruženju i na malim pozornicama dobro funkcionira, jer je uostalom i muzika koju isporučuje, doduše žestokog tipa, ali ipak zatvorenog i intimnog senzibiliteta.
Time je iznenađenje bilo veće kad je postalo očito da Goluban i njegov bend veoma dobro, ako ne i odlično, funkcioniraju na velikoj, otvorenoj pozornici.
Majstorski su je iskoristili, te pružili dobar set.
Ali stvarno dobar set!

I onda je na red došla utakmica.
Adrenalinska bomba za sve prisutne i potencijalni ubojica onih sa slabim srcem. Završila kako je završila, zemlja koja ukupno ima stanovnika koliko dva moskovska nebodera, je porazila Medu ili mitskim riječima rečeno, David je pobijedio Golijata.
Nakon utakmice ništa više nije bilo isto.

Publika je počela užurbano puniti veliku poljanu Gradskog Parka (da bi je nakon nekih pola sata napunila i time ispunila očekivanja organizatora!)

Na pozornici se popeo Ozon koji su kao i D’Blues prije njih pošteno oprašili svoj set, kako obradama tako i autorskim pjesmama.
(na ovom mjestu mi nekako fali Light Under The Black Mountain, koji je lani uspješno premostio set lokalnih grupa prema headlinerima!)

Do ove je točke festival funkcionirao u granicama kako je bio zamišljen.
Onda je na pozornici izašao Vlatko Stefanovski sa svojim bendom. Iako najavljen kao blues trio, Vlatko ipak nije posve krenuo u tom pravcu i drago mi je.
Od prve je note u zraku visio „feelingsvjetskog vjetra, veličine koja jednostavno nema što isporučiti nego vrhunsko, veliko.

Svojim „osminama“ je zapalio gledalište.
Da, instrumentali protkani makedonskim melosom su bili dobitna kombinacija. Kako bi ipak zadovoljio formu, izveo je nekoliko blues numera, ali oni instrumentali ostaju!

Pored Vlatkove neosporne virtuoznosti i ingenioznosti, ostatak bend je pružio nesvakidašnji doživljaj. Nadam se nekom solo koncertu u bližoj budućnosti jer ovaj se bend treba „upiti“ i doživjeti ih na sceni tijekom dužeg koncerta, a ne samo festivalskog seta.

Interesantno je da je na scenu po završetku seta stupio Vlatkov sin i preuzeo bubnjarske palice. „Malac“ je korektno pokrio kompoziciju i vjerojatno će se za njega još ćuti (ne samo radi poznatog oca!)

Nažalost“ bio je to vrhunac večeri, klimaks koji je došao malo prerano. Ne jer su oni koji su došli iza bili slabi, daleko od toga, već jednostavno jer je takva hijerarhija ovakvog tipa otvorenog festivala.

Fire Rats nisu nepoznati bend, uglavnom izvode covere, ali na svoj način. Sama činjenica da je na gitari Yogi Lonich dovoljno govori o razredu i statusu kojeg imaju.
Uz Yogija tu su bili Leo i Hrepa te je trio prašio Hendrixa i blues standarde na opće odobravanje iz publike. (Red House“ je bio monstruozan!)

Krajem seta im se na pozornici pridružila Ro La, Tomislav Goluban, te saksofonista grupe D’Blues.
Set su priveli kraju u urnebesnom stilu, pogotovo kad su Yogi i Leo zamjenili mjesta, te su i jedan i drugi pokazali onu drugu stranu. (Više Leo nego Yogi :-))

Fire Rats su pripremili teren za završnicu, James and Black, koji su u pratnji imali tročlani Guerilla Soul bend.

Kako bi se upotpunila praznina dok se bina namještala za izvođaće, Denis Bižaca je održao kviz.

Bilo je to „debelo“ iza ponoći, točnije iza dva ujutro, te potpisnik ovih redaka nije imao previše izbora. Sa stotinjak kilometara ispred sebe, i neprospavane noći, morao sam krenuti prema svojoj „kućici u škrapici“, tako da ostatak koncerta nisam odgledao.
Nažalost ni jam koji je uslijedio u ranim jutarnjim satima.

Teško mi je govoriti o duu James and Black i Guerilla Soul bendu na temelju samo par odgledanih numera, no imam osjećaj da su iako neosporno kvalitetni i puni u izričaju ipak bili neprikladni za zatvaranje festivala.
Publika je bila umorna, već raspršena, a bend nije imao onu „stadionsku“ pokretačku snagu da je sakupi pred pozornicom.

Thrill Blues Festival je svoju drugu godinu položio s veoma visokim ocjenama. Poglavito jer pri ikakvom valoriziranju treba se sagledati činjenice na koje organizator nije imao utjecaja te im se morao koliko toliko prilagoditi.

Sama promjena koncepta u hodu, ma koliko bila dobronamjerna, ipak je na kraju dala polovični rezultat, jer je razbila koheziju i kontinuitet festivalskog događanja. Sljedom toga, niz nastupa se smjestio van hijerarhijske skale koja se na velikim otvorenim koncertima primjenjuje.

To je neminovno dovelo do toga da se nakon Vlatka i njegovog benda publika počela osipati. Fire Rats su ih uspjeli donekle zadržati, ali umor je očito radio svoje te su James and Black nastupili pred polupraznim gledalištem.

Šteta jer je organizator uložio veliki trud, napori da sve bude u redu su bili očiti, a ni ona financijska stana nije zanemariva. Za organizaciju ovakvih događanja sa slobodnim ulazom i ovakvih gabarita su potrebni moćni sponzori.

S produkcijske strane teško da se mogu uputiti ikakve zamjerke, dapače, zvuk na festivalu je bio dobar, pozornica je bila odlično ozvučena, ali i više od toga. Po sredini velike poljane Gradskog Parka su bila smještena dva seta zvučnika, te su i oni u najudaljenijim kutcima parka mogli dobro čuti što se događa na pozornici.
Tu su bili i video zidovi, tako da u biti, pokrivenost zvukom i slikom je bila potpuna. I ne samo to, čak se u kafiću preko puta parka pristojno čulo sve što je dolazilo s pozornice.
Ništa drugo nego, BRAVO!

Ponuda pićem i hranom je bila raznolika, od uobičajenog besplatnog orza sa žabljim kracima, do standardnih ponuda na ovakvom tipu koncerta.
I za razliku od lani, bar dok sam ja bio u parku, pivo je teklo potocima i bilo ga je dovoljno 🙂 !

Drugim riječima, organizator je ispravio manje više sve greške i propuste od lani, lekcija je naučena i ove godine se teško može govoriti o nečemu što bi se moglo poentirati kao propust.
Ono na što organizator nije imao upliva, jednostavno moramo prihvatiti kao činjenicu i tako je tretirati.

Thrill Blues Festival je prebolio dječje bolesti, a samim dovođenjem svjetskih imena na pozornicu festivala ukazuje da će nasljednici biti veći, jači i da će se Trilj pored žaba početi prepoznavati po još nečem,
Blues na Cetini, kako to gordo zvuči!

P.S. – jeli netko spomenuo 3rd Thrill Blues Festival!?

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 08.07.2018Pregledi: 1475

Flash news

Greta Van Fleet, Alice in Chains i Ghost među nominiranima za ovogodišnji Grammy.
Todd Rundgren najavio svjetsku turneju u godini koja nam je pred vratima. Za sada su poznati datumi koncerata u 26 gradova Europi, gdje turneja počinje koncertom u Theater Am Mareintor u Duisburgu u Njemačkoj, a završava u NHK Hall u Osaki u Japanu, 23. Svibnja.
Metallica se vraća u Europu ovo ljeto. Koncerti počinju u Svibnju i završavaju u Kolovozu. Detalji još nisu objavljeni.
Duff McKagan (Guns N’ Roses) najavio novi solo album za sljedeću godinu.
Bohemian Rhapsody obara rekorde gledanosti na svim kontinentima. Zauzeo je prvo mjesto gledanosti u Americi, zaradivši pri tom ravnih 500 milijuna dolara. Suma se povećava svakim satom!
Na krilima uspjeha filma, grupe Queen s Adam Lambertom najavila veliku turneju po Americi za sljedeću godinu. Za sada su objavljeni datumi za 23 koncerta, redom na stadionima.
Joe Bailey – “A Price To Pay”
Mind’s Doors – “The Edge of the World”
Spurge – “Spurge”
Dissonant Distance – “Dissonant Distance”
Phil Keaggy, Tony Levin, Jerry Marotta – “The Bucket List”
——————————