No Banner to display

Koncerti

KulaKula Summer Break 2018 – Trogir, kula Kamerlengo / 11. – 15.Srpnja-2018.
Pirovac Blues Festival 2018 – Pirovac / 17.-19. Srpnja-2018.
Atomsko sklonište – Split, Đardin / 18. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 19. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 20. Srpnja-2018.
Kanal Fest – Šibenik, Martinska / 20. i 21. Srpnja-2018.
Split Blues Festival – Split, Đardin / 19. – 21. Srpnja-2018.
Rambo Amadeus (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Nipplepeople (SARS Festival.) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20-22. Srpnja-2018.
Ciotog (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića/ 20.-22. Srpnja 2018.
Šank (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Mind Zoo (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Seviter (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Simbola (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
The Countess (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole (SARS Festival) – Sinj, Vojarna Ivaniša Nelipića / 20.-22. Srpnja 2018.
King Crimson – Italija, Rim / 22. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 23. Srpnja-2018.
Iron Maiden – Zagreb, Arena Zagreb / 24. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Lucca / 25. Srpnja-2018.
Laura Pergolizzi – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 25. Srpnja-2018.
Floydian Split – Makarska, Kačićev trg / 26. Srpnja-2018.
Massimo – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 27. Srpnja-2018.
Massimo – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 28. Srpnja-2018.
Daryl James – Zagreb, Hard Place / 28. Srpnja-2018.
Massimo – Trogir, Kula Kamerlengo / 30. Srpnja-2018.
TAM TAM Music Festival 2018 – Sučuraj / 23. Srpnja – 01. Kolovoza-2018.
Chelsea Wolfe – Rijeka, Trsatska gradina / 01. Kolovoza-2018.
Mario Biondi – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Kolovoza-2018.
Amire Medunjanin – Pula, Arena / 03. Kolovoza-2018.
#3. Ovčice Blues Fest – Split, Ovčice / 03-04. Kolovoza-2018.
Hladno Pivo – Split, Tvrđava Gripe / 04. Kolovoza-2018.
Kruder / Dorfmeister – Šibenik, tvrđava sv. Mihovila / 04. Kolovoza-2018.
SuperUho Festival – Primošten, ex- Marina Lučica / 06.- 08. Kolovoza-2018.
Bajaga i Instruktori – Pula, Arena / 11. Kolovoza-2018.
Šakan Festival – Brela / 10. – 11. Kolovoza-2018.
Calexico – Rijeka, Delta / 13. Kolovoza-2018.
Dubioza Kolektiv (Aj Cha Festival) – Split, Staro Hajdukovo / 18. Kolovoza-2018.
Kraftwerk – Pula, Arena / 29. Kolovoza-2018.
Bryan Ferry – Šibenik, Tvrđava sv. Mihovila / 02. Rujna-2018.
Evo Ruke – Split, Đardin / 18. Srpnja – 09. Rujna-2018.
Trio Trabacool – Split, Circus / 11. Rujna-2018.
Son Lux – Zagreb, Tvornicai kulture / 07. Listopada-2018.
Jethro Tull – Zagreb, Dom Sportova / 13. Listopada-2018.
David Garrett – Zagreb, Arena / 13. Listopada-2018.
Life Of Agony – Zagreb, Tvornica Kulture / 24. Listopad-2018.
Armored Saint – Zagreb, Močvara / 10. Studenog-2018.
Clutch – Zagreb, Tvornica Kulture / 09.Prosinca-2018.
Velvet Insane – Zagreb, Hard Place / 10. Siječnja-2019.

Emisije

AGAMEMNON – “AGAMEMNON”

Tajna duga četrdeset godina!

Prije skoro 40 godina dobio sam na slušanje jednu kazetu. Na njoj nije bilo nikakvih informacija o sadržaju, samo ono “muzika”.

Ta “muzika”me na prvo slušanje i nije baš nešto dojmila, no imala je u sebi ono nešto. Ono nešto ćemu sam se vraćao i slušao je ponovno i ponovno, dok nisam morao priznati da me osvojila. Sva moja nastojanja da saznam nešto o bandu pa čak i imena završavali su sljeganjem ramenima.

Doba je interneta. Tajni više nema. Intezivno proučavam glazbu i sve njene aspekte.

Pod ruke mi dolazi CD meni nepoznate grupe Agamemnon.

Prvi taktovi me pogadjaju pravo u srce,  vračaju me u kasne sedamdesete i bezimenu kazetu, meni toliko dragu.

Predstavljam kratko živuću grupu Agamemnon i njihov jedini album istog naziva.

Agamemnoncovers

Prije nego nastavim, jedna bitna notica. Naime, sedamdesetih je u Španjolskoj postojao sastav veoma sličnog imena, Agamenon, i njega nebi smjeli brkati sa sastavom kojeg predstavljam u ovoj emisiji. Radi se o dvije potpuno različite grupe sa potpuno različitim stvaralaštvom, ali nažalost istom sudbinom.  Obje su pale u zaborav.  Zasluženo ili ne?

Agamemnon je bio Njemački sastav koji je snimio samo jednu ploču, 1980. godine.

Postoje neke informacije da je band u stvari iz Švicarske, gdje je album najprije i izdan kao privatno izdanje.  Bilo kako bilo, album službeno izlazi u Njemačkoj.

 Kao što mu samo ime kaže, inspiraciju nalazi u grčkoj mitologiji, u životu Mykenskog kralja Agamemnona.

Baziran je na konceptu i sastoji se od dvije priče, od kojih svaka zauzima svoju stranu ondašnjeg vinila. Priče su sazdane na životu kralja Agamemnona i to, na “a” strani je opisana kraljeva mladost i stolovanje Mykenom, a na “b” strani se nalaze opisi trojanskog rata, te Agamemnonova smrt.

Obje su teme označene kao Part I i Part II, dajući nam jasno do znanja da se defacto radi o jednoj cjelini podjeljenoj u dva djela.

Album je produkcijski veoma ujednačen i lijepo zapakovan. Čistoću mu daju i aranžmani koji su majstorski napisani, tako da kompletnu zvučnu sliku podrede vodećem instrumentu, a da pri tom u stranu ne gurnu ostale.

Ajmo malo o samoj muzici.

Album i muzika na njemu su mogli biti potpisani od strane Mike Olfielda.

A to dovoljno govori o albumu kojeg ćemo uskoro poslušati. Možda album produkcijski nije na onom nivou kakav bi bio, da ga je radio Olfield, ali to u ovoj priči uopće nije bitno. Bitno je to da je sama konstatacija i paralela sa Olfieldom, jedan ogroman kompliment za ovu grupu.

Na stranu lirika, koja se nekome može sviđati, nekom ne, ali muzika je ono što nosi ovaj album. Na albumu se nalaze možda najljepše bas dionice  ikada napisane, možda isto tako, najljepša gitarska sola, koje možemo staviti uz bok solažama Jan Akkermana, Duane Allamana i samog Mike Olfieda. I da završimo sa ovim hvalospjevom, ne sjećam se kad sam na nekom albumu slušao toplije orgulje i tako diskretno, ali efektivno uklopljen syntisizer. Hladni sintetički zvuk smjesten u pastorali kolaž. Kako čudesno, dostojno najboljih trenutaka Richarda Wrighta.

Album inače otvara prvi dio priče o kralju Agamemnonu, jednostavno nazvanom “Part I”. Od prvih taktova ostajemo prikovani za zvuk koji dolazi iz zvučnika, počevši od uvodnih pasaža do prekrasnog sola na akustičnoj gitari. Vokal, možda malo neprikladan za ovako, ipak ambijentalno orijentiranu muziku, nosi melodiju koja vam danima odzvanja u glavi. Ritmički besprijekorno, a pogotovo kad se u ritam uključuje piano. Ritam sekcija je malo gurnuta u stranu, što je i normalno za očekivati, no zato bas gitara i mimo toga osvaja. Bas gitara je ta koja caruje ovom pločom i ovom muzikom.

Ne znam tko je napisao dionice za nju, ali tko je da je, dao je aranžmane svog života.  I dakako, bitno je to, basista Walter Rothmund, bez ikakvih maratonskih šetnji po vratu gitare, izlaze predivne aranžmane, a o melodijama koje dolaze sa njegove strane, da i ne govorim. Istovremeno, Werner Kuster, iz gitare izvlači najfinije pasaže dostojne velikana, koje smo već spomenuli.

Inače muzika na samom albumu je u biti veoma bazična. Ponekad dotiču granice koje su Pink Floyd zacrtali svojim albumom “Meddle” i kompozicijom “Echos”, ali nikada ne prelaze preko nje.

Strukturno, muzički slojevi su jednostavni, ali efektno naslagani jedan iznad drugoga, tvoreći pastoralnu psihodeličnu sliku post psihodelične ere, rađajući time veoma ugodno putovanje na ovim nesvakidašnjim zvukovima.

O albumu bi se moglo u nedogled, ali, poslušajte ga i uvjerite se sami. I prije slušanja još jedna mala obavijest. Album ćemo poslušati u cjelosti, bez prekidanja koje donosi vinilno izdanje.

Na kraju, par riječi. Nažalost, o samoj grupi nemam što reći. Nakon izlaska albuma su se razišli, i krenuli kud koji mili moji. Nisu mi poznate sudbine članova grupe, ni njihov rad nakon ovog albuma.  Nadam se da su nastavili raditi u ovom stilu i ako kojim slučajem ikada nabasam na bilo koji od njihovih radova, ide emisija.

Muzika na ovom albumu je predivna, i to je neosporno i oko toga nema nikakvih dvojbi. Bez namjere da crnim Mike Olfielda, jer on je jedan od mojih miljenika, ali da je kojim slučajem ovaj album producirao i potpisao on, prodao bi se u deset – dvadeset milijuna primjeraka u prvim danima svog života.

Ovako, svjedoci smo još jedne nepravde u muzičkom svijetu, kad na jednu stranu imamo šesterocifrene znamenke u svim segmentima života jednog muzičkog djela, a na drugoj strani odsustvo bilo kakvih nula, iza bilo kojeg broja, osim one samostojeće, koja je zagarantirala grupi ubrzani raspad i potonuće u posvemašnju anonimnost.

Jedan je kritičar nedavno napisao: “Dao sam svojevremeno, jedva prolaznu ocjenu ovom albumu, ali na moje iznenađenje, i za divno čudo, već trideset godina mu se ponovno vraćam i slušam ga sa uživanjem”.

Dunque, ako netko nakon 30 godina ovako nešto izjavljuje, i uz to se poklapa sa onim što ja mislim o ovom albumu, što se mene tiče – dovoljno je.

No, nemojmo smetnuti s uma, traženje nekog dubljeg smisla u ovoj muzici je glupo, jer sama muzika tjera od sebe takvu vrst pristupa.  Jednostavno, ovo je bezvremenska muzika, lijepa muzika, prekrasnih melodija na svim instrumentima, sa prekrasnim pasažima i nesavršenim prelazima.

Ako bi ipak povlačili bilo koju paralelu, mogli bi je povlačiti sa Mike Olfieldom, djelomično sa Pink Floydom, ali vjerovatno bi najbliži bili kad bi je potegli sa “l’art pour l’art” fazom u umjetnosti devetnaestog stoljeća, i rekli jednostavnim rječnikom, ovo je muzika radi same muzike, sa svime pozitivnim i negativnim što ova konstatacija nosi.

Jer, ovo je muzika uz koju se možete opustiti, a možete i nešto raditi, ugodno razgovarati, ali ovo je isto tako muzika koju možete pažljivo slušati.

Ništa joj ne fali, ma u kojem obliku bila dio vašeg trenutka.

Katkad je i to, više nego dovoljno, da jedno muzičko djelo pronađe put do srca, i to je točno ono, što je ovaj album napravio kod mene.

Nadam se da nisam sam!

Eto!

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 05.02.2015Pregledi: 1519

Flash news

Paul Simon najavio novi album, “In the Blue Light”.
U biti, album i turneja su najavljeni lani u Studenome, ali ovih je dana objavljen datum izlaska albuma i datumi koncerata na turneji.
Album izlazi 07.Rujna a turneja počinje 22. Rujna.
Kao i album, turneja nosi pridjev, “farewell”
Steve Vai, Zakk Wylde, Yngwie Malmsteen, Nuno Bettencourt i Tosin Abasi se ponovo okupljaju radi turneje po američkom kontinentu.
Generation Axe turneja počinje početkom Prosinca i po za sada objavljenim informacijama, trajat će do kraja Prosinca.
Veteran Dave Matthews sa svojim bendom ima sedmi album, “Come Tomorrow”, na prvom mjestu Billboarda!
Impresivno!
Paul McCartney upravo najavio turneju “Freshen Up Tour”, na koju će krenuti nakon izlaska najavljenog albuma “Egypt Station”.
Turneja počinje koncertima u Kanadi 17. Rujna.
Alice Cooper najavio živi album “A Paranormal Evening at the Olympia Paris”.
Album je snimljen na koncertima na njegovoj lanjskoj turneji “Paranormal”.
Bruce Springsteen je i službeno izdao čuveni bootleg koji je snimljen davne 1978. godine u Roxy klubu u Los Angelesu.
Već 40 godina se ovaj bootelg intenzivno emitira na svim radio postajama diljem Amerike.
Ovo je izdanje dakako očišćeno, remasterirano i ispeglano kako bi zadovoljilo današnje standarde, ali i samog Bossa!
Richard Swift – R.I.P.!
Preminuo je Richard Swift, bivši član The Black Keysa i The Shinsa.
Njegova se suradnja protegla na mnogobrojne glazbenike, te je pored producentskog i skladateljskog opusa svoj trag ostavio na izdanjima Sharon Van Etten, Foxygena, Gustera, the Mynabirdsa i Damiena Jurada.
Richard je bio hospitaliziraj još prošlog mjeseca i sve od danas se borio s opakom bolešću.
Imao je 41. godinu!
Alan Longmuir – R.I.P.!
Preminuo basista Bay City Rollersa Alan Longmuir.
Longmuir je bio član ove grupe od početaka i proveo s njome bezbrojne tjedne na vrhovima top lista.
Bay City Rollers su bili velika teen glam rock atrakcija u sedamdesetima.
Sve je spremno za lansiranje remasterirane i remiksane verzije prvijenca grupe The Band.
Najavljena verzija albuma “Music From Big Pink” će sadržavati šest bonus pjesama.
Vjerujem da ne treba napominjati da je izdanje upriličeno povodom 50 godina od izlaska ovog velikog albuma.
Datum kad će se prošireno izdanje naći na policama, 31. Kolovoza.
Ted Nugent najavio novi album, “The Music Made Me Do It”.
Album će se pojaviti vjerojatno sredinom ovog mjeseca.
Ovo je 15-ti album Ted Nugenta i prvi nakon albuma “Shutup & Jam”, izdan im 2014. godine.
Matična diskografska kuća preminulog Joe Strummera najavila izlazak box seta “Joe Strummer 001”
U paketu bi se trebala naći demo verzija pjesme “London Is Burning”, za koju se vjeruje da je posljednje što je Joe snimio prije smrti.
U setu će još biti snimke koje je Joe napravio nakon što je Clash prestao postojati.
Izlazak se planira 28. Rujna.
Re izdanja albuma grupe The Doors se nastavljaju. Na redu je treći album “Waiting for the Sun”.
Pola stoljeća od izlaska svjetlo dana će ugledati remasterirano izdanje, te do sada neobjavljene snimke sa snimanja albuma.
Planirano lansiranje 14. Rujna.
Detalji uskoro!
Circles – “The Last One”
Lux Terminus – “The Courage to Be”
Between The Buried And – “Automata Part II”
Anamor – “Za witrażem”
Atavismo – “Valdeinfierno”
Black Peaks – “All That Divides”
Bodhi – “Simple Pleasures”
Crippled Black Phoenix – “Great Escape”
——————————

NEWSLETTER