Koncerti

ST-@rt 2018 – Split, Judino Drvo / 25. Travnja-2018.
Mortal Kombat – Split, Circus / 26. Travnja-2018.
Chui & Josipa Lisac – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 26. Travnja-2018.
Michale Graves – Zagreb, Boogaloo / 26. Travnja-2018.
Sonic Jesus (Tiziana Veronesea) – Zagreb, KSET / 26. Travnja-2018.
Pavle Jovanović kvartet – Paradox / 27. Travnja-2018.
Phil Rudd – Zagreb, Hard Place / 27. Travnja-2018.
Cima Bend – Split, Ovčice / 27. Travnja-2018.
Electric Mombasa – Kaštela, Red Lion / 28.Travnja-2018.
ST-@rt 2018 / finale – Split, Turska Kula / 27. Travnja-2018.
Phil Rudd – Pula, ex kino Pula / 28. Travnja-2018.
A.J.Jazz quintet – Paradox / 28. Travnja-2018.
EgoFree Festival 2018 – Split, Turska Kula / 27.-29. Travnja-2018.
Minami Deutsch – Zagreb, Močvara / 02. Svibnja-2018.
Simple Minds – Split, Žnjan / 05. Svibnja-2018.
Roger Waters – Zagreb, Arena / 06. Svibnja-2018.
Wolf Parade – Zagreb, Močvara / 06. Lipnja-2018.
Femi Kuti – Split, Judino Drvo / 10. Svibnja-2018.
Yo La Tengo – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 11. Svibnja-2018.
Xanax – Šibenik, Azimut / 11. Svibnja-2018.
Colour Haze – Zagreb, Klub studenata elektrotehnike / 13. Svibnja-2018.
Punčke – Šibenik, Azimut / 18. Svibnja-2018.
Kawasaki 3 P – Split, Judino Drvo / 25. Svibnja-2018.
Body Count – Zagreb, Tvornica Kulture / 19. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 23. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 24. Lipnja-2018.
Elvis Costello – Pula, Arena / 08. Srpnja-2018.
The National – Zagreb, Šalata / 10. Srpnja-2018.
Iced Earth – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 12. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 19. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 20. Srpnja-2018.
Rambo Amadeus (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Nipplepeople (SARS Festival.) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Ciotog (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića/ 20.-22. Srpnja 2018.
Šank (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Mind Zoo (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Seviter (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Simbola (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
The Countess (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
King Crimson – Italija, Rim / 22. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 23. Srpnja-2018.
Iron Maiden – Zagreb, Arena Zagreb / 24. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Lucca / 25. Srpnja-2018.
Floydian Split – Makarska, Kačićev trg / 26. Srpnja-2018.
Chelsea Wolfe – Rijeka, Trsatska gradina / 01. Kolovoza-2018.
Mario Biondi – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Kolovoza-2018.
Amire Medunjanin – Pula, Arena / 03. Kolovoza-2018.
Calexico – Rijeka, Delta / 13. Kolovoza-2018.
Charles Aznavour – Pula, Arena / 16. Kolovoza-2018.
Kraftwerk – Pula, Arena / 29. Kolovoza-2018.
Bryan Ferry – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Rujna-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.

Osvrti

BLACK COFFEE & MARTINE THOMAS – GKL / 28. TRAVNJA-2017

Seat back and feel good!

Rečenica iz podnaslova zorno dočarava što se događalo u Gradskom Kazalištu Lutaka, u kojem su Black Coffee potpomognuti s Martine Thomas održali koncert.

Koncert je bio jedan od rijetkih u Splitu, što je pomalo i tužno, jer nakon 24 godine postojanja bend kao što je ovaj, bi trebao biti “house band” nekog stalnog i standardnog prostora, u kojem bi se trebao pojavljivati u nekim redovnim intervalima.
Kažem u redovnim, jer odaziv publike je bio i više nego potvrda ove tvrdnje.

Od samog izlaska umjetnika na pozornici, u trenutku je uspostavljena komunikacija s publikom koja nije prestala do posljednje note, što i nije čudno, jer Black Coffee čine vrhunski profesionalci, za koje „ne znaš tko od kog bolje svira“ (opp. Z.T.).

Osnovu sastava čine basist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Čićo, kojima su se pridružili Ivan Ivić na klaviru i Martine Thomas na vokalu.

Repertoar je bio sastavljen od jazz standarda, obrada pop standarda u jazz maniri, par autorskih tema, te izleta u južne krajeve, brazilske scene.
Ovako nabrojeno liči na komplot malo od svega, ali program je tekao lagano i kompozicije su bile logički naslonjene jedna na drugu.

Bilo je lijepo čuti Temptations, Marvin Gayea, Gershwina, Natalie Cole, Whitney Houston,.. sve u verzijama izričaja kojeg njeguje ovaj sastav.

Pored lijepih bilo je i simpatičnih trenutaka.
Jedan takav se dogodio za izvedbe „Saving All My Love For You“, (Whitney Huston), kad se Martini „lecnulo“, te je “ispala” i teško vratila dah.
Sve je prošlo s osmjehom i popraćeno pljeskom iz publike.

Možda ću biti osoban, ali vrhunac večeri sam doživio u izvedbi Gershwinove “Summertime”, u kojoj je Black Coffee svojom verzijom prezentirao dubinsko shvaćanje esence originala, da bi Čićo svojim drum solom pokazao što zna.
U stvari, nije pokazao što zna, već je pokazao, po tko zna koji put, kako se sviraju bubnjevi!

Kad spominjem svirku, moram isto tako spomenuti sviranje Renata koji je svojim basom bojao izričaj i kao kistom povlačio note po prostoru, dajući mu boju i dubinu.
Te naposljetku, Ivana Ivića, koji se nenametljivom svirkom napunio ono što je ritam sekcija ostavila iz sebe u „tutnjanju“ kompozicijom.

I ovaj put “moram” spomenuti, kao i u jednom od mojih prijašnjih osvrta  sviranje Renata i Čiće, taj njihov poseban odnos na pozornici i muzičke kontemplacije u toku svirke.

Ritam sekcija je u biti vezana pupčanom vrpcom i rijetko se susreće ovakva vrst “kolaboracije” na sceni, gdje bas gitara i bubnjevi na izgled uopće “ne surađuju“. Ne jednom, Čićo bi otplovio ostavljajući Renata da s Ivanomspašava što se spasiti dade“, da bi već u sljedećem trenutku to isto napravio Renato.
Igra koja me asocira na dječju igru koju smo zvali “na vatalo

Ima primjera ovakve scenske suradnje, ne kažem da nema. Prva mi je asocijacija Tony Williams i Jack Bruce u Lifetime i recimo njihova kompozicija “Vuelta Abajo”, koja u svojoj esenci objašnjava ono što Renato i Čićo rade.
No, ipak je rijetkost ovako nešto naći u komornom izričaju.

I naposljetku, Martine Thomas, koja je svojom pojavom napunila pozornicu i suvereno vodila predstavu kroz sve kompozicije.
Njena komunikacija s publikom je spontana do te mjere, da imate osjećaj da s njom ćaskate uz kavu negdje u kafiću uz izlog s pogledom na ulicu.

Lakoća njenog muzičkog izlaganja lirike je pak posebna priča, a da ne spominjem suvereno vladanje jezicima na kojima pjeva.
Engleski me nije impresionirao toliko, jer joj je “materinji“, pa čak ni francuski, čiju je dikciju izvela savršeno, ako takvo nešto postoji.

Ono čime me impresionirala jest portugalski, izvodeći kompozicije iz Brazila.
Znam da nije “fado“, ali portugalski jest “fado“.
U trenutku me je prebacila u male restorane u Lisabonu, u kojima je okorjeli rocker i progresivac iz večeri u večer slušao fado, za kojeg je prije toga znao samo da postoji.
Fonetika i dikcija, zvuk i boja glasa, teško da ima premca na ovim prostorima.

Sve u svemu, kvartet je održao prekrasan koncert, koncert koji je sa sobom povukao dva bisa.
Na prvom su izveli “Route 66”, da bi se oprostili s publikom “If I Ain’t Got You”, Alicie Keys

Ako se pitate koja je formula za pretvaranje sumorne večeri u prekrasni doživljaj, odgovor je, Black Coffee!

Ne vjerujete, sljedeći put se nacrtajte u publici i …
Seat back and feel good!

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 29.04.2017Pregledi: 1504

NEWSLETTER