No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

Koncerti

Mind Zoo & Klyast – Split, Chillton / 19. Listopada-2017.
Sultans of Swing – D.S. Revival Band – Split, Ovčice / 20.Listopada-2017.
Tides From Nebula / Okto Vulgaris – Split, Kocka / 20. Listopada-2017.
Sigur Ros – Zagreb, Dom sportova /, 20.Listopada-2017.
058 – Split, Paradox / 21. Listopada-2017.
Jura Stublić & Film – Split, Zenta / 21.Listopada-2017.
Birth of Joy – Zagreb, Tvornica Kulture / 21. Listopad-2018.
Youngblood Brass Band – Zagreb, Močvara / 24.Listopada, 2017.
Naxatras – Zagreb, KSET / 25. Listopada-2017.
Youngblood Brass Band – Split, Judino Drvo / 28.Listopada, 2017.
Lovely Quinces – Split, Quasimodo / 28. Listopada-2017.
Aura – Kaštel Stari, Red Lion / 28. Listopada-2017.
Nick Cave – Ljubljana, Hala Tivoli / 30.Listopada-2017.
Motorpsycho – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 02. Studenog-2017.
Fujiya & Miyagi – Zagreb, Močvara / 03.Studenoga-2017.
Mc Machonni – Kaštel Stari, Red Lion / 04. Studenoga-2017.
Triggerfinger – Zagreb, Tvornica Kulture / 05. Studenog-2018.
Mark Lanegan – Zagreb, Tvornica Kulture / 06. Studenoga-2017.
Nashville Pussy – Zagreb, Hard Place / 07. Studenog-2017.
Fleet Foxes – Zagreb, Močvara / 09.Studenoga-2017.
Bryan Adams – Zagreb, Arena / 09. Studenoga-2017.
Beth Hart – Zagreb, Boogaloo Club / 10.Studenoga-2017.
Acoustic Matchbox – Kaštel Stari, Red Lion / 11. Studenoga-2017.
Dubioza Kolektiv – Zagreb, Dom Sportova / 17. Studenog-2017.
Brkovi – Split, Kocka / 18. Studenog-2017.
The Residents – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 21. Studenog -2017.
Bad Mashrooms – Kaštel Stari, Red Lion / 25. Studenoga-2017.
My Baby – Zagreb, Tvornica Kulture / 29. Studenoga-2017.
King Crimson – Rim, —- / 28. / 29. Studenog-2017.??
Gogol Bordelo – Zagreb, Tvornica Kulture / 01. Prosinca-2017.
King Crimson – Beč, —- / 01. / 02. Prosinca-2017.??
Scorpions – Ljubljana, Dvorana Stožice / 05. Prosinca-2017.
Kojoti – Zagreb, Tornica Kulture / 09. Prosinca-2017.
Laibach – Zagreb, Tvornica Kulture / 15. Prosinca-2017
Rod Stewart – Zagreb, Arena / 02. Veljače-2018.
Mando Diao – Zagreb, Velesajam / 07. Veljače-2018.
Kraftwerk – Ljubljana, Hala Tivoli / 22. Veljače-2018.
Kraftwerk – Beograd, Kombank Arena / 24. Veljače-2018.
Toto – Zagreb, Dom Sportova / 09. Ožujka-2018.
Editors – Zagreb, Tvornica Kulture / 17. Travnja-2018.
Roger Waters – Zagreb, Arena / 06. Svibnja-2018.
EAST OF EDEN (II DIO) – “SNAFU”
Još finija čipka!

Nastavljam s grupom East of Eden.

Prezentiram njihov drugi album “Snafu”, (skoro pa) remek djelo epohe.
Zašto neću prikazati i ostatak karijere, poslušajte u ovoj emisiji.

East of Eden - SnafuAko ste slušali prošlu emisiju u kojoj sam predstavio album prvijenac “Mercator Projected”, onda vam je otprilike jasno o čemu ćemo govoriti.
Kažem namjerno, otprilike, jer u ovoj emisiji ipak kreće nešto sasvim drugačije od prvijenca.
Bolje ili gore, teško je biti objektivan, jer se radi o kontinuiranom procesu evolucije početnog zvuka i stila.
Oba albuma su svježa, intrigantna, iskričava i nadasve, kreativna.
Draga su mi, ali ne mogu reći da su mi podjednako draga. “Snafu” je daleko bliži mom ukusu, stoga večeras predstavljam u stvari jedan od mojih “all time” favorita.

Nadalje, jedno malo upozorenje.
Na ovom, drugom albumu, zastupljen je zvuk kao samostojeći nosilac slike. Vjerujem da je presudni utjecaj došao od strane Stockhausena i Terry Rileya, jer kako drugačije objasniti tretiranje zvuka van koncepta kompozicije.

Znajući da je jedno od Stockhausenovih ostvarenja bio zvuk kojeg je proizveo lanac prelaskom preko gromada kamenja uklopljen u ritmički koncept, onda za poznavaoce stvari postaju jasnije.

Ne morate se bojati, ovdje stvari ipak nisu išle toliko daleko.
Na drugu stranu, kompozicijski album je toliko odmaknut od prethodnika da komotno možemo govoriti o dva sasvim različita albuma, pristupa, koncepta, pa čak i zvuka.

Eto, nadam se da sam vas pripremio na ono što dolazi.
U stvari teško, jer i sam sam prilikom pripreme ove emisije danima, skoro se može reći, tjednima, slušao samo ovaj album.
Svakim ponovnim slušanjem, sve se više otvarao, sve više mi se uvlačio pod kožu, svojom osebujnošću, maštovitošću, nekom svom zaraznom, skoro ljepljivom avangardnom pitkošću.

Žao mi je jedne stvari.
Ovaj album je teško prihvatiti iz prvog slušanja, a pogotovo za nekoga tko nije naviknut na ovakav pristup muzici, tako da ne očekujem da će biti automatski prihvaćen od svih koji slušaju ovu emisiju.

Sa svoje strane ću se potruditi da vam na što jednostavniji i pristupačniji način približim ovaj jedinstveni zvuk.
A vi sa svoje strane, potrudite se malo oko ovog albuma, poklonite mu malo pažnje i svoju pozornost, jer onoga trenutka kad vam se počne uvlačiti pod kožu, pružit će vam sate i sate nemjerljivog muzičkog užitka.
Kažem sate i sate, jer ovaj album je jedan od onih, “jednom na gramofonu, uvijek na gramofonu!!

Dunque, nedugo nakon izdavanja prvijenca grupa East of Eden ponovo ulazi u studio. Ne treba napominjati da su do tog ulaska bili stalni izvođači u svim “IN” klubovima Londona, kao i to, da su po Europi proveli nekoliko uspješnih turneja. Uspješnih u okvirima ondašnjeg undergrounda.

Album “Snafu” izlazi i nailazi na podijeljene kritike.

Nije ni čudno, jer grupa na njemu gazi u područje eksperimenta, eksponira jazz i duhaće instrumente na način koji zorno upućuje na uticaj Charles Mingusa i John Coltrana, kojeg čak i obrađuje.

No ono što je vjerojatno zasmetalo u to vrijeme, bila je količina tog jazzy zvuka, koja očito nije legao rock orijentiranim ušima.
Isto tako, paralelno sa uvođenjem jazzy zvuka u kompoziciju, dolazi do novog momenta, koji stilski dodiruje dio opusa King Crimsona s njihova prva dva albuma.

No Arbus i ekipa idu korak dalje. Možda ne pun korak, ali mali iskorak sigurno.

East of Eden na ovom album na momente osamostaljuje sam zvuk, oslobađa ga od melodije, pa čak i od kompozicije. I u tom kontekstu album je iskoračio malo previše ispred svog vremena – jer, nosioci takvog pristupa, Cabare Voltare, će izdati svoj prvijenac “Mix Up” devet godina nakon izlaska ovog albuma, što je cijela vječnost za muziku tog doba koja je evoluirala iz sata u sat.

Teško je na ovaj način opisati i prikazati sve što ovaj album u sebi nosi i sadrži, isto kao što je inače teško pisati o umjetnosti i ostati objektivan. A ovo, vjerujte mi, ovo jest umjetnost, kako po definiciji tako i po senzibilitetu.

Slijedom toga, teško je iznijeti ono što se u albumu vidi, jer i tu postoji poprilična doza subjektivnosti. Svatko ga gleda svojim očima i sluša svojim ušima. Svatko donosi svoj sud i dakako, ajmo se složiti da ne postoji identičan.

Ovo kažem, jer sam kontaktirao jednog vrsnog znalca ove muzike. Za ovaj album je rekao, da ima izvrsnih momenata, ali da je prilično neslušljiv..dakako zezao se, ali ono što hoću reći, ta rečenica oslikava moju misao. Jer na kraju balade, samo značenje pojedinog momenta podliježe različitim tumačenjima. Drugim riječima, svatko doživljava senzaciju, bilo u muzici ili slikarstvu, na svoj, individualan način, a opisati tu senzaciju je teško, no katkad veoma jednostavno, pa ću to napraviti ovaj put, u svoje ime.

Ovaj album mi je, jednostavno – drag!

Preostaje mi jedino da vam ga približim, na svoj način, na način kako ga ja vidim i doživljavam, a vi procijenite koliko sam blizu ili daleko od vašeg viđenja.
Eto!

inside 5

Idemo na sam album.
Album otvara, usudio bi se reći nastavak prvijenca u obliku teme “Have To Whack It Up”.
Dobar uvod, dobar most između dva izdanja. Pogonjena teškim bluesom, sa vrhunskim aranžmanom, pogotovo se ističe violina koju Arbus cijedi kao limun, s gorkim, ali neodoljivim zvukom.

Slijedi tema bez posebnog imena, sastavljen od tri stavka, “Leaping Beauties”, “For Rudy” & “Marcus Junior”.
Samo otvorenje uz totalni free jazz ugođaj i prelaz u nešto rokerskiji dio, naznačuju veoma lijepi ostatak ploče.
Jazz se provlači svakom notom prvoga stavka te nas na predivnoj melodiji nosi prema drugom, “For Rudy”. Orijentalni saxofon, violine nigdje, Arbus se posvetio duhaćim instrumentima.
I onda “Marcus Junior”, Arbus i violina u prvom, drugom i trećem planu.
Ovu melodiju treba čuti…

Prvu stranu vinila zatvara, skoro bi se moglo reći, centralni dio albuma, tema, ponovo bez imena, sastavljena od tri dijela, “Xhorkham”, “Ramadham” & “In The Snow For A Blow”.
U najboljem stilu Caravana i Canterburya, East of Eden počima sa muzičkim izlaganjem.
Za razliku od prvog albuma, kad su eksperimentirali sa hrvatskim jezikom, na ovom je tu ulogu preuzeo ruski, ili se bar tako čini, pošto su riječi potpuno nerazgovjetne. Prosuđujem po muzici riječi.

inside 4

Nakon ovako nenormalnog uvoda, Arbus sa orijentalnim saksofonom uz punu podršku ritam sekcije vodi temu prema svom centralnom djelu, Coltrenovoj obradi, koju su prozvali Ramadham. Za neko čudo, isječak iz ove teme, konkretnije “Ramadham” izlazi kao singlica i nosi grupi priliku da omirišu top liste.

To se i dogodilo, jer singlica dolazi na drugo mjesto francuske top liste singlova. Mogu zamisliti kakav je upitnik bio iznad glave članova banda kad su ovo saznali.
Šalu na stranu, tema je, malo je reći, perfektno obrađena, puna sočnog ritma i još sočnije melodije. Skoro poskočica!
Koja kombinacija, bravo Arbus, bravo ekipa.
Ova je singlica boostirala prodaju albuma, te je “Snafu” dolepršao na top 30 albuma Engleske top liste.

b” stranu vinila otvara eksperiment. Znam da je zvuk dobiven obrnutim sviranje trake preko glave “trakaša“, i znam da je ono što u ova dva minuta čujemo i nije nešto sofisticirano ni tehnološki savršeno.
Za boga blaženoga, govorim o 1970 godini, o godini dok je još crno-bijela televizija bila modni krik. Ali isto tako, ono što znam, i što sam u uvodu rekao, zvuk i njegov tretman, to je došlo tek devet godina nakon ove teme sa usponom elektronike i eklektičkog tehno rocka, čiji su dakako prvi i najjači predstavnici Cabaret Voltare.
Njihov prvijenac “Mix-up”, da se ponovim, je unio revoluciju u tehnološkoj prezentaciji samoga zvuka, a jedan od korijena seže do ovog albuma. (O albumu “Mix-Up” i njegovom značenju, drugom prilikom.)

Album nastavlja Caravan, pardon, East of Eden, ili Santana s Coltrainom, hm….a da..pišem o East of Eden, znači oni…nevjerojatna maštovitost i lepršavost i ponovo tema bez imena, dva stavka, “Gum Arabic” & “Confucius”.
Ne treba objašnjavati o čemu se radi, ime sve kaže.

I onda dolazi “Nymphenburger”!
Možda najlepršavija, najpjevnija, naj tema na albumu. Pored toliko svijetlih trenutaka na albumu, stvarno treba biti posebna da bi se izdvojila – i to je točno ono što jest.

Da je album sastavljen od ovakvih tema, ovakve punokrvnosti i kvalitete, bilo bi to vrhunsko remek djelo ne samo svoje epohe.
Sve je na svome mjestu, ritmički, melodički, stilski ujednačeno i teško, kao koračnica..skoro kao “marcha funera”, i isto toliko nabijeno emocijama. Prelazi su toliko majstorski odrađeni da ih se uopće skoro i ne primjećuje. Tek kad obratite pažnju na njih, spoznate s koliko su logike i ukusa odrađeni.
I posljednje, ali ne i zadnje, – aranžmani – tko god ih je napisao, odradio je posao života.

Album ide prema kraju.
Slijedi još jedna bezimena tema od tri stavka, “Habibi Baby”, “Beast Of Sweden” & “Boehm Constrictor”.
“Habibi Baby”
starta sa revers trakom nakon kojeg slijedi slobodna forma kompozicije. Za razliku od nje, “Boehm Constrictor” koketira sa samostojećim zvukom i njegovim položajem u nekoj ritmičkoj sekvenci, da bi “Beast of Sweden” eksplodirao s gitarom i violinom u glavnim ulogama. Klimaks teme u jazz rock maniri, violina daje svoju i posljednju ovom djelu.
Teško i melodično, ritmički savršeno!

Album završava na pomalo čudan način.
Naime, zatvara ga tema “Traditional”, obrada koju potpisuje grupa pod imenom.
Kratka vinjeta, klavirske pratnje, zagasitog ugođaja. Podsjeća me na završnicu “Lizarda”!
I to je to”
Sljedi cijeli album.

inside 3

Mimo mješovitog prijema, po izlasku albuma grupa stiče kultni status.
Biva smještana na vrhovima trenda i dakako, ravnopravno nastupa sa velikanima tog doba. I kad je trebalo potvrditi status, događa se nešto što nitko nije očekivao.

Diskografska kuća izdaje singlicu, na kojoj se našla pjesma “Jig-a-Jig”., koja nema apsolutno nikakve veze sa stvaralaštvom grupe, ni s njenom legislativom.
Vjerojatno je nastala kao zezalica u studiju i kasnije dotjerana. Po izlasku na tržište, singlica se penje na prva mjesta europskih lista, a i na Otoku biva zapažena.

Nošena željom za zaradom, diskografska kuća izdaje kompilacijski album grupe, koji je sazdan oko singlice. Ruku na srce, kompilacija predstavlja veoma dobar uvod u stvaralaštvo grupe, no problem se javio u identifikaciji grupe sa hitom.
Publika jednostavno nije mogla povezati te dvije činjenice.

Tako se dogodilo da je u stvari najveći komercijalni uspjeh grupe postao “swan song” jedne od najpotentnijih grupa progresivne ere.
Nastojeći se kretati stazama koje je utabao “Jia-a-Jig”, grupa iz temelja mijenja pravac i prelazi u neku vrst mainstreama, gubeći pri tom malu, ali odanu bazu progresivnih fanova, a ne dobiva novu s druge strane.

Ne uspjevši prodrijeti u tabor progresivnog AOR-a, grupa kao slon pokušava razbiti neprobojni komercijalni zid i u tom pada u zaborav.

I tako nekako završava jedna priča koja je počela sa superlativima i nevjerojatno velikim očekivanjima, a završila, svi znamo kako – nitko danas ne spominje East of Eden.

eoemerpro

Predahnut ćemo uz bonus temu sa albuma.
Ne našavši svoje mjesto na albumu, tema “Petite Fille”, čak i u ovom okruženju živi neki svojim posebnim životom.

Pri kreiranju ove emisije imao sam namjeru sa kasnijih albuma izvući bar nešto vrijedno spomena. Imao sam namjeru predočiti bar onih par bljeskova, koji su nakratko obasjali ova izdanja, ali na kraju, ispostavilo se da su ti bljeskovi suviše bljedunjavi da bi bacili ikakvo svjetlo na prosječnosti materijala koji se nalazi na albumima.
Stoga, odustao sam od svog nauma, i neka nam East of Eden ostane u sjećanju s prva dva albuma. Samo tako će ostati u nama kao svijetli trenutak muzičkog booma sedamdesetih i dragocjeno svjedočanstvo kreativnosti i snage u muzičkom izričaju prošlog stoljeća.

O daljnjem toku karijere grupe ovom prilikom ne bih, jer kao ni albumi, tako ni karijera banda nema nikakvo značenja za ove emisije.
Ipak da spomenem ukratko, kredita radi, troje osnivača grupe su se još jednom našli, 1996. godine, kad su se okupili i snimili album “Kalipse”.
Album je postao kult hit među sljedbenicima, ne omirisavši neku top listu.

Arbus je bio veoma cijenjen muzičar te je surađivao sa mnogobrojnim umjetnicima i učestvovao na bezbroj projekata. Ipak je njegova violina nešto što se ne zaboravlja tako brzo i tako lako.
Pamtit ćemo ga isto tako kao pridruženog gost člana grupe The Who. S njima je snimio njihov možda najbolji album, “Who’s Next”, dominirajući svojim violinom, pogotovo na hitu “Baba O’Riley”.
Potom oformljava grupu Fiddler’s Dram, udara temelje folk izrazu koji će grupi donijeti pristojnu popularnost, ali po svom običaju, napušta grupu prije uspona.

Sagledavajući opus grupe East of Eden, moramo se suočiti s činjenicom da je grupa ipak zauzela mjesto u drugoj ligi progresivne scene. To mjesto prvenstveno mogu zahvaliti kasnijim izdanjima koja su došla na tržište, počevši od trećeg albuma.

inside 2

Ono što ovdje želim istaći je legislativa grupe na prva dva albuma, kojima smo posvetili ove dvije emisije.
Ne za ništa.
Oba albuma predstavljaju mala remek djela za sebe, prvi staje uz bok najjačim izdanjima epohe, dok drugi, razvijajući stil sa prvog, nagovještava ono što će tek doći i dakako, etablira grupu kao jedan od najvažnijih stupova engleske progresivne scene sedamdesetih godina.

Izašavši na scenu sa prvim albumom “Mercator Projected”, East of Eden je imao tu “nesreću” što je život počeo u godini kad je King Crimson izdao album prvijenac “In the Court of the Crimson King”, s kojim su postavili standarde progresivne muzike.
Te standarde je East of Eden veoma lako pratio na prva albuma, da bi se sa singlicom “Jig-A-Jig” i trećim albumom odlijepio od visina i sunovratio u ponor neuspješne komercijalizacije.

Šteta, jer pronaći sebi put na tragovima ranih Jethro Tull-a i Gravy Train-a, pomičući se prema jazzu, skoro gazeći teritorijem Soft Machine, stilski koketirajući s King Crimsonom, stekli su sve predispozicije razvijanja u veličinu.

Dogodilo se to što se dogodilo, i o tome sam već govorio.
I pored svega, East of Eden ostaje ona stanica na koju se zaustavljaju mnogi ljubitelji ove muzike i ne bez razloga, jer prva dva albuma s pravom možemo čak i sa ove vremenske distance ocijeniti kao bezvremenska.

east2011

Za sam kraj jedna osobna notica.
Kako sam se polagano upoznavao sa zvukom violine, koji nije bio dosadno gudanje, kako sam govorio o takozvanoj ozbiljnoj muzici u ranom dobu slušanja muzike, tako sam se istovremeno navlačio na taj agresivno reski zvuk koji me je u potpunosti opčinio kad sam ga u potpunosti prihvatio.

U tom kontekstu i ne čudi činjenica da u mnogim mojim omiljenim sastavima violina igra veliku, a katkad i glavnu ulogu, počevši od početnog Cockney Rebel, preko Curved Air, Mahavishnu Orhestra i dakako, King Crimsona.

U tom svom svijetu sam otišao toliko daleko da sam sastavio veličanstvenu četvorku, kvartet snova.
U njemu su bili Jean-Luc Ponty, sa svojom fuzijom, David Cross sa metalnim, skoro brutalnim zvukom, Daril Way, sa lepršavim, simfo-rock senzibilitetom i Dave Arbus sa neurotičnim, skoro shizofreničnom, punom bluesa violinom.

I na kraju, stavio sam ih da obrade Vivaldijeva “Četiri Godišnja Doba”, na svoj način.
Mogu samo zamisliti kako bi to zvučalo, koja bi snaga izlazila iz kombinacije tog kvarteta.

Na moju žalost, ovo je ostao samo san, jer ni jedan od junaka ove misli nikad nije zasvirao u paru s drugim.

Za kraj ove emisije, i oproštaj od East of Edena, poslušat ćemo njihov najveći hit “Jig-A-Jig”, hit koji ih je odveo na top liste, hit koji ih je lansirao u orbitu komercijale, ali i hit koji je zaslužan što je progresivna muzika izgubila jednu od najvećih nada.

Eto!


Kupite album grupe East Of Eden

Related Posts



Jerko Jakšić
Jerko Jakšić, 16.09.2017
Hits: 183

Flash news

——————————————-
Kraftwerk najavio koncert i u Skopju, 27. Veljače.
Dakle, ….. Ljubljana, Beograd, sada Skopje … a metropola?
U pripremi je, kako kažu, ultimativna kolekcija poezije Leonard Cohena
Izlazak se planira slijedeće godine.
The Rolling Stones i dalje grebu po dnu kace.
Ovaj put najavljeno izdanje koje će sadržavati rijetke rane snimke nastale na radio stanicama diljem UK.
The Eagles najavili prošireno izdanje njihovog najvećeg albuma “Hotel California”, u povodu 40 godina od izlaska
Cijeli katalog albuma nekada mega popularne grupe The Carpenters će bit izdan na vinilu.
Bruce Springsteen i služeno potvrdio da je završio sa snimanjem novog albuma.
Lionel Richie najavio bio film legende Curtis Mayfielda.
Tommy Emmanuel najavio novi album “Pickin”.
Album je nastao u suradnji s David Grismanom.
Roger Daltrey potvrdio da radi na memoarima i najavio skorašnji izlazak
Paul McCartney planira velika izdanja na vinilu.
Prvo u nizu ove serije bi se trebalo sastojati od osam vinila.
Konačan broj se još uvijek ne zna!
Fin Greenall je ove godine izdao šesti studijski album. Kao i prethodne, objavio ga je pod pseudonimom Fink.
Samo ime albuma „Resurgam“, sugerira ponovni uzlet.
(latinski “Resurgam” baš to i znači)
Najavljen drugi po redu THRILL BLUES FESTIVAL!
Fešta će se održati 07. Srpnja u Trilju!
Moody Blues pripremaju jubilarno izdanje svog najvećeg albuma “Days of Future Passed”
Pola stoljeća od nastanka albuma i pola stoljeća sjedenja na vrhu!
Bruce Springsteen objavio da ima materijala za novi studijski album!
——————————————-
The Black Noodle Project – “Divided We Fall”
Playgrounded – “In Time with Gravity”
Schizofrantik – “Ripping Heartaches”
Sons Of Apollo – “Psychotic Symphony”
Coalition – “Ballad of Reading Gaol”
The Spacelords – “Water Planet”
Agusa – “Agusa”
Naeramarth – “The Innumerable Stars”
RMP – “For the Light”
Special Providence – “Will”

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display