No Banner to display

Koncerti

Mark Knopfler – Slovenia, Stožice / 29.Lipnja-2019.
King Crimson – Njemačka, Berlin / 29. Lipnja-2019.
Flogging Molly – Zagreb, Tvornica kulture / 01. Srpnja-2019.
Tom Jones – Dubrovnik, 01. Srpnja-2019.
Whitesnake – Zagreb, Šalata / 03. Srpnja-2019.
Fibra Fest 2019 – Split, Ljetno kino Bačvice / 05. Srpnja-2019.
3rd Thrill Blues Festival – Trilj, Gradski Park / 05.-06. Srpnja-2019.
King Crismon – Italija, Verona / 08. Srpnja-2019.
King Crismon – Italija, Torino / 10. Srpnja-2019.
Michael Kiwanuka – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 10. Srpnja-2019.
Regius Festival – Šibenik, Martinska / 12.& 13. Srpnja-2019.
Diana Krall – Opatija, Ljetna pozornica / 16. Srpnja-2019.
Split Blues Festival – Split, Zvončac / 18. Srpnja – 20. Srpnja-2019.
King Crismon – Italija, Perugia / 18. Srpnja-2019.
17. SARS festival – Sinj / 19. – 21. Srpnja-2019.
Parni Valjak – Trogir, Kula Kamelengo / 24. Srpnja-2019.
Zoran Predin pjeva Arsena – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 28. Srpnja-2019.
Anna Oxa – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 30. Srpnja-2019.
Kula Kula festival – Trogir, Kula Kamerlengo / 01. – 03. Kolovoza-2019.
Fuliranje – Tisno, The Garden Resort / 01.-04. Kolovoza-2019.
Nox Festival 2019 – Šibenik, Martinska / 02. Kolovoza-2019.
6. SuperUho Festival – Primošten / 02. – 04. Kolovoza-2019.
Membrain Festival 2019 – Šibenik, Martinska / 08-11 Kolovoza-2019
Matej Meštrović & Južnočeška filharmonija – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 14. Kolovoza-2019.
Blast Fest 2019.- Šibenik, Martinska / 16. Kolovoza-2019.
Pirovac Blues Festival – Pirovac / 19. – 21. Kolovoza-2019.
The Stranglers – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 21. Kolovoza-2019.
Evo Ruke – Split, Đardin / 28. Lipnja – 08. Rujna – 2019.
Black Midi – Zagreb, Močvara / 02. Listopad-2019.
Godspeed You! Black Emperor – Zagreb, Tvornica kulture / 22. Studenoga-2019.
Mark Lanegan Band – Zagreb, Tvornica Kulture / 26. Studenog-2019.

Lokalna scena, Osvrti

2ND THRILL BLUES FESTIVAL – TRILJ, GRADSKI PARK / 06. – 07. SRPNJA-2018.

Fešta o’balunbluesa na Mississ .. upsss.. Cetini!

Pisati o Thrill Blues Festivalu samo kao o koncertu i staviti ga u kontekst samostojnog događaja, ogoljava sam smisao postojanja ove manifestacije, te stoga nekoliko uvodnih riječi o svetkovini čiji je koncert samo završni dio.

Prvi dio festivala, prvi dan, je protekao u znaku, pogađate, bluesa.
Sve je počelo izložbom posvećenu bluesu, da bi potom u gradskom kinu održana Blues Škola za najmlađe.
Obrazovanje mladih naraštaja i „odvlačenje“ od šunda i muzičkog neukusa koje sve više uzima maha na balkanskoj vjetrometini na ovaj način dugoročno mora dati pozitivne rezultate, pa je samim tim ova inicijativa organizatora zavrijedila „prst gore“.

U večernjim satima je prikazan dokumentarac „The 1st Thrill Blues Festival“, a uvod u drugu večer i veliki koncert je bio jam u lokalnom klubu.

Sve u svemu, onaj tko je naumio provesti dva dana u Trilju, imao je što vidjeti i doživjeti.
(u ovom kontekstu, organizator bi možda mogao planirati za dogodine neki mali kamp, u kojem bi se smjestili posjetitelji koji bi proveli ugodnih par dana uz Cetinu!)

Uz kontinuiranu Blues izložbu i degustaciju domaćih specijaliteta, počeo je drugi dan festivala i krenulo se prema onom finalnom, završnom koncertu.

Nažalost, ove se godine poklopilo da je nogometna utakmica ne samo na isti dan kao i drugi dan festivala, već i u isto vrijeme.
Organizator je napravio jedino moguće, integrirao je utakmicu u završni koncert i tako je nekako, vuk ostao sit i poprilično ovaca na broju.

Koncert je zbog toga počeo nešto ranije od predviđenog, kako bi se bar donekle poštovala satnica, te je na scenu izašao lokalni D’Blues.
Instant je Cetina kao nekim prekidačem postala Mississippi i predstava je krenula.
Doduše, pred pozornicom nije bilo nešto publike, no to se sa scene nije osjećalo. Pošteno su otprašili svoj set i sišli s bine bez razloga za nezadovoljstvo.

Nezahvalnu ulogu drugog i posljednjeg u ovom dijelu koncerta je imao Tomislav Goluban sa svojim bendom.
Nakon strahovitog“ albuma s Toni Starešiničem, Tomislav je ipak za ovu priliku odabrao prikladan repertoar, kojeg mu ne fali, jer iza sebe ima pregršt albuma.

Tomislava sam gledao u klupskom okruženju i na malim pozornicama dobro funkcionira, jer je uostalom i muzika koju isporučuje, doduše žestokog tipa, ali ipak zatvorenog i intimnog senzibiliteta.
Time je iznenađenje bilo veće kad je postalo očito da Goluban i njegov bend veoma dobro, ako ne i odlično, funkcioniraju na velikoj, otvorenoj pozornici.
Majstorski su je iskoristili, te pružili dobar set.
Ali stvarno dobar set!

I onda je na red došla utakmica.
Adrenalinska bomba za sve prisutne i potencijalni ubojica onih sa slabim srcem. Završila kako je završila, zemlja koja ukupno ima stanovnika koliko dva moskovska nebodera, je porazila Medu ili mitskim riječima rečeno, David je pobijedio Golijata.
Nakon utakmice ništa više nije bilo isto.

Publika je počela užurbano puniti veliku poljanu Gradskog Parka (da bi je nakon nekih pola sata napunila i time ispunila očekivanja organizatora!)

Na pozornici se popeo Ozon koji su kao i D’Blues prije njih pošteno oprašili svoj set, kako obradama tako i autorskim pjesmama.
(na ovom mjestu mi nekako fali Light Under The Black Mountain, koji je lani uspješno premostio set lokalnih grupa prema headlinerima!)

Do ove je točke festival funkcionirao u granicama kako je bio zamišljen.
Onda je na pozornici izašao Vlatko Stefanovski sa svojim bendom. Iako najavljen kao blues trio, Vlatko ipak nije posve krenuo u tom pravcu i drago mi je.
Od prve je note u zraku visio „feelingsvjetskog vjetra, veličine koja jednostavno nema što isporučiti nego vrhunsko, veliko.

Svojim „osminama“ je zapalio gledalište.
Da, instrumentali protkani makedonskim melosom su bili dobitna kombinacija. Kako bi ipak zadovoljio formu, izveo je nekoliko blues numera, ali oni instrumentali ostaju!

Pored Vlatkove neosporne virtuoznosti i ingenioznosti, ostatak bend je pružio nesvakidašnji doživljaj. Nadam se nekom solo koncertu u bližoj budućnosti jer ovaj se bend treba „upiti“ i doživjeti ih na sceni tijekom dužeg koncerta, a ne samo festivalskog seta.

Interesantno je da je na scenu po završetku seta stupio Vlatkov sin i preuzeo bubnjarske palice. „Malac“ je korektno pokrio kompoziciju i vjerojatno će se za njega još ćuti (ne samo radi poznatog oca!)

Nažalost“ bio je to vrhunac večeri, klimaks koji je došao malo prerano. Ne jer su oni koji su došli iza bili slabi, daleko od toga, već jednostavno jer je takva hijerarhija ovakvog tipa otvorenog festivala.

Fire Rats nisu nepoznati bend, uglavnom izvode covere, ali na svoj način. Sama činjenica da je na gitari Yogi Lonich dovoljno govori o razredu i statusu kojeg imaju.
Uz Yogija tu su bili Leo i Hrepa te je trio prašio Hendrixa i blues standarde na opće odobravanje iz publike. (Red House“ je bio monstruozan!)

Krajem seta im se na pozornici pridružila Ro La, Tomislav Goluban, te saksofonista grupe D’Blues.
Set su priveli kraju u urnebesnom stilu, pogotovo kad su Yogi i Leo zamjenili mjesta, te su i jedan i drugi pokazali onu drugu stranu. (Više Leo nego Yogi :-))

Fire Rats su pripremili teren za završnicu, James and Black, koji su u pratnji imali tročlani Guerilla Soul bend.

Kako bi se upotpunila praznina dok se bina namještala za izvođaće, Denis Bižaca je održao kviz.

Bilo je to „debelo“ iza ponoći, točnije iza dva ujutro, te potpisnik ovih redaka nije imao previše izbora. Sa stotinjak kilometara ispred sebe, i neprospavane noći, morao sam krenuti prema svojoj „kućici u škrapici“, tako da ostatak koncerta nisam odgledao.
Nažalost ni jam koji je uslijedio u ranim jutarnjim satima.

Teško mi je govoriti o duu James and Black i Guerilla Soul bendu na temelju samo par odgledanih numera, no imam osjećaj da su iako neosporno kvalitetni i puni u izričaju ipak bili neprikladni za zatvaranje festivala.
Publika je bila umorna, već raspršena, a bend nije imao onu „stadionsku“ pokretačku snagu da je sakupi pred pozornicom.

Thrill Blues Festival je svoju drugu godinu položio s veoma visokim ocjenama. Poglavito jer pri ikakvom valoriziranju treba se sagledati činjenice na koje organizator nije imao utjecaja te im se morao koliko toliko prilagoditi.

Sama promjena koncepta u hodu, ma koliko bila dobronamjerna, ipak je na kraju dala polovični rezultat, jer je razbila koheziju i kontinuitet festivalskog događanja. Sljedom toga, niz nastupa se smjestio van hijerarhijske skale koja se na velikim otvorenim koncertima primjenjuje.

To je neminovno dovelo do toga da se nakon Vlatka i njegovog benda publika počela osipati. Fire Rats su ih uspjeli donekle zadržati, ali umor je očito radio svoje te su James and Black nastupili pred polupraznim gledalištem.

Šteta jer je organizator uložio veliki trud, napori da sve bude u redu su bili očiti, a ni ona financijska stana nije zanemariva. Za organizaciju ovakvih događanja sa slobodnim ulazom i ovakvih gabarita su potrebni moćni sponzori.

S produkcijske strane teško da se mogu uputiti ikakve zamjerke, dapače, zvuk na festivalu je bio dobar, pozornica je bila odlično ozvučena, ali i više od toga. Po sredini velike poljane Gradskog Parka su bila smještena dva seta zvučnika, te su i oni u najudaljenijim kutcima parka mogli dobro čuti što se događa na pozornici.
Tu su bili i video zidovi, tako da u biti, pokrivenost zvukom i slikom je bila potpuna. I ne samo to, čak se u kafiću preko puta parka pristojno čulo sve što je dolazilo s pozornice.
Ništa drugo nego, BRAVO!

Ponuda pićem i hranom je bila raznolika, od uobičajenog besplatnog orza sa žabljim kracima, do standardnih ponuda na ovakvom tipu koncerta.
I za razliku od lani, bar dok sam ja bio u parku, pivo je teklo potocima i bilo ga je dovoljno 🙂 !

Drugim riječima, organizator je ispravio manje više sve greške i propuste od lani, lekcija je naučena i ove godine se teško može govoriti o nečemu što bi se moglo poentirati kao propust.
Ono na što organizator nije imao upliva, jednostavno moramo prihvatiti kao činjenicu i tako je tretirati.

Thrill Blues Festival je prebolio dječje bolesti, a samim dovođenjem svjetskih imena na pozornicu festivala ukazuje da će nasljednici biti veći, jači i da će se Trilj pored žaba početi prepoznavati po još nečem,
Blues na Cetini, kako to gordo zvuči!

P.S. – jeli netko spomenuo 3rd Thrill Blues Festival!?

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 08.07.2018Pregledi: 1669

Flash news

Još jedna trakavica vezana uz ime Led Zeppelin se nastavlja. Omot petog albuma „Houses of the Holy“, koji je 1974. godine dobio Grammyja kao najbolji omot albuma te godine, je zabranjen na Facebooku, jer krši uvjete korištenja mreže!? Sam se Facebook oglasio da rade na problemu (ma što to značilo!).
Dakle, nekada najbolji omot, danas zabranjen!
Koja vremena!
The Rolling Stones održali prvi koncert dugo očekivane turneje koja je bila odgođena zbog operacije Mick Jaggera. Koncert je održan na Soldier Field stadionu u Chicagu.
Boz Scaggs odgodio početak najavljene turneje.
Razlog, zdravlje.
David Gilmour rasprodao sve svoje gitare (osim jedne!). Dakako, najveću cijenu je „uhvatila“ …, zna se! Kako su svi svjetski magazini donijeli detaljne cifre za koje su gitare otišle, malo mi je glupo sve skupa ponavljati. Samo to, da je cijeli prihod otišao u dobrotvorne svrhe.
Koji beg!
Bruce Springsteen je do sada prodao 40 000 primjeraka svog novog albuma „Western Stars“. Brojka za današnje pojmove dovoljna da gurne albume prema vrhovima top lista. Nekada, … , nekada je isto gurala album prema vrhovima top lista, ali lokalnih novina…
Guns N’ Roses objavili prve datume nastavka beskonačne turneje „Not In This Lifetime Tour“. Prvi koncert je najavljen (i rasprodan!), za 25. Rujna u Charlotteu.
Sestre Wilson napokon zakopale ratnu sjekiru i Heart kreće na turneju.
Zakazan prvi koncert holograma Roy Orbisona i Buddy Hollyja. “Rock ‘N’ Roll Dream Tour” starta 19. Rujna u San Franciscu, a za sada, završava koncertom u Torontu, 20. Studenoga.
Nije dobro!
Dave Mustaine obolio od raka grla!
Sudska trakavica zvana “Stairway to Heaven” se nastavlja. Led Zeppelin su nedavno bili pozvani pred sud kad im je saopćeno da se konačna presuda o plagijatu neće donijeti, već da će se u Rujnu nastavit ročišta. Ovaj put pred porotom u kojoj će se naći 11 porotnika.
Voljeli je ili ne, Celine Dion je postavila nesvakidašnji rekord. U proteklih 16 godina nastupanja u Las Vegasu (preminuli suprug je bio vlasnik kockarnice u kojoj je nastupala!), zaradila je ni manje, ni više nego, 681 milijun dolara!!
U povodu lansiranja novog albuma grupe The Who, Roger Daltrey je u javnost izašao s izjavom da je materijal na albumu najbolji još od legendarnog albuma “Quadrophenia”.
Živi bili, …
——————————
Tides From Nebula – “From Voodoo to Zen”
Fog Light – “New Element”
Mathukey – “Familiar Daydreams”
HFMC (Hasse Fröberg & Musical Companion) – “Parallel Life”
Alarmist – “Sequesterer”
——————————
Copyright ©2019 Music LP Underground®, Sva prava pridržana