No Banner to display

Koncerti

Špurijus – Split, Circus (Monty Python) / 22. Rujna-2018.
ŽEN – Split, Circus (Monty Python) / 29. Rujna-2018.
Son Lux – Zagreb, Tvornicai kulture / 07. Listopada-2018.
Spain – Zagreb, Tvornica Kulture / 11. Listopada-2018.
Jethro Tull – Zagreb, Dom Sportova / 13. Listopada-2018.
David Garrett – Zagreb, Arena / 13. Listopada-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Parni Valjak – Zadar, Arsenal / 26. Listopada-2018.
Trio Trabacool – Split, Circus (Monty Python) / 30. Listopada-2018.
David Eugene Edwards / Alexander Hacke – Zagreb, Tvornica Kulture / 06. Studenoga-2018.
Josipa Lisac – Zadar, Arsenal / 10.Studenoga-2018.
Armored Saint – Zagreb, Močvara / 10. Studenog-2018.
Wayne Kramer (ex-MC5) – Budimpešta / 24. Studenog-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
The Dead Daisies – Zagreb, Boogaloo / 11. Prosinac-2018.
A Perfect Circle – Beč / 16. Prosinca-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.

Osvrti

BRIT FLOYD – SPALADIUM ARENA / 10.STUDENOG-2016.

Koncert koji je mogao biti velik!

brit-floy-top-in

Brit Floyd je održao koncert u splitskoj Spaladium Areni!
E, i?

Pa bilo bi najlakše napisati, koncert je bio fantastičan, sve je bilo “samo tako i nikako drugačije“, ali nažalost, to nije ni blizu onom stvarnom.
Bilo bi isto tako lako ispljuvati sve skupa i iz arsenala otrovnih strelica odapeti par koji bi koncert pokopali, ali ni to nije ni blizu istini.

Istina je očito negdje po sredini, kao i uvijek. Za nekoga bliže jednom polu, za nekoga bliže drugom polu, a za nekoga pak, baš u toj sredini.
Pročitajte pa se odlučite kojoj grupi pripadate!

brit-floyd-mid

Spaladium Arena se po splitskom običaju lijeno punila. U zakazano vrijeme, u osam sati, dvorana je bila poluprazna, da bi se neposredno pred sam početak koncerta, koji je počeo sa malim zakašnjenjem, dvorana pristojno napunila. Pod ovim pristojno, mislim na jedno 70% od ukupnog raspoloživog kapaciteta. (možda čak koji postotak manje!)

Koncert je otvorila tema “Signs of Life“, sa albuma „A Momentary Lapse of Reason“, što je predstavljalo svojevrsno (ugodno!) iznenađenje.
No ne zadugo, jer bilo je očito da će se repertoar na koncertu ipak odmaknuti od standardnog tribute izlaganja. Drugim riječima, očekuje se otvorenje sa „Shine On You Crazy Diamond“ itd …
Hvale vrijedna namjera, pogotovo jer se neke kompozicije koje smo čuli veoma rijetko izvode sa strane tribute bendova.

No, Brit Floyd je tu upao u klopku. Naime, nastojeći kombinirati poznat i popularan materijal sa onim „manje poznatim“, izgubili su dinamiku koncerta, te je prvi dio, pa sve tamo do pauze, protekao u pomalo statičnom raspoloženju.
Nažalost, na momente je čak sve skupa djelovalo pomalo “sterilno“. Dojam je pojačavala kombinacija kompozicija, koja je „digla ručnu“ na dinamiku koncerta.

Nakon uvodne, slijedila je „Learning to Fly“, sa istoga albuma, te „High Hopes“ sa albuma „The Division Bell“.
Set je krasila nevjerojatna profesionalnost aktera na bini, te od prvog trenutka činjenica da se reprodukcija kompozicija Pink Floyda odvija u najboljoj mogućoj „copy-paste“ maniri.
Ništa lošeg u tome!

Dinamiku koncerta su pak pokrenule prve note teme „High Hopes“, ali krešendo je došao tek sa početkom „Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V)“. Prema očekivanju, publika ju je odmah prihvatila i koncert je napokon mogao početi disati punim plućima.

brit-floyd-mid-1

Kažem mogao, jer nažalost nije, do samog kraja.
Kočnica koja je zakočila kompletan muzički doživljaj se zove „sub sound“, odnosno zvuk koji se nakon odvojenog procesuiranja isporučuje u obliku „sub sounda“, kako bi obogatio zvučnu sliku. (To su duboki tonovi koji u biti u prirodi i ne postoje, a stvoreni su naknadnom digitalnom obradom niskih frekevncija isporučenog zvuka).

Nažalost, ovaj segment zvučne slike je bio toliko (nerazumno!) pojačan, da je zasjenio sve iznad sebe. Nalazeći se na granici distorzije, a katkad i preko nje, dolazio je do auditorija skoro stvarajući nelagodu, a i pokrio je u kompletnu ritam sekciju. Kad kažem pokrio mislim doslovno, jer u toku koncerta se ne sjećam sa sam čuo i jedan “čist” udarac bas bubnja, dok su svi prelazi dolazili do nas kao komad niskofrekventne lavine koja je tresla tribinu
Doslovno, ni jedan prijelaz, a pogotovo ako je odrađen unisono sa bas gitarom, nije bio jasan, a pogotovo ne kristalno produciran.
Ovaj komad buke koji je bio sastavni dio zvučne slike na koncertu, a koji je povremeno prelazio i u brujanje (kao efekt “pokvarenog zvučnika!”) je upropastio vrhunski doživljaj koji je trebao biti izručen sa pozornice.

Zašto je tomu bilo tako, nemam pojma. Mix pult je bio par metara ispred mene i ne vjerujem da ton majstor nije osjetio o čemu se radi.

brit-floyd-bottom-up

Nakon tema “Poles Apart”, “Us and Them”, “The Happiest Days of Our Lives”, “Another Brick in the Wall Part 2”, “Pigs (Three Different Ones)”, uslijedila je pauza.

Drugi dio koncerta je otvorila epska „Echoes“. Skraćena i pomalo rearanžirana, većinom u ritmici, potvrdila je Brit Floyd kao nespornu atrakciju i možda najveći Pink Floyd tribute band današnjice.

Koncert se kotrljao svojim tokom sve do krucijalne „One of These Days“, koju sam čekao.
I dočekao, i ponovo isto. Ritam sekcija produkcijski svedena na niskofrekventni iritantni kaotični blok, koji je samo tresao tribine i ništa drugo. Nažalost, pored vrhunske izvedbe sa pozornice, „One of These Days“, je podijelio sudbinu svojih prethodnika na koncertu.

Nakon kompozicije „Time“ sa „Dark Side,..“, uslijedio je jedan od vrhunaca večeri, „The Great Gig in the Sky“. U veoma zahtjevnoj dionici, ženski vokal Angela Cervantes (ako se dobro sjećam!) je pobrala veliki pljesak auditorija.
Zasluženo!

“Money” u pomalo neobičnoj interpretaciji i “Comfortably Numb” su zatvorili koncert.
Na bisu su izveli “Wish You Were Here” i “Run Like Hell” i to je bilo to!

brit-floyd-bottom

E sad, pomalo mi neke stvari ipak nisu jasne.
Ne znam broja koncerata koje sam odgledao i odslušao i prvi put se dogodilo da je moje mišljenje u potpunoj suprotnosti od mišljenja ljudi koje cijenim kao dobre poznavatelje muzike. A pogotovo opusa Pink Floyda.

Za razliku od njih, ja sam produkcijski dio koncerta doživio kao veoma loš.
Pored fantastične rasvjete koja je bila raskošna kao kod originala, pored spektakularnog panoa iza pozornice koji je vizualno predočavao muzička zbivanja na pozornici, pored neospornog profesionalizma svih aktera na pozornici i pored svake odsvirane note koja je bila u skladu sa originalom, ipak onaj završni, ukupan dojam kvari gore pometnuti minus.
Koji se zove „sub sound“ i koji je pokvario ugođaj.

brit-prvi

Kod mene osobno, toliko da sam skoro napustio koncert.
I da, ljut sam, jer takva jedna „sitnica“ koja se mogla eliminirati „postavljanjem potenciometra sa 10 na 6 ili 5“, je jedan fantastični koncert pretvorila u jedva probavljiv.
I da, ljut sam, jer mi je umjesto prebogate gurmanske večeri garnirano niskofrekventno neprobavljivo jelo koje je treslo tribinu ispod mene.

Brit Floyd jest veliki tribute band i mimo svega, skidam kapu.
Svaki tribute band izvodi najmarkantnije i najpopularnije kompozicije benda kojeg prezentira. A oni su već toliko odmakli, da su bez bojazni od „odmazde“ auditorija izostavili neizostavne standarde grupe.
Na koncertu nismo čuli “Set the Controls for the Heart of the Sun”, nismo čuli „Astronomy Domine“, nismo čuli „Have A Cigar“, nismo čuli „Welcome to the Machine“ …..
Drugim riječima, Brit Floyd je već toliko odmakao u svom pohodu na vrh tribute bendova, da se kao i sami autori mogu ponašati u skladu sa svojim nahođenjem, bez suvišnog povlađivanja publici.

Siguran sam da ćemo još čuti od ovog sastava i da će uskoro ponovo posjetiti ove prostore.
U biti, toplo se nadam, kao što se nadam i popravnom iz produkcije!

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 11.11.2016Pregledi: 863

Flash news

Još jedno izdanje u povodu 30 godina od izlaska originalnog albuma .Ovaj puta ANTHRAX i njihov četvrti studijski album “State of Euphoria”.
Izdanje kreće u prodaju 05. Listopada.
Svečano izdanje će biti lansirano kao dupli CD, dupli vinil i kao limitirano izdanje žutog vinila.
DSL Dire Straits Legacy, kojeg sačinjavaju četvorica bivših članova originalne grupe (Alan Clark, Danny Cummings, Mel Collins i Phil Palmer) upravo kreće na prvu sjevernoameričku turneju.
Iako nije potvrđeno službeno, AC/DC rade na novom albumu. Koliko se za sada zna, materijal će bit sazdan oko rifova nastalih iz suradnje Angus i Malcolm Younga, a koji su nastali prije poprilično godina. (Malcolm je preminuo prošle godine!)
Bad Company najavili turneju po Americi. Tijekom turneje će kombinirati nastupe s Lynyrd Skynyrd i jedan nastup s Cheap Trick. Dakako, veći dio turneje će biti u solo aranžmanu.
Mick Ralphs neće krenuti s pajdašima radi zdravstvenog stanja, tako da će od originalne postave na pozornici biti samo Paul Rodgers i Simon Kirke (Boz Burrell je preminuo 2006. godine!)
Burt Reynold – R.I.P.!
Smoky odlazi u povijest!
Preminuo veliki šmeker filmskog platna iz prošlog stoljeća.
Conway Savage – R.I.P.!
Preminuo Conway Savage, pijanist grupe The Bad Seeds.
Conway je bio dugogodišnji suradnik Nick Cavea i neizostavni član svake njegove turneje.
Robbie Robertson najavio novi solo album. Istovremeno je najavio i obnovljeni katalog matične grupe The Band. Prije par dana je u prodavaonice stigla obnovljena i proširena verzija debut albuma grupe “Music From Big Pink”
BASta!² – “Vertigo”
Ed Wynne – “Shimmer into Nature”
Celeste – “Il Risveglio del Principe”
The Red Masque – “Fathomless”
Tacita Intesa – “FARO”
——————————