J.R. August – Circus / 01. Ožujka-2018.

Nikola Vranić aka J.R. August je čudna biljka na našoj glazbenoj sceni.

Samostojnost i autentičnost su mu od prvih dana bile zaštitni znak. Kad se na to doda beskompromisnost u promoviranju svog puta svojim pjesmama, onda dolazimo do osebujne ličnosti, koja se može kriti pod bilo kojim aliasom, ali uvijek će biti ON.

Na koncert u klub Circus je došao s okrnjenim pratećim sastavom i još okrnjenijim zdravljem. U toku koncerta se nekoliko puta ispričavao zbog toga, ali i pored toga, pružio je jedan lijepi koncert, pogotovo za one koji ne poznaju njegov glas i opus.

Posebno podcrtavam “njegov glas” jer Nikola kao da nije rođen pod našim suncem, već u nekom dalekom kraju, gdje odzvanjaju pjesme s polja pamuka. Glasovno smješten unutar labavih granica gospela, bluesa pa i ragtimea, Nikola s uspjehom artikulira svoj glasovni raspon, koji je obojen različit bojama.

Tako u nekim pjesmama skoro da čujemo “Jamaica man” naglasak, da bi u sljedećoj smjestio glas u neku crkvu delte. Taj „melting pot“ vokalnih utjecaja je do danas toliko usavršio, da u tom kontekstu komotno možemo govoriti o njegovom stilu.

Prateći se na pianu, kojim nerijetko bježi od krutog praćenja melodije, svojem nastupu daje još jednu dimenziju. Taj piano je nerijetko jazz obojen i izrazito ritmički bogat.

U toj se slici veoma lijepo uklapaju tri prateća vokala, koja su to doslovno bili cijelu večer. Pa čak pomalo neadekvatna rasvjeta, gdje su bili u “mraku” tijekom koncerta, daje naslutiti njihovu ulogu (ako je to koncept, slažem se, ali, bilježenje trenutka foto aparatom je bilo nemoguće bez blica, nažalost!)

Da Nikola Vranić nije osebujan kompozitor, sve bi ovo palo u vodu, ali kompozicije su mu tako konstruirane, da njima probija klišeje trominutnih uradaka i pretvara ih u više minutne vinjete protkane lirikom, ne rijetko, biblijskih motiva.
Naglašavajući baš tu tematiku, ne bježi od stvarnosti, dapače, podcrtava je do nivoa satire.

Izlažući svoje misli, neminovno je da taj tekst uklopi u neku melodiju ili pak naraciju.

U tom grmu leži neotkriveni zec.
„Latentne melodije“ koje vise negdje u zraku iznad onih otpjevanih, ali isto tako i nebrušene koje time izbjegavaju patinu patetike, obilježavaju taj fragment kompozicije koju Nikola isporučuje.
Sve u svemu, kad se zbroji sve gore napisano, dolazimo do ….

Koncert je otvorio petnaestominutnom “Black Limousine”, i time odmah dao do znanja, ovo nije običan koncert i on nije običan kantautor koji svoje misli kanalizira u nekom klišeju.

Nastavio je s pjesmama iz opusa kojeg sačinjavaju tri EP-a, i budući album “Dangerous Waters”.
Pjesme koje je najavio kao nadolazeće na albumu ni po čemu se nisu konceptualno razlikovale od onih već izdanih, što ih čini ravnopravnima s ostatkom iz opusa.
Veliki plus za nadolazeći album!

Šetajući kroz “The Womanizer”, “The Darkroom Boogie”, “Lead The Way” “Wake Up Tomorrow”, “Let’s Get Together”, “Dangerous Waters”, … , Nikola nas je doveo do finalne “Crucify Me”, koja u biti poentira njegov opus i koncept kojeg njeguje kroz svoje pjesme.

S tom je temom završio koncert na kojem nije bilo bisa, ali je bilo druženja s umjetnicima nakon koncerta.

Nikola Vranić je sa svojim pratećim bendom pružio lijepi koncert i pored problema s glasom. U biti, taj problem ma koliko se izvinjavao, uopće nije dodirnuo auru koncerta.

Možda je više bio nedostatak instrumentalne pratnje. Osobno, najviše mi je falio saksofon. Imam osjećaj da bi se taj instrument idealno uklopio u ono što Nikola želi pokazati i naposljetku, dobrano bi pridonio širenju zvučne slike.
No o tome drugi put, jer siguran sam da će biti tog drugog puta. Nikola Vranić ili ako pak volite njegov alter ego, J.R. August je “nešto što tek dolazi”

Samim svojim postojanjem obogaćuje našu scenu, koja buja ispod površine mainstrema medija. Znajući njihov status, nadam se da nikada neće doći u njih.

Klub Circus (Monty Python) je novi klub, izrastao na pepelu starog koji je ugašen prije par godina. U “pogonu” je nešto manje od mjesec dana i već je našao svoje mjesto pod suncem splitske klupske scene.
Ako se obistine najave, to će mjesto biti na samom vrhu.

Publika je pristojno napunila prostor kluba, iako, nažalost, kao po starom dobrom običaju, žamor usputnih razgovora koji su odavali nezainteresiranost događanjima na pozornici, je na momente bilo iritantno.

Ipak, da repliciram TBF, “Ništa mi neće ovaj dan pokvarit“, pa ni večer.

I to veoma ugodnu!