Kad dobijete album na slušanje, a znate o kojoj se grupi radi, onda pitanje konteksta pa i samog sadržaja nije upitno. Kad to pak nije slučaj, onda je baš kontekst prvi korak bez kojeg jednostavno nema dalje.
I tu se javio prvi problem. Trebalo je proći vrijeme da ga se eliminira. Osvjetljavanjem konteksta, album se otvorio i …..
Da bar prodavači magle prodaju tu maglu, bilo bi to daleko jednostavnije, ali ….
Svojim su se svirkama prije izdavanja albuma nametnuli kao nezaobilazni igrač ne samo lokalne scene i svojom muzikom „zakačili“ i današnje trendsettere, ali i stare rockere u neprekidnoj potrazi za novim. Na pozornici su djelovali moćno, svježe, novo, širili su svoj zvuk u svim pravcima i dimenzijama.
Ukratko, bili su praznik za uši!
U nekom svom drugom, paralelnom životu, kreirali su multimedijalnu predstavu “Sono Koloro”, u kojoj su se dobrano odmakli od scenskog opusa, ali još više od samog scenskog imagea. Koncept predstave je diktirao samo kretanje muzičkog izričaja, te se kao takav i prihvaćao.
I onda je došao album.
Na prva slušanja je odmah jasno, ovo nisu The Fogsellers koji su drmali pozornicama. Iako ambijentalno blizu “Sono Koloro” i od njega su odmaknuti. Tu stupa na scenu ono prvo, kontekst, njegovo dešifriranje jest pola spoznaje.
Već na prva slušanja se nametnula kompozicija „Noah“, donoseći sa sobom ključ kojim se otvara album u svojoj esenci. Ma koliko šutjeli o tome, „Noah“ jest rock instrumental i u ovoj konstataciji leži dio albuma. Drugim riječima, The Fogsellers su na albumu zagrebli po nekim drugim poljima, koja su se nekada zvala (eksperimentalni) rock. Da, ključ jest rock senzibilitet koji vlada ovom lijepom kompozicijom i preljeva se u manjim ili većim količinama na album.
Dakako, autori nisu izlazili iz svog dvorišta stilskim eskapadama, a bazičnim izričajem su ostali u okruženju u kojem su do sada egzistirali. Nisu porušili mostove elektro fuzije, nisu pobjegli od utjecaja jazza, duba pa i progresivne elektronike prošlog stoljeća.
Sve je tu!
Nezamjenjivi Luka na trubi je otišao i na njegovo mjesto je ostala praznina. The Fogsellers su napravili jedino što su mogli, (kao i Joy Division, kad je preminuo Ian Curtis), krenuli su sasvim novim stazama, tražeći svoje mjesto pod suncem.
The FogSellers – “Noah”
Sam naslov albuma uvelike determinira sadržaj, ali i opisuje smjer u kojem je krenuo.
Kompozicije su i dalje fragmentirane, u tom su ostali isti, iako su sada fragmenti zalijepljeni jedan na drugi i ne trude se upotrijebiti nekakvu kohezivnu notu koja bi ih sjedinila. Očita je namjera da se u biti “kompozicijski izlista” pjesma u svojim elementima i pri tome ne odskoči od osnovnog koncepta.
“Sooth Simplicity” se sastoji od 7 tema i jedne bonus teme. Samo otvaranje albuma je simptomatično jer u sebi nosi de facto cijeli sadržaj albuma, melodičnost nalijepljena na ritmiku.
Muzika za ples?
Balansirajući između ambijentalne elektronike ili pak ritmički krećući prema plesnom podiju, The Fogsellers su uspjeli isporučiti smisleni album, koji ima svoj ID, ima svoj pečat i time će neminovno naći svoje mjesto pod suncem domaće diskografije.
Da li je spreman na nešto veće, teško je o tome.
Album je produkcijski veoma čist, efekti su svedeni na minimum i u službi su kompozicije, ali i cijelog koncepta albuma.
Šibenčani su lijepo odradili svoj posao i poslali nam komad vinila na razmišljanje. Ne toliko o sadržaju albuma, koliko o njegovom putu i stazama kojima će se kretati The Fogsellers u budućnosti.
Ovim albumom su postavili daleko šire temelje od onih na kojima su do sada gradili svoj opus. Nadograđujući ih rock senzibilitetom, ne bih se čudio da u budućnosti bude koji izlet u te vode, dakako, u njihovom stilu. A to pak okida znatiželju, ono slatko iščekivanje, zaboravljeno u ovom stoljeću.
Dok ne stigne odgovor, uživajte u albumu, jer ako se okorjelom rockeru svidio, nema razloga da se i vama ne svidi, ma s koje mu strane prišli.
The Fogsellers – “Smooth Simplicity” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
“Na putu”
