No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

Koncerti

Aporia / 365 Dni – Chillton Bar / 25. Rujna-2017.
Black Sabbath – The End of the End – CINESTAR KINA / 28 Rujna-2017
Battleme – Zagreb, Tvornica Kulture / 13. Listopada-2017.
Paradise Lost – Zagreb, Boogaloo Club / 14. Listopada-2017.
Sigur Ros – Zagreb, Dom sportova /, 20.Listopada-2017.
Naxatras – Zagreb, KSET / 25. Listopada-2017.
Nick Cave – Ljubljana, Hala Tivoli / 30.Listopada-2017.
Motorpsycho – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 02. Studenog-2017.
Fujiya & Miyagi – Zagreb, Močvara / 03.Studenoga-2017.
Mark Lanegan – Zagreb, Tvornica Kulture / 06. Studenoga-2017.
Beth Hart – Zagreb, Boogaloo Club / 10.Studenoga-2017.
Dubioza Kolektiv – Zagreb, Dom Sportova / 17. Studenog-2017.
The Residents – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 21. Studenog -2017.
My Baby – Zagreb, Tvornica Kulture / 29. Studenoga-2017.
King Crimson – Rim, —- / 28. / 29. Studenog-2017.??
Gogol Bordelo – Zagreb, Tvornica Kulture / 01. Prosinca-2017.
King Crimson – Beč, —- / 01. / 02. Prosinca-2017.??
Laibach – Zagreb, Tvornica Kulture / 15. Prosinca-2017
Toto – Zagreb, Dom Sportova / 09. Ožujka-2018.
Editors – Zagreb, Tvornica Kulture / 17. Travnja-2018.
AGAMEMNON – “AGAMEMNON”
Tajna duga četrdeset godina!

Prije skoro 40 godina dobio sam na slušanje jednu kazetu. Na njoj nije bilo nikakvih informacija o sadržaju, samo ono “muzika”.

Ta “muzika”me na prvo slušanje i nije baš nešto dojmila, no imala je u sebi ono nešto. Ono nešto ćemu sam se vraćao i slušao je ponovno i ponovno, dok nisam morao priznati da me osvojila. Sva moja nastojanja da saznam nešto o bandu pa čak i imena završavali su sljeganjem ramenima.

Doba je interneta. Tajni više nema. Intezivno proučavam glazbu i sve njene aspekte.

Pod ruke mi dolazi CD meni nepoznate grupe Agamemnon.

Prvi taktovi me pogadjaju pravo u srce,  vračaju me u kasne sedamdesete i bezimenu kazetu, meni toliko dragu.

Predstavljam kratko živuću grupu Agamemnon i njihov jedini album istog naziva.

Agamemnoncovers

Prije nego nastavim, jedna bitna notica. Naime, sedamdesetih je u Španjolskoj postojao sastav veoma sličnog imena, Agamenon, i njega nebi smjeli brkati sa sastavom kojeg predstavljam u ovoj emisiji. Radi se o dvije potpuno različite grupe sa potpuno različitim stvaralaštvom, ali nažalost istom sudbinom.  Obje su pale u zaborav.  Zasluženo ili ne?

Agamemnon je bio Njemački sastav koji je snimio samo jednu ploču, 1980. godine.

Postoje neke informacije da je band u stvari iz Švicarske, gdje je album najprije i izdan kao privatno izdanje.  Bilo kako bilo, album službeno izlazi u Njemačkoj.

 Kao što mu samo ime kaže, inspiraciju nalazi u grčkoj mitologiji, u životu Mykenskog kralja Agamemnona.

Baziran je na konceptu i sastoji se od dvije priče, od kojih svaka zauzima svoju stranu ondašnjeg vinila. Priče su sazdane na životu kralja Agamemnona i to, na “a” strani je opisana kraljeva mladost i stolovanje Mykenom, a na “b” strani se nalaze opisi trojanskog rata, te Agamemnonova smrt.

Obje su teme označene kao Part I i Part II, dajući nam jasno do znanja da se defacto radi o jednoj cjelini podjeljenoj u dva djela.

Album je produkcijski veoma ujednačen i lijepo zapakovan. Čistoću mu daju i aranžmani koji su majstorski napisani, tako da kompletnu zvučnu sliku podrede vodećem instrumentu, a da pri tom u stranu ne gurnu ostale.

Ajmo malo o samoj muzici.

Album i muzika na njemu su mogli biti potpisani od strane Mike Olfielda.

A to dovoljno govori o albumu kojeg ćemo uskoro poslušati. Možda album produkcijski nije na onom nivou kakav bi bio, da ga je radio Olfield, ali to u ovoj priči uopće nije bitno. Bitno je to da je sama konstatacija i paralela sa Olfieldom, jedan ogroman kompliment za ovu grupu.

Na stranu lirika, koja se nekome može sviđati, nekom ne, ali muzika je ono što nosi ovaj album. Na albumu se nalaze možda najljepše bas dionice  ikada napisane, možda isto tako, najljepša gitarska sola, koje možemo staviti uz bok solažama Jan Akkermana, Duane Allamana i samog Mike Olfieda. I da završimo sa ovim hvalospjevom, ne sjećam se kad sam na nekom albumu slušao toplije orgulje i tako diskretno, ali efektivno uklopljen syntisizer. Hladni sintetički zvuk smjesten u pastorali kolaž. Kako čudesno, dostojno najboljih trenutaka Richarda Wrighta.

Album inače otvara prvi dio priče o kralju Agamemnonu, jednostavno nazvanom “Part I”. Od prvih taktova ostajemo prikovani za zvuk koji dolazi iz zvučnika, počevši od uvodnih pasaža do prekrasnog sola na akustičnoj gitari. Vokal, možda malo neprikladan za ovako, ipak ambijentalno orijentiranu muziku, nosi melodiju koja vam danima odzvanja u glavi. Ritmički besprijekorno, a pogotovo kad se u ritam uključuje piano. Ritam sekcija je malo gurnuta u stranu, što je i normalno za očekivati, no zato bas gitara i mimo toga osvaja. Bas gitara je ta koja caruje ovom pločom i ovom muzikom.

Ne znam tko je napisao dionice za nju, ali tko je da je, dao je aranžmane svog života.  I dakako, bitno je to, basista Walter Rothmund, bez ikakvih maratonskih šetnji po vratu gitare, izlaze predivne aranžmane, a o melodijama koje dolaze sa njegove strane, da i ne govorim. Istovremeno, Werner Kuster, iz gitare izvlači najfinije pasaže dostojne velikana, koje smo već spomenuli.

Inače muzika na samom albumu je u biti veoma bazična. Ponekad dotiču granice koje su Pink Floyd zacrtali svojim albumom “Meddle” i kompozicijom “Echos”, ali nikada ne prelaze preko nje.

Strukturno, muzički slojevi su jednostavni, ali efektno naslagani jedan iznad drugoga, tvoreći pastoralnu psihodeličnu sliku post psihodelične ere, rađajući time veoma ugodno putovanje na ovim nesvakidašnjim zvukovima.

O albumu bi se moglo u nedogled, ali, poslušajte ga i uvjerite se sami. I prije slušanja još jedna mala obavijest. Album ćemo poslušati u cjelosti, bez prekidanja koje donosi vinilno izdanje.

Na kraju, par riječi. Nažalost, o samoj grupi nemam što reći. Nakon izlaska albuma su se razišli, i krenuli kud koji mili moji. Nisu mi poznate sudbine članova grupe, ni njihov rad nakon ovog albuma.  Nadam se da su nastavili raditi u ovom stilu i ako kojim slučajem ikada nabasam na bilo koji od njihovih radova, ide emisija.

Muzika na ovom albumu je predivna, i to je neosporno i oko toga nema nikakvih dvojbi. Bez namjere da crnim Mike Olfielda, jer on je jedan od mojih miljenika, ali da je kojim slučajem ovaj album producirao i potpisao on, prodao bi se u deset – dvadeset milijuna primjeraka u prvim danima svog života.

Ovako, svjedoci smo još jedne nepravde u muzičkom svijetu, kad na jednu stranu imamo šesterocifrene znamenke u svim segmentima života jednog muzičkog djela, a na drugoj strani odsustvo bilo kakvih nula, iza bilo kojeg broja, osim one samostojeće, koja je zagarantirala grupi ubrzani raspad i potonuće u posvemašnju anonimnost.

Jedan je kritičar nedavno napisao: “Dao sam svojevremeno, jedva prolaznu ocjenu ovom albumu, ali na moje iznenađenje, i za divno čudo, već trideset godina mu se ponovno vraćam i slušam ga sa uživanjem”.

Dunque, ako netko nakon 30 godina ovako nešto izjavljuje, i uz to se poklapa sa onim što ja mislim o ovom albumu, što se mene tiče – dovoljno je.

No, nemojmo smetnuti s uma, traženje nekog dubljeg smisla u ovoj muzici je glupo, jer sama muzika tjera od sebe takvu vrst pristupa.  Jednostavno, ovo je bezvremenska muzika, lijepa muzika, prekrasnih melodija na svim instrumentima, sa prekrasnim pasažima i nesavršenim prelazima.

Ako bi ipak povlačili bilo koju paralelu, mogli bi je povlačiti sa Mike Olfieldom, djelomično sa Pink Floydom, ali vjerovatno bi najbliži bili kad bi je potegli sa “l’art pour l’art” fazom u umjetnosti devetnaestog stoljeća, i rekli jednostavnim rječnikom, ovo je muzika radi same muzike, sa svime pozitivnim i negativnim što ova konstatacija nosi.

Jer, ovo je muzika uz koju se možete opustiti, a možete i nešto raditi, ugodno razgovarati, ali ovo je isto tako muzika koju možete pažljivo slušati.

Ništa joj ne fali, ma u kojem obliku bila dio vašeg trenutka.

Katkad je i to, više nego dovoljno, da jedno muzičko djelo pronađe put do srca, i to je točno ono, što je ovaj album napravio kod mene.

Nadam se da nisam sam!

Eto!

Related Posts



Jerko Jakšić
Jerko Jakšić, 05.02.2015
Hits: 1129

Flash news

——————————————-
Roger Waters je na sjevernoameričkoj turneji.
Svi koncerti rasprodani, ruta turneje zaključena ili prevedeno, stiže najava za Europu.
Za sada potvrđeno nama najbliže Beč u petom mjesecu dogodine, ali na službenim stranicama Roger Watersa se spominje i Hrvatska.
Živi bili .. !
Joe Satriani se vraća!
Najavio novi album “What Happens Next” i turneju koja bi trebala početi sljedeće godine.
Na turneji će ga pratiti John Petrucci (Dream Theater) i Phil Collen (Def Leppard)
Novi album grupe Foo Fighters, “Concrete and Gold”, se nezaustavljivo penje prema vrhu top liste albuma u UK.
Morrissey lansirao novi video singl “Spent The Day In Bed”, kojim najavljuje dogo očekivani novi album.
Matt Cameron (Soundgarden / Pearl Jam) najavio solo album.
Neil Young se vratio na naslovnice magazina diljem svijeta.
Ovaj put najavom o novom Farm Aidu.
Laudir de Oliveira – R.I.P.!
Preminuo perkusionista grupe Chicago.
Grant Hart – R.I.P.!
Preminuo bubnjar grupe Hüsker Dü!
Ozzy Osbourne: “We’re the History Now”
Simptomatična izjava koja još više odzvanja u svjetlu najnovijih statistika vezanih za muziku s legislativnom iz prošlog stoljeća.
Detaljnije uskoro!
Donald Fagen otkazao ostatak solo turneje zbog bolesti!
Steely Dan najavio novu turneju!
U čast nedavno preminulom Walter Beckeru, Donald Fagen organizira koncerte u suradnji s Doobie Brothers.
Turneja će obuhvatit sjevernoamerički kontinent, gdje Steely Dan uživaju kult status, te UK. Za ostatak Europe još nema informacija.
Michael Gira je poslao izjavu u medije da namjerava raspustiti matičnu grupu Swans. Očekivana i dugo najavljivana odluka!
Gira je još po izlasku posljednjeg albuma grupe “The Glowing Man”, najavio posljednju turneju i raspuštanje ove inkarnacije.
Ali od Gire ćemo sigurno još čuti!
Zbog smrti Virgila Howea, sina Steve Howea, grupa Yes je otkazala ostatak turneje.
Robert Plant objavio još jedan singl s nadolazećeg albuma, “Bones of Saints”.
Ian Gillan otklonio svaku opciju uda bi Blackmore mogao ponovo svirati s matičnom grupom Deep Purple.
Neno Belan & Fiumensi lansirali novi singl “Zvijezda moga sna“.
Tekst pjesme je originalno napisan za kazališnu predstavu “San ljetne noći”
Danzig objavio je video singl “Last Ride”.
Dan Auerbach, (The Black Keys) lansirao novi video singl “Stand By My Girl”, koja je skinut sa s njegovog aktualnog solo albuma “Waiting On A Song”.
——————————————-
Himmellegeme – “Myth of Earth”
Deluge Grander – “Oceanarium”
The Adekaem – “Sound Coloring”
Iris Divine – “The Static And The Noise”
Enzo And The Glory Ensemble – “In The Name Of The Son”
3rd Ear Experience – “Stoned Gold”
Antoine Fafard – “Proto Mundi”
Tusmørke – “Bydyra”
Communic – “Where Echoes Gather”
Toehider – “GOOD”

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display

No Banner to display


WP-Backgrounds by InoPlugs Web Design and Juwelier Schönmann