No Banner to display

Koncerti

Sillycons – Split, Circus (Monty Python) / 15. Studenoga-2018.
Acoustic Night / EMIR HOT – Split, Circus (Monty Python) / 16. Studenoga-2018.
Kries – Split, Judino Drvo / 16. Studenoga-2018. h
My Baby – Zagreb, Tvornica kulture / 16. Studenog-2018.
Triangl – Split, Paradox / 16. Studenoga-2018.
Hologram – Split, Galway Pub / 16. Studenoga-2018.
Hologram – Kaštela, Red Lion / 17. Studenoga-2018.
Brit Floyd – Rijeka, Zamet Center / 21. Studenoga-2018.
An eagle in your mind – Split, Kocka / 23. Studenog-2018.
Wayne Kramer (ex-MC5) – Budimpešta / 24. Studenog-2018.
Hologram – Split, Rock- o Bar / 24. Studenoga-2018.
Emma Morton & The Graces – Šibenik, Azimut / 26. Studenoga-2018.
Chui – Split, Kocka / 30. Studenog-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
Go Lilly – Split, Circus (Monty Python) / 11. Prosinca-2018.
The Dead Daisies – Zagreb, Boogaloo / 11. Prosinac-2018.
Sana Garić – Split, Judino Drvo / 14. Prosinca-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.
Algiers – Zagreb, Močvara / 12. Veljače-2018.
Algiers – Šibenik, Azimut / 13.Veljače-2018.
White Lies – Zagreb, Tvornica kulture / 10. Ožujka- 2019.
Built To Spilla – Zagreb, Močvara / 23. Svibnja-2019.

Recenzije

GORAN BARE & MAJKE – “NUSPOJAVE”

“Comfortably Numb”

„Cancel my subscription to the Resurrection

Send my credentials to the House of Detention

I got some friends inside“
(Morrison)

 

 


Tako bi nekako mogao biti kondenzirani i slikovito opisani uvod u impresiju/opis novog albuma Gorana Bare i Majki.

“Nuspojave” su dugo očekivani album i nakon svih tih godina, postavlja se ono krucijalno i osnovno pitanje, da li je vrijedilo ovoliko čekati nasljednika albuma “Teške Boje”?

Jednoznačnog odgovora nema, te stoga par crtica u osvjetljavanju ove teze, pa sami izvedite zaključak.

Album “Nuspojave” je sazdan od sedam kompozicija, koje svojom dužinom debelo premašuju današnji standard trajanja pjesme.
Postoje na tisuće tona predugih pjesama koje traju ispod tri minute, tako da je deplasirano govoriti o odnosu dužine trajanja neke kompozicije i njene kvalitete.

Muzika nije utrka na 100 metara i nije seks u obrnuto proporcionalnom odnosu.
U muzici nema pobjednika ni poraženih.
Postoji samo original i kopija!

Uostalom, ako jedan “Whipping Post” na albumu “Live at Fillmore East” može trajati 22 minute i biti jedno od najvećih djela muzičke umjetnosti uopće, onda ocjenama o dužini nema mjesta u nikakvoj valorizaciji.

Bit je u onome što stoji između prve i posljednje note!

Na drugu pak stranu, zar nije infantilna “In-A-Gadda-Da-Vida” sa svojih 17 minuta promijenila tokove muzike prošlog stoljeća.

Od uvodne kompozicije „Ljubav Krvari“ pa do posljednje „Zašto“ album odiše esencom „main stream prog muzike prošlog stoljeća koja je redovno dolazila na top liste najprodavanijih na svim kontinentima.

Pored dalekih utjecaja Bowiea, paralele s grupom the Doors su očite.
Od atmosfere koju u neku ruku preslikava sam album „Nuspojave“, do aranžerskih i ritmičkih rješenja, a ponajviše u Barinom nastojanju da, svjesno ili ne, imitira samog Morrisona u njegovim karakterističnim trenucima, te tantričkom naracijom (koja ipak nije strana Bari od prije) (“Skarabej Go-Go”).

Nijedna pjesma na album nema karakteristični rif kojeg bi se muzička nadogradnja uhvatila i elegantno živjela na njemu. Uzimati tu činjenicu kao negativnu teško da iole istrenirano uho može odvratiti od slušanja ovog albuma.
Hajdemo se ponovo igrati poredbe, “Pretzel Logic” nema ni jedan pamtljivi rif, što ga nije spriječilo da bude to što jest, remek djelo.

Album se doživljava kao cjelina sa svojom dinamikom i ritmom.
To mu je veliki plus.
Pored kompozicija koje se nadvijaju nad njime, pa i onih koje stanuju u nekim nižim redovima, stilska ujednačenost materijala od albuma tvori skoro pa koncept album.
„Nuspojave“ to dakako nisu, ali definitivno nisu samo niz „pjesama“.

Slušanje albuma pruža veliko zadovoljstvo, pa čak do onog ultimativnog, suza u oku!
Ali u tom definitivno nije Bare, njegov vokal i lirika. Bare je rudar koji psihopatskom upornošću kopa po utrobi i na svjetlo dana iznosi ništa dobroga ni lijepoga. Bare je taj koji stavlja ogromni mračni uteg depresije na vagi muzičkog raspoloženja. Očekivati od njega išta drugo bi bilo ravno iščekivanju da Lanegan zapjeva „Paloma Blanca“

Ono što oku zove suzu radosnicu jest Kruno Domaćinović odnosno njegova sola.

Teško je ići toliko daleko i proglasiti ovaj album Krunovim albumom. Nije mi poznat tok nastajanja albuma, ali sudeći po finalnoj verziji, njegova uloga u životu „Nuspojava“ je ogromna.

I tu dolazimo do značenja podnaslova ovog osvrta.
Ono što je Gilmour u kompoziciji “Comfortably Numb” , to je Kruno na ovom albumu.
Može Waters/Bare biti upregnut u bilo koja nebeska kola, ali Gilmour/Domaćinović su ti koji ih pogone i daju im gorivo. Bez ovog dua ne bi bilo ni “Comfortably Numb”, ali ni “Nuspojava”.

I kad se na to nadodaju atmosferski/ambijentalno obojene klavijature i pedal steel gitara (Berislav Blažević /Davor Rodik) te maštovita ritam sekcija (Alen Tibljaš bubnjevi i Mario Rašić bas) koja je svoj zadatak odradila u stilu najboljih majstora iz najveće ere rock muzike prošlog stoljeća, onda slika i impresija albuma dobiva svoju konačnu konturu.

Ako je istina da je Bare rekao da ga je smetala popularnost i da je želio okrilje anonimnosti, s ovim je albumom djelomično uspio u tome, jer ovo nije album Gorana Bare i Majki, ovo je album Majki u kojima je Bare samo ravnopravni član.


Pitanje za kraj!
Da li je album dobar?

Meni se sviđa i to puno, možda i “previše za prva slušanja, vraća me u neka sasvim druga vremena, bez potrebe za žaljenjem što ih više nema!
I na tome mu veliko hvala!

Da li je stvarno dobar ili ne, „who the fuck cares!“
(sjetite se Viktorijanske ere i tadašnjih remek djela, gdje su danas!?)

Ultimativni sudac, vrijeme je to koje će donijeti konačni sud.

Kad se probudite u neku budućnost, za jedno desetak godina i ako vam na um padne ovaj album te ga stavite na gramofon i još uvijek budete uživali u njemu, znači, dobar je!

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 06.05.2018Pregledi: 5609

Flash news

Alex Lifeson (ex Rush) i Marco Minnemann najavili suradnju. Još je neizvjesno tko će biti basista.
Nakon problema s infekcijom i otkazivanja koncerata, Ozzy Osbourne objavio nove datume “No More Tours 2” turneje po Sjevernoj Americi. Svi su datumi pomaknuti za sljedeću godinu. Prateći bend je već standardan, Zakk Wylde (gitara), Rob “Blasko” Nicholson (bas), Tommy Clufetos (bubnjevi) i Adam Wakeman (klavijature).
Sve koncerte će mu otvarati Megadeth.
Salebluesman Sale – R.I.P.!

Izgleda da najbolji uvik odlaze najbrže i nenadano.
Zbogom druže Salebluesman Sale. Hvala ti na spontanom i toplom prijateljstvu u Splitu, Pelješcu, Makedoniji, Skradinu i blues svemiru gdje vjerujem da si sada!
D.Bobanac
Risha – Tvornica kulture / 16.11

Inženjeri zvuka Edwards/Hacke…poznatiji pod zajedničkim imenom Risha/pero…na arap./ u utorak navečer su u novom ruhu zagrebačke Tvornice kulture svojim šamansko egzorcističkim nastupom doslovno pojeli publiku i istjerali nečastivog iz tristotinjak grešnih duša svojim psihodelično melankoličnim elektro noiseom…
Što reći….Sjajno…!!!
autor: Toni Pešutić
Lucas Ray Exp – “Sphinx”
Orion Dust – “Legacy”
Daniel Eliseev Project (D.E.P.) – “Night Shadow”
Progeland – “Harmony Of The Universe”
The John Irvine Band – “Metaphysical Attractions”
——————————