No Banner to display

Koncerti

Pirovac Blues Festival 2018 – Pirovac / 17.-19. Srpnja-2018.
Atomsko sklonište – Split, Đardin / 18. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 19. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 20. Srpnja-2018.
Kanal Fest – Šibenik, Martinska / 20. i 21. Srpnja-2018.
Split Blues Festival – Split, Đardin / 19. – 21. Srpnja-2018.
Rambo Amadeus (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Nipplepeople (SARS Festival.) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Ciotog (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića/ 20.-22. Srpnja 2018.
Šank (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Mind Zoo (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Seviter (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Simbola (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
The Countess (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
King Crimson – Italija, Rim / 22. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 23. Srpnja-2018.
Iron Maiden – Zagreb, Arena Zagreb / 24. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Lucca / 25. Srpnja-2018.
Laura Pergolizzi – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 25. Srpnja-2018.
Floydian Split – Makarska, Kačićev trg / 26. Srpnja-2018.
Massimo – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 27. Srpnja-2018.
Massimo – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 28. Srpnja-2018.
Daryl James – Zagreb, Hard Place / 28. Srpnja-2018.
Massimo – Trogir, Kula Kamerlengo / 30. Srpnja-2018.
TAM TAM Music Festival 2018 – Sučuraj / 23. Srpnja – 01. Kolovoza-2018.
Chelsea Wolfe – Rijeka, Trsatska gradina / 01. Kolovoza-2018.
Mario Biondi – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Kolovoza-2018.
Amire Medunjanin – Pula, Arena / 03. Kolovoza-2018.
#3. Ovčice Blues Fest – Split, Ovčice / 03-04. Kolovoza-2018.
Hladno Pivo – Split, Tvrđava Gripe / 04. Kolovoza-2018.
Kruder / Dorfmeister – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 04. Kolovoza-2018.
SuperUho Festival – Primošten, ex- Marina Lučica / 06.- 08. Kolovoza-2018.
Bajaga i Instruktori – Pula, Arena / 11. Kolovoza-2018.
Šakan Festival – Brela / 10. – 11. Kolovoza-2018.
Calexico – Rijeka, Delta / 13. Kolovoza-2018.
Dubioza Kolektiv (Aj Cha Festival) – Split, Staro Hajdukovo / 18. Kolovoza-2018.
Kraftwerk – Pula, Arena / 29. Kolovoza-2018.
Bryan Ferry – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Rujna-2018.
Evo Ruke – Split, Đardin / 18. Srpnja – 09. Rujna-2018.
Trio Trabacool – Split, Circus / 11. Rujna-2018.
Son Lux – Zagreb, Tvornicai kulture / 07. Listopada-2018.
Jethro Tull – Zagreb, Dom Sportova / 13. Listopada-2018.
David Garrett – Zagreb, Arena / 13. Listopada-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Armored Saint – Zagreb, Močvara / 10. Studenog-2018.
Wayne Kramer (ex-MC5) – Budimpešta / 24. Studenog-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.

Osvrti

GREG LAKE / 1947. – 2016.

In memoriam

greg-lake

Kad se spomene ime Greg Lake, automatski se nameće asocijacija na progresivnu muziku i njen najkomercijalniji dio.

Iako nije bio član u mnogo sastava, Greg Lake je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u muzičkoj umjetnosti prošlog stoljeća.
I ne samo to, zajedno sa Keith Emersonom i Carl Palmerom je napravio ono što se do njihovog dolaska na scenu činilo nemoguće, privukao je klasičnu muziku na stadione, koji su se redovno punili do posljednjih mjesta.

Gregory Stuart “Greg” Lake se rodio davne 1947. godine u Dorsetu i od ranih dana mu je gitara bila u ruci.
To „od ranih“ dana ne znači od dvadesete godine ili kasnije, već u godinama koje su se brojale jednom znamenkom. (sa 12 godina je napisao budući veliki hit EL&P, “Lucky Man”).
To je vodilo samo jednom, sa sedamnaest godina postaje profesionalni muzičar. Na tom putu ga je pratio Robert Fripp sa kojim je dijelio gitaru i učitelja gitare.
Stoga nije ni čudno da ga je po osnutku svoje grupe pozvao.
No prije toga, Greg Lake je već svirao u lokalnim grupama.

greggg-kc

Počeo je kao gitarista u grupi Unit Four, koja je svirala obrade rock standarda, te nakon nje je imao još jednu cover grupu Time Checks, i napokon prvu autorsku grupu The Shame, s kojom snima svoj prvi single (on nije autor!), “Don’t Go Away Little Girl”.

Njegova “priprema za veliko” se nastavila kroz lokanu grupu Shy Limbs, te nakon nje nastavlja sa grupom The Gods.
I pored nezadovoljstva grupom, Greg ostaje u njoj neko vrijeme, jer je bend dobio stalni angažman u prestižnom Marquee Clubu u Londonu.

Kreativne aspiracije i mimoilaženje u koncepciji su uzrokovale da Greg napusti i ovu grupu pred sam ulazak u studio. Ken Hensley (kasnije oformio Uriah Heep), je tom priliko izjavio da je Greg Lake bio pretalentiran da bi ga se kao basistu držalo u pozadini (basisti u to vrijeme nisu bili baš eksponirani, i u mnogim slučajevima, bas gitaru je svirao „tko je stigao”, ukratko, nisu bili na cijeni”)

I onda dolazi period života Greg Lakea koji će ga odvesti u zvijezde.
Robert Fripp je oformljavao svoj sastav i pozvao je Greg Lakea da mu se pridruži.Greg je odmah uočio da je to, to, jer je poznavao starog prijatelja, a i njegove muzičke afinitete.
Kako je Robert Fripp prije ovog susreta već bio na progresivnoj sceni sa uvrnutim sastavom Giles, Giles, Fripp, Greg nije imao težak zadatak za konačnu odluku.
Osnovali su grupu koja je dijelom legla na temelje grupe Giles, Giles, Fripp i dali joj ime King Crimson.

I otisnuli se u nepoznato!
A to nepoznato su bili čudni zvukovi koji su dolazili iz podruma gdje su vježbali. Slučajni prolaznici su u nevjerici vratili glavama, jer malo tko, ako itko, je u toj kakofoniji i kaosu kojeg su kreirali instrumentima mogao nazrijeti embrio velikog pokreta.

Jednog lijepog dana, točnije, 10. Listopada 1969. godine, iz mračnog podruma, na svjetlo dana izlazi prvi album grupe, “In the Court of the Crimson King”.
Bio je to povijesni trenutak za progresivnu muziku koja se napokon definirala u svojoj labavoj formi, ali i za muziku uopće jer je označila rođenje novog smjera.

“In the Court of the Crimson King” je postavio kamen temeljac i dobrano počeo gradnju strukture na tim temeljima.
Jednu od glavnih zasluga, pored kreativnog genija Roberta Frippa i dakako lucidne ekipe koja je tvorila band, pripada Greg Lakeu.
Koliko svojom bas gitarom, daleko više je pridonio svojim glasom.
Ovo je album na kojem se vokal Greg Lakea u potpunosti profilirao i postao ono što će ostati u memoriji milijuna diljem svijeta, najmarkantniji vokal progresivne muzike.
Jedan kritičar ga je opisao kao “half-Dalek, half choirboy”, što je u biti najbliža asocijacija kojom ga možemo opisati.

Prije snimanja drugog albuma “In the Wake of Poseidon”, Greg Lake napušta matičnu grupu i odaziva se pozivu Keith Emersona da mu se pridruži u novoj grupi s kojom će “naplaviti korak dalje“.

I pored toga što više nije bio član grupe, Greg se vraća u studio sa King Crimosnom i pomaže u kreiranju drugog albuma. Nakon toga, definitivno napušta Roberta Frippa i njegovu grupu. (Doduše, na osobnom planu, ovaj će se dvojac družiti do današnjih dana!)

Vrbovavši mladog “divljeg i neobuzdanog” bubnjara grupe Atomic Rooster (Crazy World of Arthur Brown), novi trio dobiva konačnu formu i počimaju sa probama za prvi album.

Vremena nije bilo, jer scena je vapila za svim novim, a pogotovo nečim što bi klasiku približilo masama. (To je doduše napravila grupa Nice sa svojim djelima, ali se auditorij ipak ograničio na progresivni segment.)

greg-emerson-lake-palmer-med

Prvi album novoosnovane grupe Emerson, Lake & Palmer je izašao i bio je to početak jedne od najvećih priča koje je ispričala moderna umjetnost.

Bez ulaženja u detalje nastanka ovog albuma, moram ipak podcrtati da je baš taj prvi album preokrenuo stranicu povijesti muzičke umjetnosti i ogromnu masu ljudi natjerao na razmišljanje o klasičnoj muzici i njenoj prihvatljivosti.
U tom su kontekstu Emerson, Lake & Palmer više napravili za klasičnu muziku u dvadesetom stoljeću, nego sve škole, konzervatoriji i promidžbe diljem svijeta, zajedno!

Kad se zna da je drugi album trebao biti obrada Mussorgskog , “Pictures at an Exibtion”, onda sve postaje jasno.

Nakon trijumfalnih nastupa po izlasku prvog albuma, grupa ipak prihvaća sugestiju diskografske kuće, te ulazi u studio da bi snimila sljedeći album, a najavljeni “Pictures at an Exibtion” ostavila iza neka druga vremena (koja će doći veoma brzo!).

Problem je bio u tome što do tada nitko nije izdao cjelokupno klasično djelo, odnosno njegovu obradu, na vinilu kao jednu kompoziciju i procjena je bila da je rizik bio suviše velik. Auditorij, navodno, nije bio spreman za njega.

Kako je album “Pictures at an Exibtion” ipak izašao i to kao treći album, sve su sumnje bile otklonjene istog sekunda, jer je odmah zasjeo na top liste.

Na stranu što su se javili glasovi da je trioiskasapio djelo, kako je . .ovo ..ono .. ali činjenica jest, široke mase su ćule za Mussorgskog, široke mase su čule za “Picture at an Exibtion” i shvatile da klasična muzika nije bauk, te da je se može slušati kao i modernu muziku, uz neko pripremno razdoblje.
Ne treba napominjati da je tim počelo zlatno doba klasičnih vinilnih izdanja, koja su se odjednom od nekoliko stotina prodanih primjeraka, počela prodavati u milijunskim tiražama.
Da su Emerson, Lake & Palmer samo to napravili, bili bi zaslužni i zauzeli bi značajno mjesto u povijesti muzike.

Priča ide dalje i nakon prekrasnog albuma “Trilogy” , grupa ulazi u studio sa nevjerojatnim idejama, ali ovaj put sa tehnologijom kojom te ideje može materijalizirati/ostvariti.

greg-elp_

„Brain Salad Surgery” izlazi u Studenom 1973. godine i donosi grupu u najkreativnijem izdanju dotada.
Turneja koja je uslijedila nakon izlaska albuma je protekla u potpunom trijumfu. U hodu su se dvorane mijenjale za stadione, jer nije bilo dvorane koja je mogla primiti sve koji su htjeli čuti i vidjeti ovaj trio.

Ovom priliko moram napomenuti, da je EL&P bio jedna od rijetkih grupa koja je na koncertima izvodila copy/paste verzije studijskih snimaka.
Imajući u vidu tehnološke zahtjeve pri reprodukciji identičnih studijskih snimki, možemo samo pretpostavit koliko su opreme nosili sa sobom.
A nje je bilo, da je jedva stala u tri ogromna kontejnera.
Bine su se prebacivale posebno. Bile su dvije, jer jedan dan je bilo prekratko vrijeme za sastavljanje i transport bine.

Trijumf i nažalost, najava zalaska sunca na horizontu moderne muzike se dogodio u Kaliforniji, kad je pred 600 000 ljudi održan „California Jam 1974.“, na kojem su headlineri bili Deep Purple i Emerson, Lake & Palmer. (o tehničkim zahtjevima na ovom velikom koncertu bi se mogla komotno napisati knjiga, biblija moderne produkcije, koju su osmislili, uveli i implementirali Emerson, Lake & Palmer).

greeee

I da se vratim na samog Greg Lakea.
U okviru grupe Emerson Lake & Palmer, Greg je „bio zadužen” za balade koje su redovno zauzimale gornja mjesta, a ne rijetko i prva mjesta top lista, bio je „zadužen“ za sviranje bas gitare koja je u njegovim rukama (i štimom) imala poseban specifični zvuk, noseći čist metalni zvonki zvuk u zvučnu sliku ovog trija. Povremeno je svirao i solo gitaru!

Ono po čemu bi još Greg Lake trebao ostati upamćen jest produkcija.
Sa veoma rijetkim izletima van matične grupe, Greg Lake je producirao sve (krucijalne) albume EL&P (osim posljednja dva!), i taj podatak  “prolazi malo ispod radara“.
Ta se činjenica uzima “zdravo za gotovo” i rijetko, ako igdje, će te naći spomen na ovaj segment njegovog djelovanja. A on je bitan, bitan toliko da ga osobno stavljam u ravan sa samima sviranjem.

Slušajući albume EL&P-a, a pogotovo “Brain Salad Surgery”, ne možemo nego uputiti duboki naklon umjetniku za mix pultom. Pored kvalitetnog i nadahnutog materijala na ulazu u taj isti mix pult, Greg Lake is svojom ingenioznošću, pa i genijem, je stvorio izlaz koji je grupu lansirao i održao u zvjezdanom miljeu.

Greg Lake je kao producent morao dobiti priznanje “muzičkog establišmenta“, jer stoji uz bok najvećima tog doba pa i kasnije!
Zašto nije, iskreno, nije mi jasno! (možda zato jer se nije eksponirao, tko zna?)

Emerson Lake & Palmer su se ugušili u svojoj megalomaniji, izgubivši pri tom značajni dio imetka kojeg su stekli u kreativnom razdoblju.
Na njihovu nesreću, pad se počeo događati u vrijem najezde punka i u biti, oni su bili prvi koji su prvi pali pod teretom grandioznosti i megalomanije.
Ali i u tim trenucima su bili sposobni isporučiti grandiozna djela, od kojih su neka ušla u anale muzike dvadesetog stoljeća (obrada Coplandove kompozicije „Fanfare for the Common Man“)

Raspad grupe je uslijedio i Greg Lake se posvećuje solo karijeri.

Tokom sljedećih godina snima dva albuma, 1981. godine album “Greg Lake” i 1983. godine album “Manoeuvres”.
Oba su album bila lijepo primljena od kritike, a ni publika nije ostala hladna.

U međuvremenu je ponovo osnivao Emerson Lake & Palmer, te još jednu verziju Emerson Lake & Power, sa Cozy Powelom na bubnjevima.
Isto tako, kratko je “uskočio” na mjesto John Wettona u grupi Asia.

Bilo je to vrijeme kad je išao je na turneje sa Ringo Starom i njegovim “All-Starr Band”-om.
No sve je to bilo u sjeni, bez ikakvog utjecaja na muzička kretanja.

gregggg

2012. godine odlazi na trijumfalnu turneju “Songs of a Lifetime Tour”, po manjim dvoranama.

Sa te turneje izdaje CD, “Songs of a Lifetime”, koji uskoro postaje hit u muzičkim krugovima.
Kako i ne bi kad Greg lakoćom elokventnog voditelja priča o svom životu i interesantnim momentima u karijeri, pri tom dobro zabavljajući publiku svojim humorističkim komentarima.

Posljednji, solo album “Ride the Tiger” je izdao u suradnji sa Geoff Downesom, 2015. godine.

Greg Lake je godinama radio na svojoj biografiji. Planirano je bilo da se izda 2012. godine, ali je radi obaveza autora izlazak odgođen za Rujan 2017. godine.

Greg Lake je bio veličina.
Veličina koja je nastala radom, zalaganjem, izgaranjem i neobuzdanom kreativnošću.
Dobar dio karijere je proveo kao šutljivi genijalac, dok se neki drugi Greg Lake nije probudio i pretvorio ga u elokventnog pripovjedača, koji nasmijava publiku komentarima i tjera suzu na oko svojom muzikom.

Autor je nekih od najljepših balada dvadesetog stoljeća, a sa grupama King Crimson i Emerson, Lake & Palmer je približio klasičnu muziku masama.
Tom prilikom je stekao status “momka koji hladnokrvno žvače pred pola milijuna gledatelja!”

I kao iz nekog inata, možda će se ovo učiniti malo, hm … cijeli život je tokom nastupa stajao na perzijskom tepihu, kojeg je ljubomorno nosio svugdje sa sobom. (tepih je nedavno preprodan za nepoznatu sumu novca!)

greg_lake_01

Keith Emerson je otišao u Ožujku ove godine, Greg Lake je preminuo prije par dana, Carl Palmer još nastupa i čuva legislativu matične grupe.
Drugim riječima, dvije trećine velikog sastava je otišlo, a preostali član čuva ono što će ostati povijest.
Ne samo dvadesetog stoljeća, već muzike uopće.

I jednog dana, kad se bude evociralo i ocjenjivalo, tko je što i koliko napravio za svog djelovanja, Emerson, Lake & Palmer će isplivati na površinu, ne toliko od strane rockera, jer oni su svoje rekli monstruoznim posjetima koncertima i milijunskim tiražama ploča, već klasičari, klasična muzika, koja još uvijek ignorira postojanje ovog trija, umjesto da mu se nakloni do poda uz jedno veliko hvala!.

Bez Emerson, Lake & Palmera mnogi bi od njih tavorili u kutovima današnje stvarnosti i na marginama medija, dok su danas mnogi postali zvijezde i pod reflektorima na sceni ubiru milijunske naknade.
O tiražama izdanja da i ne govorim.

Ne mogu reći da je to isključiva zasluga Emerson, Lake & Palmera, ali da u tome imaju debeli udio, to je sigurno.

Greg Lake je bio veliki muzičar, producent, kompozitor i naposljetku velika ličnost.

Nikada pod svjetlima reflektora s ničim osim svojim stvaralaštvom i svirkom.

I u tom mu pristaje pridjev „dinosaurus“, jer te endemske vrste je ostalo manje nego li je prstiju na ruci.

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 10.12.2016Pregledi: 809

Flash news

Robert Plant and the Sensational Space Shifters najavili nove datume turneje na kojoj promoviraju novi album “Carry Fire”.
11 koncerata koji su dodani u gradovima gdje su već nastupali govori o iznimnom interesu Amerikanaca za Planta i njegov rad.
U istoj vijesti je objavljeno da management pregovara s još pregršt organizatora diljem američkog kontinenta, tako da bi veoma lako ova turneja mogla postati i Plantova najuspješnija od raspada matične grupe Led Zeppelin.
Opeth objavili da imaju spremih 15 pjesama za novi album.
Za sada neimenovano izdanje bi trebalo naslijediti uspješni album “Sorceress”, izdan 2016. godine.
Super grupa A Perfect Circle najavili nastup u Beču, 16. Prosinca.
Koncert je dio promo turneje na kojoj grupa promovira nedavno objavljeni album “Eat The Elephant“.
Mudhoney lansirali singlicu “Paranoid Core”, kojim najavljuju sljedeći album, “Digital Garbage”.
Album je najavljen za 28. Rujna.
Ovo je inače deseto studijsko izdanje grupa i nasljednik albuma “Vanishing Point” iz 2013. godine.
Wayne Kramer, osnivač i gitarista legendarnog MC5 najavio nastup u Budimpešti 24. Studenoga.
Koncert je dio turneje po Americi i Evropi, na kojoj slavi 50 godina od izlaska antologijskog “Kick Out The Jams“.
Kramer je jedini originalni član u bendu koji je na turneji.
Paul Simon najavio novi album, “In the Blue Light”.
U biti, album i turneja su najavljeni lani u Studenome, ali ovih je dana objavljen datum izlaska albuma i datumi koncerata na turneji.
Album izlazi 07.Rujna a turneja počinje 22. Rujna.
Kao i album, turneja nosi pridjev, “farewell”
Steve Vai, Zakk Wylde, Yngwie Malmsteen, Nuno Bettencourt i Tosin Abasi se ponovo okupljaju radi turneje po američkom kontinentu.
Generation Axe turneja počinje početkom Prosinca i po za sada objavljenim informacijama, trajat će do kraja Prosinca.
Veteran Dave Matthews sa svojim bendom ima sedmi album, “Come Tomorrow”, na prvom mjestu Billboarda!
Impresivno!
Paul McCartney upravo najavio turneju “Freshen Up Tour”, na koju će krenuti nakon izlaska najavljenog albuma “Egypt Station”.
Turneja počinje koncertima u Kanadi 17. Rujna.
Alice Cooper najavio živi album “A Paranormal Evening at the Olympia Paris”.
Album je snimljen na koncertima na njegovoj lanjskoj turneji “Paranormal”.
Bruce Springsteen je i službeno izdao čuveni bootleg koji je snimljen davne 1978. godine u Roxy klubu u Los Angelesu.
Već 40 godina se ovaj bootelg intenzivno emitira na svim radio postajama diljem Amerike.
Ovo je izdanje dakako očišćeno, remasterirano i ispeglano kako bi zadovoljilo današnje standarde, ali i samog Bossa!
Richard Swift – R.I.P.!
Preminuo je Richard Swift, bivši član The Black Keysa i The Shinsa.
Njegova se suradnja protegla na mnogobrojne glazbenike, te je pored producentskog i skladateljskog opusa svoj trag ostavio na izdanjima Sharon Van Etten, Foxygena, Gustera, the Mynabirdsa i Damiena Jurada.
Richard je bio hospitaliziraj još prošlog mjeseca i sve od danas se borio s opakom bolešću.
Imao je 41. godinu!
Alan Longmuir – R.I.P.!
Preminuo basista Bay City Rollersa Alan Longmuir.
Longmuir je bio član ove grupe od početaka i proveo s njome bezbrojne tjedne na vrhovima top lista.
Bay City Rollers su bili velika teen glam rock atrakcija u sedamdesetima.
Sve je spremno za lansiranje remasterirane i remiksane verzije prvijenca grupe The Band.
Najavljena verzija albuma “Music From Big Pink” će sadržavati šest bonus pjesama.
Vjerujem da ne treba napominjati da je izdanje upriličeno povodom 50 godina od izlaska ovog velikog albuma.
Datum kad će se prošireno izdanje naći na policama, 31. Kolovoza.
Ted Nugent najavio novi album, “The Music Made Me Do It”.
Album će se pojaviti vjerojatno sredinom ovog mjeseca.
Ovo je 15-ti album Ted Nugenta i prvi nakon albuma “Shutup & Jam”, izdan im 2014. godine.
Mike Kershaw – “Arms Open Wide”
Riverside – “Waste7and”
Tides of Man – “Every Nothing”
Dice – “What, If My Black Cat Is An Alien”
Pymlico “Nightscape”
Circles – “The Last One”
Lux Terminus – “The Courage to Be”
Between The Buried And – “Automata Part II”
Anamor – “Za witrażem”
Atavismo – “Valdeinfierno”
——————————

NEWSLETTER