No Banner to display

Koncerti

Čuvari svirala – Split, Paradox / 16. Prosinca-2017.
LP & the Singles – Pivarij Pecado / 16. Prsinca-2017.
Decoro – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 16. Prosinca-2017.
Detour – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 17. Prosinca-2017.
Lite Motive – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 19. Prosinca-2017.
Repetitor – Šibenik, Azimut / 21.Prosinca-2017.
NoA & FunkBlasters – Split, Paradox / 21. Prosinca-2017.
Mayales – Split, Judino Drvo / 22. Prosinca-2017.
Hologram Light (acoustic) – Split, Bounty / 22. Prosinca-2017.
C#asing M!lagros – Split, Paradox / 22. Prosinca-2017.
Darko Rundek – Zadar, Arsenal, 22. Prosinca-2017.
Repetitor – Split, Quasimodo / 23. Prosinca-2017.
Daliborovo Granje / Zagušljivi Dim – Split, Kocka / 23. Prosinca-2017.
M.O.R.T. – Sinj, Vojarna / 23. Prosinca-2017.
Hari Rončević – Split, Zenta / 23. Prosinca-2017.
Pips, Chips & Videoclips – Split, Kocka / 24. Prosinca-2017.
TBF – Split, Judino Drvo / 25. Prosinca-2017.
Atriohm – Split, Kocka / 25. Prosinca-2017.
Sara Renar – Split, Paradox / 26. Prosinca-2017.
Matt Shaft Band – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 27. Prosinca-2017
Supercover Band – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 29. Prosinca-2017
Dreamers Band – Split, Ovčice / 30. Prosinca-2017.
Detour – Split, Judino Drvo / 30. Prosinca-2017.
Let3 – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 31. Prosinca-2017.
Plave Lagune – Trogir, Pjaca (Gradski Trg) / 06. Siječnja-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole & Špurijus – Split, Quasimodo / 06. Siječnja-2017.
Stoka – Split, Kocka / 13. Siječnja-2018.
Algiers – Zagreb, Močvara / 26. Siječnja-2018.
Rod Stewart – Zagreb, Arena / 02. Veljače-2018.
Hladno Pivo – Zagreb, Dom Sportova (Mala Dvorana) / 2 & 3 Veljače-2018.
Ekskurzija Poljoprivredne Škole – Split, Quasimodo / 06. Siječnja-2017.
Mando Diao – Zagreb, Velesajam / 07. Veljače-2018.
The Sonics – Zagreb, Vintage Industrial Bar / 13. Veljače-2018.
Massimo – Split, Spaladium Arena / 14. Veljače-2018.
Kraftwerk – Ljubljana, Hala Tivoli / 22. Veljače-2018.
Kraftwerk – Beograd, Kombank Arena / 24. Veljače-2018.
Toto – Zagreb, Dom Sportova / 09. Ožujka-2018.
Satyricon – Zagreb, Boogaloo / 19. Ožujka-2018.
Editors – Zagreb, Tvornica Kulture / 17. Travnja-2018.
Roger Waters – Zagreb, Arena / 06. Svibnja-2018.
Yo La Tengo – Zagreb, Pogon Jedinstvo / 11. Svibnja-2018.
Body Count – Zagreb, Tvornica Kulture / 19. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 23. Lipnja-2018.
King Crimson – Austria, Beč / 24. Lipnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 19. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Pompeii / 20. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 22. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Rim / 23. Srpnja-2018.
Iron Maiden – Zagreb, Arena Zagreb / 24. Srpnja-2018.
King Crimson – Italija, Lucca / 25. Srpnja-2018.

Osvrti

SANTANA / ZADAR – 07-2013.

Najava velikog zaokreta!

carlos santana zadar

Mjesto događanja, Zadar, koncert Santane.

Utisci sa koncerta, odlični/veličanstveni. Koncert – “kako mali Ivica zamišlja punokrvni rock koncert”.

Dakle, sa muzičke strane, skoro pa nema zamjerke.

Organizacija ne loša, tretman publike – čista nula, možda i koji stupanj ispod toga.

Ajmo ispočetka sa onim lošim, jer ovaj koncert zaslužuje slatki okus u ustima nakon posljednje odsvirane note i napisane riječi.

To što je termin pomaknut sa 20:30 na 22:00 i nije bilo loše, pogotovo za nas iz malo daljeg mjesta stanovanja, a i radi dnevnog svijetla koje nije primjereno ovakvoj vrsti događaja. Ipak ostaje malo nejasno, zašto je koncert počeo petnaest minuta prije tog termina.

Da li se Santani žurilo u Beč ili ne, malo je ipak neugodan osjećaj, jer mogli smo upasti u kolone na putu, što i ne bi bilo čudno, te računajući na objavljeni termin, zakasniti na koncert. Ne znam na čiju dušu ovo ide, ali nije bilo ugodno ni profesionalno.

CArlos3

Idem dalje.
Na ulazu već klasični scenarij sa fotoaparatom, i da se ne ponavljam, oko mene je bilo najmanje stotinjak ljudi sa pametnim telefonima koji imaju bolje performanse od navedenog. No, ajmo to i ovaj put prepisati nekim prošlim vremenima.

Ulaz je prošao kako je prošao i onda je uslijedila vožnja. Kako smo kupili skupe karte, bolje rečeno, 450 kuna po osobi, krenuli smo prema VIP loži, No, rečeno nam je da nemamo karte za ovaj VIP tretman, jer ovo su one od 600 kunica, nego preko puta, na betonske tribine. Sam pogled na polu-raspadnute tribine, od kojih je dio bio zastrt suncobranima od šank bara kojeg su montirali ispred, a jedan dio od krošnje stabla, dalo je naslutiti slučaj bačene love.

Ono malo slobodnog mjesta je bilo mokro od kiše koja je te večeri uoči koncerta tri puta prijetila, ali na kraju, nije ostvarila te prijetnje. Želeći vidjeti o čemu se radi na tim betonskim tribinama i vidjeti kako će izgledati koncert sa njih, pitam stražara kako uopće mogu doći na njih. On me upućuje skroz okolo terena na neki ulaz pa neka se tamo raspitam.

Dakako, zahvaljujem na ljubaznom odgovoru i ostajemo tu di jesmo, ispred bine. Ruku na srce, mislim da mi je tu i mjesto i pored bolnih leđa, sjebanog koljena itd itd, ukratko, godina koje su došle po svoje….

I prije nego krenem sa samim koncertom, još jedna veoma neugodna činjenica. Organizator se nije potrudio oprati dio gledališta, koji je služio kao javni zahod.

Kako je kiša očito obavila taj zadatak, auditorijem se razlio toliko poznati autohtoni balkanski miris urina, poznat još od posjeta Poljudu.

Tu nema dileme tko je zakazao. I neću više o lošemu, jer kao što sam rekao, ovaj koncert zaslužuje da ga pamtimo samo na jedan način i u superlativima, ma kako rutinski bio odrađen.

Dunque, ka prvo, kad o koncertu govorim, kao i uvijek, na prvo mjesto je zvuk. Jer govorim o muzici, ma koliko čudno zvučalo u nekim glavama. Ako je na Thompsona bilo to što je bilo, na Watersa savršenstvo bez zamjerke, ali podređeno konceptu, onda se zvuk sa ovog koncerta može opisati samo na jedna način – moj zvuk!

Jak, prejak, za popizdit jak, moćan, čist, fokusiran i nadasve artikuliran. Sa prvim udarcima bubnjeva, kad je na pozornici izašao samo band, ošit mi je počeo udarat u ritmu, a kad je band prihvatio i Santana se ukazao na pozornici, bubrezi su zamjenili mjesta, gaće su mi poskakivale, u ušima blaženstvo ogromne snage i bezvremenskog.

Santana je počeo furiozno, dakako sa “Toussaint L’Overture” i odmah digao publiku na noge. Komunikacija je bila uspostavljena u prvim sekundama i nije se gubila tokom cijelog koncerta, pa čak kad Santana nije bio prisutan na pozornici.

Inače ovaj mi je koncert potvrdio moju misao o Santani kao neprikosnovenom rokeru, kao i osobno mišljenje da je kasniji period njegove karijere ustvari bio neki kompromis kojim je vratio staru slavu, potamnjelu zubom vremena, smjenom generacija i njegovim koketiranjem sa muzičkim formama koje nisu imale prođu u masama.

Zašto to mogu sa sigurnošću tvrditi?
Jednostavno zato jer je Santana u novim, komercijalnijim temama, osim poznatih refrena ubacio svoju ljubav, rif, dovodeći do neprepoznatljivosti pjesmu, ali time definitivno udarajući novi pečat, pečat onog starog Santane.

U drugu ruku, kako inače objasniti da su vrhunci večeri ustvari bile teme sa prva tri albuma sa povremenim izletima na dobro poznate hitove iz kasnijeg razdoblja. Namjeno podcrtavam ovu činjenicu, jer jedan od peakova večeri je bio hit “She is not there”, sa albuma “Moon Flower”, sa kojim je Santana de facto završio tu fazu svog stvaralaštva.

Čak je i iz ove faze uzet samo kostur i uklopljen u retro sound sedamdesetih. Dakako, govorim o atmosferi i stilu. (Kvaliteta zvuka je bila neupitna.)

Santana ima 66 godina i to se vidi na pozornici. No isto tako, vidi se da će taj čovjek svirati do zadnje minute ili bolje rečeno, sekunde svog života.

Ma koliko rutinski pristupio ovom koncertu, isporučio je ogromnu količinu energije, pozitivnih vibracija i na moje oduševljenje, tonu sirovih teškometalnih rifova protkanih latino ritmom.

To je ujedno njegov pečat, to je Santana, ma koliko neko volio ili ne ili obožavao kasnije djelovanje ovog velikog čovjeka.

Drugim riječima, Santana jest “Maria Maria”, Santana jest “Smooth”, ali onaj pravi, sirovi i nadasve nadahnuti Santana je u  instrumentalima između tih refrena i lijepih melodija.

Pretvarajući svaku od hit tema u teškometalnu latino grmljavinu Santana ne ostavlja nedoumicu.

To je to, to je on!

Bilo bi red spomenuti prateći band jer i te kako zaslužuje par crtica.

Započnimo od basiste koji je čak na polovini koncerta imao svoj solo da bi se Santana malo odmorio. Pored demonstracije sile nad basom, te pomalo nemaštovitim pokušajem da solo dionicom zapali masu, ipak mu se moraju dati krediti na odrađeno. Možda za moj ukus previše ukalupljen u Santaninu shemu, vjerojatno po uputu gazde, basista je vrhunski premoštavao jaz gitara i bubnjeva, ne ostavljajući baš previše rupa u slici, a istovremeno, ne napuštajući osnovnu liniju poznatu sa studijskih snimaka.

Bubnjar, koji je isto tako imao svoju dionicu u nastavku, pored neospornog umijeća baratanja bas bubnjevima i njihove potpune artikulacije, nije želio ili mogao ići na izlet tipa “freak out” ili slično. Točan kao mašina, precizan kao švicarski sat, koncert je odradio kao u studiju. No ono što ću ovdje podcrtati, bar za solo dionice je mogao malo odlutati, jer normalan bubnjar je pomalo dosadan bubnjar (evala šjor Moon, kako je gori?).

No, kao što sam rekao, ritam sekcija je radila kao mašina i tu nemam i treba biti pošten i reći, ne smijem imati zamjerke.

No, sad prelazim na drugačiju priču, perkusionista. Ne znam kojim jezikom su komunicirali Santana i on na koncertu, ali očito da taj jezik nije sa ovog planeta. Neprestano popunjavajući i bojeći zvučnu sliku, perkusionista je cijeli koncert digao na jednu višu razinu, i skoro, skoro bi se moglo reći da je oteo predstavu glavnom akteru. (Molim ovo ne shvatiti doslovno!)

Kako taj čovjek kreira zvuk i smješta ga tik do gitare, to je priča koju treba čuti. Beskompromisnom aritmijom stvara pandan ritam sekciji koju pomalo gura u stranu, da ne kažem, pokriva je, te komunicira direktno sa Santanom. To je bilo i te kako očito kad je Santana, ipak u jednom momentu otplovio malo u stranu. Ritam sekcija nastavila svoju tutnjavu kroz kompoziciju, a on ga u tom trenutku slijedio kao pas, pozorno gledajući i slušajući što ovaj radi i što mu je sljedeće. Bili su to u stvari rijetki istinski čarobni kreativni trenuci ovog koncerta, koji nenaviklom uhu, veoma lako mogu proći nezapaženo.

Ono što sa žaljenjem mogu reći, jer jasno mi je da Santana ide natrag korijenima, ali ipak…. Odsustvo cjevastih udaraljki nas je lišilo one čarobne atmosfere ala “Caravanserai” ili “Illumination”, a da o “Love Devotion and Surrender” i ne govorim.

Znam da ne mogu u jednom ovakvom koncertu očekivati nešto iz tog djela Santaninog opusa, ali ipak….no…ipak smo dobili amputiranu verziju Coltrainove “Love Supreme”…bar nešto.

Ritam gitarista je kao što se očekivalo bio potpuno u sjeni gazde. Ipak mi je bilo krivo što mu ovaj nije dao par minuta, jer bilo je toliko očito da ga svrbe prsti, a vjerujem da bi isporučio paprenu solažu da je mogao. Ovako ostaje u sferi nagađanja.

Orguljaš je bio dobar. Ne toliko eksponiran koliko Gregg Rolie u prvoj postavi Santana Band-a, ali još uvijek i te kako prisutan.

Pjevači su korektno odradili svoj dio posla, a osobno, pošto preferiram instrumentalni dio kompozicije, bili su ikebana koja je nosila hitove i komunicirala sa publikom, kad to Santana nije radio.

I na kraju, duhaćka sekcija. Mimo toga što su dobili svojih pet minuta, Santana im je dao minimum upliva u scenskoj slici, time još više pojačavajući sirovi rock ugođaj na pozornici.

Inače, stare teme su zauzele prvi dio koncerta, dok su središnji prepustile novijim, hitoidnim temama. No zato je završnica sa “Jingo” i “She is Not There” bila veličanstvena u svom rokerskom izdanju.

Bis je isto tako odrađen po PS-u i na njemu su izveli i cover od Creama “Sunshine of Your Love”. Iako furiozno odrađena, ipak, ipak mi je nešto falilo. (Inače nisam baš ljubitelj Santaninog albuma sa obradama rock standarda, jer smatram da je kalibar jednog Santane mogao daleko više izvući iz rock evergreena. Pogotovo se to odnosi na “Riders on the Storm”, no to je već druga priča. I priče radi, za vrijeme jedne solaže sa ritam gitaristom Santana je ubacio i refren Harrisonove “While My Guitar Gently Weeps”.)

Govoreći o vrhuncima večeri, već sam spomenuo da su većinom bili iz starog repertoara, ali i novije obrađene u starom ruhu. No, osobno, ono što sam čekao bila je “Batuka” i “No One to Depend On”. I dobio sam ih, jednu za drugom. “Batuka” točno onako kako je isporučena na ploči, da bi “No One…” dobila novo ruho.

Nije bilo loše :-)!!

Koncert je trajao više od dva sata i kvarat. Nisam puno gledao oko sebe, ali ono što sam vidio jest, poprilično ljudi je došlo vidjeti “novog” Santanu i čuti njegove hitove iz kasnije faze, te su se time našli u nebranom grožđu, kad je ovaj odrađivao desetominutne instrumentale. (ipak su to bile uvježbane improvizacije).

Slijedom toga, a vjerojatno bivajući i sam svjestan, Santana je dozvolio pjevačima da pokušaju animirati publiku pozivima “Let’s jump together”, što u biti sa Santanom nema apsolutno nikakve veze.

No kompromis je nažalost bio dio životnog puta Santane te ga je trebao i isporučiti i na ovom koncertu. Bili su to najlošiji trenuci ovog dobrog koncerta, no ti isti su bili veoma brzo “pregaženi” kanonadom rifova iz Santaninog arsenala.

carlos santana 134a

I da spomenem ovom prilikom, izuzev u rijetkom trenucima, Santana se nije koristio bežičnom komunikacijom gitare i pojačala.

Staromodni kabel je visio sa tijela gitare i motao mu se oko nogu. Pomalo arhaično, ali istovremeno veoma šarmantno i simpatično. Da li se Santana nije mogao odvojiti od svoje omiljene gitare, ili je to poruka koju šalje ovom turnejom i odabirom scenskog repertoara?

Ako jest, onda sa nestrpljenjem očekujem njegov sljedeći album.

Sa ovoliko godina i sa ovoliko energije nastupati, to ajmo reći, nije neviđeno u današnje vrijeme. Ali sa ovoliko godina isporučivati rifove kao da ih ima šesnaest, to je već nešto što vodi do jedne druge rečenice, kojom i završavam ovaj osvrt.

Ian Anderson se svojevremeno požalio na nepravdu u muzici napisavši “Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!”.

Gledajući Santanu na ovom koncertu mogu samo nadodati:

Ian, give me a fucking brake!


(Ovaj članak je prvi put objavljen na blogu 30. 07-2013 (http://feta.blog.hr/2013/07/index.html), te zatim prenesen na „stari“ MLP-U portal, 11.01-2014.


 

 


 

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Related Posts

Jerko JakšićJerko Jakšić // 11.04.2016Pregledi: 437

Pretplatite se na Newsletter

Flash news

Bon Jovi, Dire Straits, The Moody Blues i The Cars izabrani u Rock and Roll Hall of Fame.
Šarada se nastavlja!
David Byrne najavio turneju koju je opisao kao “the most ambitious” od dana kad je matična grupa Talking Heads bila živa.
U okviru najavljene turneje će posjetiti i Zagreb, točnije, bit će headliner na INmusic festivalu sljedeće godine.
Dva albuma Ringo Starra, “Ringo Starr” i “Goodnight Vienna” su remasterirani (Ron McMaster) i bit će izdani na 180-gram vinilu.
Datum izdavanja, 19. Sijecnja-2018. godine.
Alice in Chains najavili turneju po američkom kontinentu.
Početak, u Travnju sljedeće godine.
Steve Howe najavio novi album matične grupe Yes.
Bit će to prvo studijsko izdanje od “Heaven and Earth”, koji je izdaj 2014. godine i ujedno 21. album grupe.
Warrel Dane – R.I.P.!
Preminuo Warrel Dane, frontman grupa Nevermore i Sanctuary.
Uzrok smrti, srčani udar!
Chris Rea kolaborirao na sceni na koncertu.
Oporavlja se u bolnici!
Alice Cooper će igrati u živoj verziji “Jesus Christ Superstar”, koju priprema američka TV kuca NBC
U2 imaju osmi po redu #1. album na UK top listi.
“Songs of Experience” je po izlasku uzletio ravno na prijestolje!.
Ed Sheeran i dalje drma svjetskom scenom.
Ovaj put na streaming servisu Spotify. Zasjeo je na vrh, a brojke su impresivne.
U 2017. godini imao je 6.3 milijarde streamova. I to nije sve, njegova pjesma “Shape of You” je streamana 1.4 milijarde puta!!!
Hologram turneja na kojoj je Ronnie James Dio glavna zvijezda upravo počinje u Njemačkoj.
Nick Cave & The Bad Seeds headlineri INmusic #13 festivala!
Ovo postaje ozbiljno!
Uskoro će biti prikazan novi dokumentarac o životu i radu mega zvijezde, Princa.
Čast prvog emitiranja ima britanski Channel 4.
Stone Temple Pilots najavili sjevernoameričku turneju.
Bill Ward (ex-Black Sabbath) je hospitaliziran!
Krenule su u prodaju karte za koncerte grupe King Crimson.
Nama najbliže destinacije, Rim, Venecija, Pompeii, Lucca, Beč!
Riversea – “The Tide”
Bright Ophidia – “Fighting the Gravity”
Notopia – “Celebrating Life”
Oglin – “Leeches and Lowly Worms”
Dan Johansen – – “Vortex”
Bleeding – “Elementum”
Trottoir – “Trottoir”
Nordmann – “The Boiling Ground”
Dam Kat – “Alawn”
Murder and Parliament – “Murder and Parliament”
Gregorian Rock – “Fire”
Brown Spirits – “Brown Spirits”
Organized Chaos – “Divulgence”
Strawbs – “The Ferryman’s Curse”