No Banner to display

Koncerti

A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Stand up: Open mic – Split, Circus (Monty Python) / 17. Prosinca-2018.
Ki – Split, Circus (Monty Python) / 20. Prosinca-2018.
Trio Harmony – Split, Bounty / 21. Prosinca-2018.
Super Funk Session – Šibenik, Azimut / 22. Prosinca-2018.
ARTAN LILI – Split, Quasimodo / 22. Prosinca-2018.
Krešo Bengalka – Split, Zenta / 22. Prosinca-2018.
Harpoon – Orebić / 22. Prosinca-2018.
Urban & 4 – ZAdar, Arsenal / 22. Prosinca-2018.
Noa & Funkblasters – Split, Circus (Monty Python) / 24. Prosinca-2018.
TBF – Split, Judino Drvo / 25. Prosinca-2018.
058 – Split, Galway / 28. Prosinca-2018.
Justin’s Johnson – Split, Circus (Monty Python) / 28. Prosinca-2018.
In Roots – Split, Bounty / 28. Prosinca-2018.
Gužva u 16ercu – Split, Circus (Monty Python) / 29. Prosinca-2018.
Porto Morto – Šibenik, Azimut / 29. Prosinca-2018.
Dreamers – Split, Ovčice / 30. Prosinca-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne škole & Špurijus – Split, Quasimodo / 05. Siječnja-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.
Algiers – Zagreb, Močvara / 12. Veljače-2018.
Algiers – Šibenik, Azimut / 13.Veljače-2018.
White Lies – Zagreb, Tvornica kulture / 10. Ožujka- 2019.
Built To Spilla – Zagreb, Močvara / 23. Svibnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 18. Lipnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 18. Lipnja-2019.
Foo Fighters – Pula, Arena / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 19. Lipnja-2019.
King Crimson – London, Royal Albert Hall / 20. Lipnja-2019.
Whitesnake – Zagreb, Šalata / 03. Srpnja-2019.
17. SARS festival – Sinj / 19. – 21. Srpnja-2019.

Lokalna scena, Osvrti

THRILL BLUES FESTIVAL 2017.

Kad Cetina postane Mississippi!

Trilj In top

Postoje neke poveznice između Cetine i Mississippija.

Kao što je Mississippi bio koljevka bluesa, nastalog na patnji robova, tako je Cetina koljevka narodnog izričaja izraslog na teškom i mukotrpnom životu stanovnika tog kraja i vremena.

Iako su rijeke izvori života, mjesta gdje su se rađali prvi gradovi i time se civilizacija koncentrično širila oko njih, postojali su obespravljeni segmenti društva koji su u biti zaslužni za taj napredak, a za uzvrat su dobili okove boli i neku nadu za bolji život, jednog dana.

Iako vjerojatno slučajno, Cetina je odabrana kao pandan Mississippija i ta paralela je (možda) pomogla da se prvi Thrill Blues Festival održi s (ne) očekivanim uspjehom.

Gradski park u Trilju je bio pun kao šipak, a s pozornice je dolazio adrenalin koji se lijepio na publiku i dakako, rezultat je mogao biti samo jedan….

Kao i svaka, tako i ova lijepa priča ima svoj početak!

Program je bio sastavljen od cijele male armije izvođača, koji svi konceptualno manje više pripadaju blues miljeu.

Blues večer je otvorio bend iz Sinja Dbluz.
Na pozornici su najprije izašli u svom osnovnom sastavu da bi im se kasnije pridružila duhaća sekcija. Njegujući bazični blues izričaj s dodirom hillbillya, Dbluz se predstavio kao zreo i spreman na daljnje korake.
Dbluz je imao nezahvalnu ulogu otvaranja festivala i tu je ulogu ispunio.

Nažalost teško mogu išta više od toga, jer bili su prvi, razglas je još uvijek “šepao“.
Da im se moraju dati krediti za ono što rade, to sigurno. Njihovo je okruženje klupsko i volio bih ih pogledati u tom ambijentu.

Ozone je bila sljedeća grupa na pozornici, poglavito zahvaljujući svojoj obradi hita Dražena Žanka, “Cetina”.
I baš je to ono na čemu se želim zadržati, jer ovoj je obradi prethodio set rock standarda koji su bili dobro izvedeni, ali potencijal grupe je ostao sakriven ispod debelog sloja patine originala.

Posljednja pjesma koju su izveli, obada “Cetine” je pak donijela nešto sasvim drugačije i ako mogu pametovati, ukazala možda smjer kojim bi se grupa trebala kretati.
Pri tom mislim ne samo na obrade, već i korak dalje.

Cijela grupa je i pored neuigranosti djelovala privlačno i očito je da postoji neka magija među članovima.
Šteta bi je bilo ne iskoristiti!

Damir Halilić Hal je sam izašao na pozornici i bez kompleksa zavladao auditorijem.
Svojim je zaraznim sviranje akustične gitare svoje muzičke impresije prenio na publiku.
Nitko nije mogao ostati ravnodušan.

Iako van svoj miljea, Hal je ipak premostio tu katkad nepremostivu prepreku te elegantno i sa stilom odradio svoj set.
Nisam poznavatelj njegovog opusa, ali ono što sam čuo je “rezerviralo” posjet njegovom sljedećem koncertu. Nadam se u nekom klubu ili pak, pozornici okruženu kamenim zidovima (moja impresija!).
Sve svemu, njegovo prisustvo je pun pogodak organizatora, tim više jer je Hal debelo podcrtavao samu esencu festivala!

Silaskom Hala s pozornice je u biti završio prvi dio večeri.

Slijedili su gosti iz Crne Gore, Light Under The Black Mountain.
Iskusan bend o kome je na ovom portalu već bilo rijeći, no ovaj put sam ih prvi put slušao u živo.
Uronjeni u blues, upakiran u vlastit izričaj, Light Under … su na festival donijeli smo autorske teme.
Prekrasnim melodijskim linijama, nenametljivom, ali preciznom ritmikom i nadasve impresivnim ukupnim dojmom sastav je isporučio “komad muzike” koji zove za još.

Volio bih ih pogledati u cjelovečernjem izdanju, za punog koncerta, jer sam uvjeren u punokrvnost materijala kojeg imaju.
Svojim spojem bluesa, južnjačkog senzibiliteta i rock ugođaja su idealno pripremili teren za Sunnysiderse.

Sunnysiders su izašli na pozornicu u svom klasičnom sastavu i iznenađenja nije bilo.
Elegantno su plovili svojim repertoarom, i  svojim neposrednim pristupom zarobili publiku, ne samo onu u prvim redovima.
Ovo je bend koji svojim prisustvom na pozornici donosi radost i to im je možda najveća prednost, ali i zamka. (za sada je odlično izbjegavaju.)
Svoje blues (Americana?) izlaganje su odradili besprijekorno i iskreno.
Bilo je to točno ono što sam očekivao, visoko profesionalno, sočno i nadasve nadahnuto.

I onda su na pozornici pozvali Lea, koji je sudjelovao u produkciji i snimanju novog albuma benda “Click Play”.
U proširenom sastavu bend je odradio drugi dio nastupa Sunnysidersa. Izveo je par novih pjesama i jednostavno pogodio „u sridu“.
Odmakom u adrenalinske vode Sunnysiders sebi širi horizonte i kreće na pohod prema vrhu.

Uglavnom u klasičkoj (blues) rock formaciji Sunnysiders iskače sa stolica na kojima je udobno sjedio na početku i u nastavku na nogama praši dobru rockiju protkanu bluesom.
Ako je ovo evolucija izričaja benda, pozdravljam i čekam ostatak!

I nakon Sunnysidersa, došla je glavna atrakcija večeri Eric Sardinas i Big Motors.
Još je svjež njegov nastup u Judinom Drvu, te je ovo bila idealna prilika za neku usporedbu.

Dakako, kao pravi profesionalac, Eric je koncipirao ovaj nastup u skladu s ambijentom, jer ipak, svirati u malom klubu i svirati na otvorenom pred par tisuća nije isto.
Eric se dobro snašao u obje uloge i očito je da neprekidne turneje nose plodove.
Komunicira s publikom točno onoliko treba, više govori svojim pjesmama nego najavama.
Izbjegava jeftine trikove za pridobivanje publike i to mi se sviđa. No isto tako, ritmička strana njegovih kompozicija jest baš na tom tragu, tako da bi svako “utrživanje” u stilu “rukice gore” bilo deplasirano i kontraproduktivno.
To zna i Eric i njegova ekipa.

Da je Eric Sardinas održao samostalni koncert u trajanju od nekih dva, tri sata, onda bi ono što dolazi imalo svog opravdanja. Ovako, relativno kratki set je bio popunjen bas solo točkom i nakon njega, solo točkom na bubnjevima.
Moram biti pošten i reći, da, obje su me točke oduševile, jer ipak je tu najviše prisutno ono “pokaži što znaš“, i obje su točke bile izrazito maštovito koncipirane, bez prenemaganja i bjesomučnog šetanja skalama.
Ipak, koncept ovog festivala i dužina nastupa Sardinasa su obje točke napravile suvišnima.

Na kraju nastupa na pozornici je izašao Hrepa, te je bend u jam session maniri priveo koncert kraju.
Bilo je i bisa, jer publika se “navukla“, te je s pozornice izašla obrada standarda “Back Door Man”.
I to je bilo to!

Jedan lijepi koncert, ugodna fešta i večer koja se neće uskoro zaboraviti, došla je svom kraju.

Svi akteri ovog događaja mogu biti i te kako zadovoljni, jer prostor gradskog parka se pokazao kao adekvatan ovoj vrsti koncerata.
Iznad svega, mogu biti zadovoljni jer je Thrill Blues Festival 2017. u potpunosti uspio.
Kad se na jednom blues festivalu okupi par tisuća ljudi, onda je to pažnje vrijedan događaj i veliki izazov da se ponovi sljedeće godine.

Pogotovo što je večernji koncert bio samo dio festivala.
Dan je bio obogaćen u ranim jutarnjim satima školom bluesa, nastupima najmlađih blues snaga, video projekcijom filma o Hrepi u Memphisu, za vrijeme pauza na koncertu Denis Bižaca je održavao kviz iz poznavanja muzike, besplatnog orza s žabljim kracima …., i još nebrojeno sitnih detalja koji jedan dan čine ugodnim i čemu tajiti, edukativnim.

Boris Hrepić, Darko Bakić, Dražen Klarić i Tomislav Mrduljaš su lokomotive ovog događaja i moramo dati kredite ovim ljudima na zalaganju i radu.
Globalno govoreći, moram uputiti čestitke organizatorima, jer od prvih do posljednjih nota je bilo očito da je uložen ogroman trud i ne baš tako mali novac.
Jest da je sponzorstvo “odnijelo” lavlji dio troškovnog kolača, ali ipak, ovako profesionalno odrađenu organizaciju se teško viđa i na daleko razvikanijim festivalima.

I na kraju šlag na torti, ulaz na festival je bio besplatan!

Zamjerke, pa da, bilo ih je nekoliko, od nedostatka rasvjete u zoni gdje su bili WC-i i u njima, nestanka osnovne pogonske tekućine pred kraj festivala, … , uglavnom, minorne stvari i u usporedbi s odrađenim, moram biti realan i reći, zaboravi!

Bila je to jedna prekrasna večer, gdje je Cetina (zasluženo) igrala ulogu Mississippija i večer koja jednostavno mora ostati upisana pod brojem “#1”  i uči u kalendar pozitivnih događanja,

Što znači, nakon broja “#1” ide broj “#2”!

Jedva čekam 2018-tu!


Foto album:

 

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 15.07.2017Pregledi: 3542

Flash news

Keith Richards prestao s druženjem alkoholom!
Najebali smo, dok je živio u alkoholnim parama zakazao je oproštajni koncert 2059. godine. Ovako, vjerojatno se godina pomiče na sljedeće stoljeće … a i to je upitno !
Samo da se ne ostavi cigareta!
Zbog ogromnog interesa, Foo Fighters najavili još jedan koncert u pulskoj Areni.
Datum, 19. Lipnja 2019.
Prodaja karata (7000 !) počinje u petak, 14. Prosinca u 10:00!
Tedeschi Trucks Band objavili detalje ljetne turneje “Wheels of Soul”. Na njoj će ih pratiti Blackberry Smoke i Shovels & Rope. Istovremeno su potvrdili izlazak novog albuma, četvrtog po redu. Izlazak albuma početkom sljedeće godine.
Greta Van Fleet, Alice in Chains i Ghost među nominiranima za ovogodišnji Grammy.
——————————
Egor Lappo – “Way Without Light”
Frank Macchia – Brock Avery – “Rhythm Kaleidoscope”
Aramid – “This Great Distance”
ÖfÖ Am – “Tales From Outerspace : An Octaman’s Odyssey”
Poldur’s Gate Project – “Human Nature”
——————————